Velika se promjena prošlog tjedna dogodila u Državnom odvjetništvu. Glavna je državna odvjetnica odjednom otkrila u nje dosad još neviđen afinitet za vrlo visoke standarde odgovornosti. Zlata Hrvoj-Šipek, kojoj činjenica da je više puta uhvaćena u laži nikada nije previše smetala, još manje da bi je smatrala razlogom za odlazak s čela DORH-a, iznudila je ostavku ravnateljice USKOK-a s objašnjenjem da je ova nije izvijestila o prometnoj nezgodi svoga službenog vozača. Nevjerojatno je da Vanja Marušić, kao vrhunska profesionalka, koja se dokazala u borbi protiv visokoprofilne korupcije, mora otići zbog tako bizarna razloga. Ali njena smjena zapravo nije iznenađenje. Jasno da je smetala i vlasti premijera Andreja Plenkovića i svojoj s politikom slizanoj šefici. Iznenađenje može predstavljati samo potpuna beskrupuloznost montiranog procesa koji su joj zajedničkim snagama organizirali.

Munjevit odstrel

Odstrel je obavljen munjevito. Premda se odmah moglo vidjeti da priča ne drži vodu, da je suspektna. Objašnjenje da su razlog njenog odlaska osobni razlozi nije potrajalo ni jedan dan. U javnost će vrlo brzo procuriti informacija da je pred Vanjom Marušić zapravo postavljen ultimatum: ili ostavka ili smjena. Kao neoprostiv se grijeh navodi zataškavanje prometne nesreće koju je prije godinu dana skrivio njen šofer. Istoga se trena pokreće i difamacijska kampanja, vrlo slična onoj koja je pratila Plenkovićevo nikad objašnjeno izbacivanje ministrice Nataše Tramišak iz njegove vlade. Međutim, ni jedna se od plasiranih insinuacija ne uspijeva održati. Sve padaju kao kule od karata. Brzo se otkriva da vozač automobil nije koristio u privatne svrhe i nije bio pijan, kako mu se isprva pokušalo prišiti. O prikrivanju također nije moguće govoriti kad je policija pozvana na mjesto nesreće i postupak je kasnije vođen pred sudom, gdje je vozaču utvrđena prekršajna odgovornost i razrezana novčana kazna. Ali je kao netočna otpala izmišljotina o njegovoj gruboj nepažnji kao navodnom razlogu udesa, zbog koje bi, kao, bio dužan podmiriti nastalu štetu.

Glavna državna odvjetnica svejedno – nakon sastanka s premijerom Plenkovićem – ustrajava u tvrdnji da je Vanja Marušić morala otići jer je „napravila propust u obavljanju poslova državnoodvjetničke uprave“: nije o nesreći obavijestila ni DORH ni Ministarstvo pravosuđa. Međutim, profesorica Zlata Đurđević s Pravnog fakulteta u Zagrebu tvrdi da optužbe ne stoje. Pozivajući se na jednu dosad nespominjanu, ali važeću USKOK-ovu odluku, predstojnica Katedre za kazneno procesno pravo objašnjava da Vanja Marušić nije imala obavezu izvijestiti glavnu državnu odvjetnicu o prometnom udesu svoga službenog vozača, da je štoviše odluku o tome kako će u tom slučaju reagirati mogla autonomno sama donijeti. Iz svega proizlazi da su šeficu USKOK-a potjerali bez valjana razloga, s objedama koje su se u samo nekoliko dana pokazale posve neutemeljenima. Hoće li Zlata Hrvoj-Šipek zbog svojih lažnih tvrdnji morati odgovarati? Hoće li vladajući sada pokrenuti njenu smjenu s čela DORH-a?

Naravno da neće. Neće jer su u smicanju Vanje Marušić i sami sudjelovali. Premijer se njenim radom s debelim razlogom mogao smatrati jako pogođenim. Desetkovala mu je Vladu, zbog korupcije i zloupotrebe funkcije pred sud odvela šestoro njegovih ministara. Što Andreja Plenkovića jako nervira i ljuti. Zato je pitanje tko se osvećuje ravnateljici USKOK-a, njena šefica ili šef Vlade, prilično deplasirano. Oboje su u ovom slučaju bili jako zainteresirani. Svaki iz svojih razloga i frustracija. Ali sigurno je da se važna smjena na čelu glavnog antikorupcijskog tijela u Hrvatskoj bez premijerova znanja nije mogla dogoditi. Premda Plenković pere ruke, tvrdeći kako je riječ o internim stvarima Državnog odvjetništva, u koje se on ne namjerava uplitati. Kao da je riječ o nekom nevažnom mjestu u državnoj službi! Čovjek koji brine o rasporedu trupaca iz Hrvatskih šuma i kojega se pita smije li se zaposliti neki sitan službenik bilo gdje u državi nije uključen u odluku o detroniziranju ravnateljice USKOK-a, osobe najodgovornije za hvatanje i progon organiziranog kriminala i visokoprofilne korupcije u Hrvatskoj? Premijer zaista misli da javnosti vazda može prodavati muda pod bubrege.

Problematične odluke

Razotkriva ga, međutim, u ovom slučaju apsolutna sinkroniziranost postupaka njegove vlasti s problematičnim odlukama glavne državne odvjetnice. S obje strane funkcioniraju potpuno usklađeno, kao da im se dirigira s istog mjesta. Tako se ministar pravosuđa Malenica požurio najaviti da će protiv vozača koji je skrivio nesreću odmah povesti stegovni postupak, insinuirajući da je ovaj počinio tešku povredu službene dužnosti, premda svoje prijetnje nije sposoban poduprijeti ni jednim argumentom po kojem bi to mogao uraditi. Profesorica Zlata Đurđević tvrdi da takva mogućnost ne postoji. Da ministar u ovoj stvari ne može otvarati disciplinski postupak ni tražiti nadoknadu štete.

Malenica se – baš poput svog nadređenog – pokazao raskošno licemjernom osobom. Kada je bivša ministrica Gabrijela Žalac bez vozačke dozvole skrivila nesreću u kojoj je ozlijeđena jedna djevojčica, ni premijer Plenković ni bilo tko iz njegova kabineta nije spominjao ni disciplinski ni sudski postupak niti se tražila ostavka. Ministar koji stegovnim postupkom sada prijeti nesretnom vozaču ex šefice USKOK-a, u vlastitom je ministarstvu, i to na rukovodećoj funkciji, zadržao ženu pravomoćno osuđenu za kriminal. Riječ je o jednoj od suradnica nekadašnje HDZ-ove državne tajnice Josipe Rimac. Dotična je priznala krivnju za sudjelovanje u jednom kraku koruptivno-klijentelističkih afera HDZ-ove vlasti i s USKOK-om se nagodila za uvjetnu kaznu od 10 mjeseci zatvora. Ali ministar je Malenica nije smijenio, nije protiv nje pokrenuo nikakav stegovni postupak, nije je degradirao, niti joj je karijera stradala. Unatoč osudi, i danas je načelnica jednog od važnih sektora Ministarstva pravosuđa.

Kora od banane

Nakon svega što se u nekoliko dana pred javnošću odvrtjelo nema dileme tko je koru od banane ravnateljici USKOK-a spakirao. Samo se o ciljevima operacije eventualno još može nagađati. Je li smjena Vanje Marušić upogonjena samo osvetom zbog onoga što je radila ili je akcija preventivnog karaktera? Sveti li se vlast po njih vrlo neugodnoj progoniteljici organiziranog kriminala i korupcije ili je odstrel pokrenut kako bi se buldožerka izbacila iz igre? Andrej Plenković nije neosvetoljubiv čovjek. Pokazao se – zbog svoje osobne uvrijeđenosti – spremnim kršiti i Ustavom diktiranu obavezu suradnje s predsjednikom države. Naravno da je vrlo nekomforno i frustrirajuće kad mu šefica USKOK-a diše za vratom. Premijer postaje sve neugodniji zato što je sve nesigurniji. Posebno otkad su se njegovi inicijali počeli pojavljivati u prepisci njegovih bivših bliskih suradnica, sada optuženica, a neimenovani izvori bruje, najavljujući otvaranje nekih novih slučajeva.

Hoće li Zlata Hrvoj-Šipek zbog svojih lažnih tvrdnji morati odgovarati? Hoće li vladajući sada pokrenuti njenu smjenu s čela DORH-a? Naravno da neće. FOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Andrej Plenković vjerojatno ima osjećaj da se krug oko njega steže. Sam najbolje zna što bi mu se još moglo otkriti, a što će u predizbornoj godini svakako pokušati spriječiti. Na svaki način, kolačem i korbačem, ne pitajući za cijenu, zanemarujući moguće posljedice po državu. Sigurno je da će smjena na čelu USKOK-a utjecati na funkcioniranje institucije koju profesorica Zlata Đurđević naziva srcem borbe protiv najopasnijeg, političkog oblika korupcije. Premda je svježe postavljena vršiteljica dužnosti osoba visokog profesionalnog i moralnog integriteta, takve se u Plenkovićevu mandatu ne zadržavaju dugo na funkcijama. Ne dobiju povjerenje HDZ-ove većine ili im pošalju šup-kartu. Tako je aktualni premijer već potaracao sve nezavisne, a posebno antikorupcijske institucije. Montiranom ostavkom Vanje Marušić sada se otvara mogućnost i za razmontiranje USKOK-a.

Nataša Novaković, donedavna šefica Povjerenstva za odlučivanje o sukoba interesa, još jedne važne državne adrese koju je Plenkovićeva vlast razbucala i okupirala, u svom oproštajnom intervjuu tvrdi da u politici nema želje za borbu protiv korupcije. „To su samo parole za javnost, a prava borba protiv korupcije uopće ne postoji“, kaže. Ali postoji posve jasna volja da se svaka borba protiv korupcije razoruža i onemogući. Smjena u USKOK-u rezultat je gorljive riješenosti vladajućih struktura da se antikorupcijske institucije u Hrvatskoj zaustave i pretvore u praznu potemkinovsku kulisu. Zastrašujuća je spremnost da pritom šutnu i unište ljude koji dobro i pošteno obavljaju svoj posao, koji rade za boljitak Hrvatske, ali se njihovoj kriminalnoj furiji nađu na putu.