Zoran Milanović na predsjedničkim je izborima u nedjelju s impresivnom pobjedom dobio još jedan mandat na funkciji predsjednika Republike. Andrej Plenković s teškim je porazom svog kandidata Dragana Primorca dobio vrlo snažnu poruku. Novi stari šef države sa skoro 75 posto glasova ostvario je rezultat dosad neviđen u Hrvatskoj. Usporediv samo s pobjedama Franje Tuđmana koji je u prvom krugu osvajao šezdesetak posto potpore. Primorac je postigao za cijeli HDZ ponižavajući potop. Jedva je prebacio 25 posto glasova, što znači da je ostao daleko ispod rezultata koje je stranka prije nekoliko mjeseci imala na parlamentarnim izborima. HDZ je tada dobio skoro 730 tisuća glasova, Primorac je uspio skupiti oko 380 tisuća, pa ga od pobjednika dijeli više od 700 tisuća glasova.

Primorac teško blesiran

Svoj trijumf Milanović je jako dobro podnio. Njegov je govor u izbornoj noći bio pametan. Nimalo trijumfalistički. Nije dao da ga rezultat ponese. Ni da mu udari u glavu. Premda je s milijun i nešto više od 120 tisuća glasova prebacio svoj skor otprije pet godina. U svojoj zahvalnici predsjednik je posebno spomenuo članove i birače HDZ-a koji su mu ovoga puta dali glas, što je krcata Tvornica u kojoj se slavilo burno pozdravila. Nije zahvalio najzaslužnijem za svoj uspjeh. Nije zahvalio Andreju Plenkoviću, koji je za njega odradio lavovski dio kampanje, opsesivnim ga napadima predstavljajući kao svoga glavnog protivnika. Ali posve je svjestan njegove uloge. „Ovo nije podrška meni, nitko nema podršku od 75 posto, to je samo u ovom trenutku i samo danas“, vrlo realno procjenjuje Milanović. Na predsjedničkim se izborima odlučivalo ne samo o njemu, nego jednako tako i o premijeru Plenkoviću. Uz glasanje „za“ možda se ovoga puta isto toliko glasalo i „protiv“. Na tome je novopotvrđeni šef države tako visoko uspio uzletjeti, crveno bojeći cijelu Hrvatsku, uključujući i HDZ-ove utvrde.

Kao i nakon prvog kruga izbora, predsjednik je Milanović i ovoga puta pružio ruku onima koji su, kako je rekao, najodgovorniji za Hrvatsku. Vladi i premijeru Plenkoviću, pledirajući da čuju poruku građana. „Moramo razgovarati“, upozorio je. Ali on sada na razgovore poziva iz izbornim rezultatima ojačane pozicije. Za sebe ne traži više, ali ne pristaje ni na manje ovlasti od onih koje mu po Ustavu pripadaju. „Moja je dužnost da budem ravnopravan u pitanjima vanjske politike, jer tako nalaže Ustav. Ja ću biti vrhovni zapovjednik u pitanjima obrane i sigurnosti, ne ravnopravan, nego prvi u rangu, jer tako kaže Ustav“, podsjeća na vlastite ingerencije na kojima će – s ogromnom pobjedom u jedrima – s pravom inzistirati.

Andrej Plenković veliki je poraz svog predsjedničkog kandidata jako loše primio. Zato što je zapravo riječ o njegovu vlastitom porazu. Proizašlom iz činjenice da je predsjedničke izbore pretvorio u svoj osobni obračun sa šefom države. Ni on ni Primorac pobjedniku uopće nisu čestitali. Ali su potpuno bizarno čestitali jedan drugome. Posve je nejasno na čemu je to Primorac čestitao Plenkoviću, kao što se nije moglo razumjeti ni zašto Plenković čestita teško poraženom Primorcu. Valjda utjeha gubitnika! Što ne znači da će njih dvojica trpjeti istu štetu. Porazom na izborima Dragan Primorac iz politike izlazi teško blesiran. U izbore je ušao kao silno ambiciozan, ali pristojan, dobro umrežen i uspješan doktor i poduzetnik u zdravstvu. Reputacija mu je sada jako oštećena, što će vjerojatno uspjeti kompenzirati nekim lukrativnim HDZ-ovim podmazivanjem njegova privatnog biznisa.

Ali svoju je rolu odigrao. Napuštanjem političke pozornice postaje nevažan. Važno je, međutim, kako će na njegov poraz Andrej Plenković na koncu reagirati. Premda je u izjavi novinarima rekao da su rezultate izbora primili na znanje, premijer se ponaša kao da se ništa značajno nije dogodilo. Kao da on i njegova stranka nisu upravo doživjeli tešku havariju. I dalje pokazuje iritantnu bahatost. U izbornoj noći najgorim riječima nastavlja napadati Milanovića, opetovano ga pokušavajući dezavuirati kao kršitelja Ustava. Njegovu pruženu ruku, jasno pokazuje, ne kani prihvatiti. Vrijeđajući predsjednika Republike implicitno osporava i volju birača.

Plenkovićeva bumerang kampanja

Premijer je Plenković na predsjedničkim izborima doživio trostruki debakl. Prvo, nije uspio da svoj narativ o Zoranu Milanoviću nametne čak ni članovima svoje stranke. Imputirao mu je svakojake političke gadarije. Tretirao ga kao državnog neprijatelja. Kao glavnu prijetnju sigurnosti i uspješnosti Hrvatske i krucijalnu opstruktivnu smetnju svojoj navodno dobru naroda posvećenoj vlasti. Nije se primilo. Hrvatska se politička scena svela na osobni sudar dva politička titana. Što i predsjedniku odgovara. Premijeru se njegova kampanja vratila u glavu poput bumeranga. Svojim je napadima Milanovića stilizirao kao jedinu mu efikasnu kontru, što je ovome omogućilo osvajanje skoro plebiscitarne potpore. Predsjedničke je izbore sam pretvorio u referendumsko izjašnjavanje protiv vlastite svevlasti.

Drugo, Plenković je pretrpio poraz kao šef HDZ-a. Raspao se mit o snazi stranke, o njihovoj svemoćnoj partijskoj mašineriji. HDZ je i ovoga puta podigao sve svoje divizije, ali biračko tijelo nije reagiralo. Ostalo je doma ili je čak pretrčavalo na Milanovićevu stranu. Premda se središnjica maksimalno mobilizirala. Do kraja prvog izbornog kruga kampanju je za njihova kandidata Primorca vodio šef stranke osobno, u drugom krugu svi Plenkovićevi ministri, sve HDZ-ove organizacije i forumi, utemeljitelji, žene, omladina… Uključene su čak i sve stranci bliske udruge, poput HVIDRE. Za Primorca su organizirani veliki stranački skupovi. Po televizijama su se vrtjeli spotovi u snopovima. HDZ je, prijavljeno, u njegovu promidžbu ulupao četiri puta više nego što je Milanović potrošio u svojoj kampanji. Uspjeli su osigurati skoro 400 tisuća eura donacija, Milanović je skupio jedva 15.000 eura, ali – sve uzalud – birače mu nisu uspjeli pribaviti. Na koncu se pokazalo da je Plenkovićev teško poraženi kandidat dobio više eura nego glasova na izborima. HDZ je moćna, državna partija, ali Milanović je ušao duboko u njihovo biračko tijelo, pretvarajući ga u saveznika u glasanju protiv HDZ-ova kandidata.

Raskrinkane prljave igre HDZ-a

Treće, premijer Plenković jako je izgubio pokazujući kakvim se sve prljavim sredstvima njegova stranka u borbi za osvajanje vlasti spremna poslužiti. Najdrastičnije, kada je dan prije izborne šutnje preko inozemnih adresa u hrvatske medije plasirana očita podvala o kriminalnom utjecaju ruskih i srpskih botova na hrvatske izbore, navodno u Milanovićevu korist. Pozivajući se na neimenovane hrvatske izvore, jedna je organizacija sa sjedištem u Londonu, Centar za informacijsku otpornost, plasirala tvrdnje o direktnom uplitanju stranih digitalnih mreža u ishod izbora. Objavljeni je uradak, pretenciozno nazvan raportom, već na prvi pogled, zbog notornih kontradikcija i evidentnih neistina, morao biti sumnjiv. Još su suspektnije bile reakcije iz HDZ-a. Ministrica Nina Obuljen Koržinek odmah je požurila s izjavom da joj optužbe protiv Milanovića djeluju vrlo uvjerljivo. Primorac je, napet k’o puška, spremno tvrdio kako je objavljeno „nedvojbeni dokaz“ da je Milanović eksponent tuđih, ruskih i srpskih interesa, zbog čega je, po njemu, “po prvi put” ugrožena suverenost hrvatske države. Za svoje histeriziranje nije pružio nikakve dokaze. Kao što se nije osvrnuo ni na nedavno otkrivanje podzemnih aktivnosti informacijske mafije u njegovu korist. Kada je TikTok službeno potvrdio uklanjanje sedam tisuća botova s Primorčeva profila.

HDZ-ovi su insajderi gotovo istodobno počeli širiti priču kako bi navodni podzemni strani utjecaj na hrvatske izbore mogao poslužiti kao razlog za njihovo poništavanje. Kao što se to nedavno dogodilo u Rumunjskoj. Primorac takvu mogućnost nije otklonio. Tko zna kako bi se stvari dalje razvijale da Milanovićeva pobjeda na izborima nije bila tako uvjerljiva. Nevjerojatno je ipak da konstruktori opačine nisu pomislili kako bi im se fejk mogao osvetiti. Da bi javnost na podmetanje mogla odgovoriti povećavanjem potpore napadnutom Milanoviću. Da će se njegovo biračko tijelo zbog toga dodatno mobilizirati. Možda po onoj staroj, dobro poznatoj: što je više kleveta i laži, predsjednik je miliji i draži…

Što nakon izbora? Zoranu Milanoviću na sjajnom rezultatu svakako valja čestitati. Njegovi rezultati obavezuju. Prije svega velika su obaveza na njegovim plećima. Reakcije Andreja Plenkovića ozbiljan su razlog za zabrinutost. Premijer ustrajava na svome neprijateljskom odnosu prema predsjedniku Republike. Svojom retorikom pokazujući prezir i prema biračkoj volji građana. U proteklom je mandatu odgovornost za sukobljavanje dva brda vlasti u javnosti uglavnom percipirana kao podijeljena. Nakon Milanovićeve ruke pomirnice loptica je na Plenkovićevoj strani. Dio ljudi u vrhu HDZ-a svjestan je potrebe suradnje s Pantovčakom. Davor Ivo Stier govori o tome da je poruka izbora posve jasna: HDZ-ova vlada i predsjednik Milanović „zajedno moraju raditi za dobro hrvatskih ljudi“. Ali većina Plenkovićevih skutonoša, suočena s porazom, sada tumači kako su predsjednički izbori zapravo nevažni. Jer je, navodno, 99 posto ovlasti za upravljanje državom na Vladi, a samo jedan posto ide predsjedniku Republike. Čak kad bi to i bilo točno, ne znači da se šef države može izostaviti ili preskočiti.

Sustavno omalovažavanje funkcije predsjednika Republike, uporni pokušaji njegova difamiranja i osporavanja, koji idu sve do nepriznavanja, velika su opasnost za Hrvatsku. Premijer bi svoju tvrdu kohabitaciju svakako morao olabaviti. Ogroman legitimitet s kojim Zoran Milanović izlazi s izbora Andrej Plenković nikako ne može poništiti. Pokuša li, može samo destabilizirati i otežati vlastitu poziciju. Profesor Ivan Rimac upozorava da bi se Hrvatska mogla naći u velikoj krizi svoga demokratskog funkcioniranja. Blokiranje institucije šefa države može rezultirati mračnim i pogibeljnim scenarijem prema kojem se politički problemi počinju rješavati izvaninstitucionalnim sredstvima. Premijer se u svojoj zadrtosti ne bi smio igrati s uvjerenjem da su Hrvati ulici neskloni. Previše je frustracija u narodu. Što su i netom okončani predsjednički izbori pokazali. Pokazali su da je Plenkovićev legitimitet pod velikim znakom pitanja.