Svoje osobne probleme, nesigurnost, možda i strahove vezane uz seksualne preferencije vlastitog djeteta, jedan je šef jedne ovdašnje parlamentarne političke stranke pretvorio u razlog za javno političko histeriziranje. „Ja imam sina koji je muško, ne želim da sutra bude žensko, a prekosutra nebinarna osoba“, zagrmio je predsjednik Suverenista Marijan Pavliček, tražeći zaustavljanje uvođenja Rodnih studija na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Dotični, naime, smatra da bi otvaranje nove studijske grupe njegova sina seksualno moglo zbuniti, destabilizirati i prebaciti. Valjda ga navesti i na promjenu spola ili – strahote li! – promjenu odluke o tome s kim će spavati. Svašta je vidno uznemireni Pavliček još nadrobio. Da s formiranjem novog studija „rodna ideologija na velika vrata ulazi u hrvatski obrazovni sustav“. Da mu je dosta terora manjine nad šutljivom katoličkom većinom, pa je od ministra znanosti i obrazovanja Fuchsa tražio da taj užas ne dopusti. Da Filozofskom fakultetu zabrani otvaranje studijskog programa koji bi za posljedicu mogao imati pretvaranje hrvatskih muškaraca u ženskadiju.

Bizaran ispad

Njegovo bi zapomaganje ostalo nevažan bizaran ispad da mu se odmah nisu pridružili i drugi čvrsti momci s tvrde desnice. Domovinski je pokret napao Filozofski fakultet s prijetnjom da oni, kao dio vlasti, uvođenje rodne ideologije u sustav neće dopustiti. Referirajući se na Rodne studije, Penava je kao šef DP-a objavio kako je s koalicijskim partnerima, dakle s HDZ-om, dakle s premijerom Plenkovićem, „dogovoreno da se implementacija takvih programa koji promoviraju rodnu ideologiju neće podržati“.

Most, koji se nakon rastanka s Raspudićima sam sa sobom ne uspijeva zbrojiti, također je protiv. Oni, doduše, tvrde da uvažavaju autonomiju sveučilišta, ali novi nastavni program smatraju nepotrebnim i opasnim. Rodna teorija, po njima, stvara „po opstanak civilizacije i našeg naroda opasan koncept alijenacije muškog spola naspram ženskog, stvara društvo kaosa i konfuzije“. Nikola Grmoja, kao vjerojatni budući šef Mosta, žestoko će se okomiti na rodne komesarke i komesare, kako je rekao, izričit u stavu da rodnim studijima nema mjesta na Filozofskom fakultetu. Dok se borio s HDZ-ovom korupcijom, a ne s izmišljenom opasnošću od takozvane rodne ideologije, djelovao je mnogo suvislije i politički ozbiljnije.

Sva bi ta parada političkog trasha djelovala smiješno kad situacija ne bi bila jako ozbiljna. Pavliček i družba pokazuju frapantnu generalnu neobaviještenost i zatucanost te čvrstorukaški, antidemokratski refleks hrvatske desnice. Prvo, očito ne znaju ni to da se seksualni identitet ne može nametati. Da nečiji sin – koji je muško – neće postati žensko ako se na nekom fakultetu budu izučavale rodne teme. Razina bi njihove uznemirenosti mogla upućivati na manjak samopouzdanja u vlastitoj spolnosti. Drugo, slični rodni studiji postoje u nizu Hrvatskoj po mnogim osnovama bliskih zemalja. Od Sarajeva, Beograda i Ljubljane do Rima, Beča ili Londona. Usto, najveći se dio predviđenog programa na Filozofskom fakultetu i dosad izučavao, sada bi samo trebao biti koncentriran na jednom mjestu. Treće, hrvatski zakoni sveučilištu garantiraju autonomiju. Što uključuje i slobodu kreiranja studijskih programa. Politika se u njihov rad ne smije miješati. Rodni su studiji već prošli uobičajeni višestupanjski postupak vrednovanja. Ministar bi uglavnom trebao provjeriti formalne, zakonski propisane tehničke uvjete. Što nikako ne uključuje pravo blokiranja akreditacije na osnovu vlastitih ili stranačkih afiniteta. Dopusnica ne smije zavisiti od toga sviđa li se predviđeni studijski program političkoj vlasti, njegovoj stranci ili koalicijskim partnerima.

Dvosmisleni ministar

Ali ministar Fuchs daje dvosmislene izjave. Prvo je, pokušavajući smiriti loptu, upozoravao da rodni studiji nisu rodna ideologija, pa je tražio da se sačeka završetak zakonom i propisima predviđenog postupka. No potom u dodatnoj izjavi medijima izdavanje akreditacije povezuje s hrvatskim tumačenjem Istanbulske konvencije. „Ako je program Rodnih studija u skladu s interpretativnom izjavom koju je Sabor usvojio uz ratifikaciju Istanbulske konvencije, onda problema neće biti“, rekao je. Ali interpretativna izjava – donesena da bi HDZ smirio svoje radikalsko krilo – Sveučilište ne obavezuje. Niti je predviđena kao kriterij u postupku formiranja studijskih programa. Misli li ministar Fuchs ozbiljno ono što je rekao, to bi samo moglo značiti da najavljuje kršenje Ustava.

Uglavnom, rodni studiji nemaju nikakve veze s onim što desnica naziva rodnom ideologijom. Ali kampanja koju su njeni prvaci protiv Filozofskog fakulteta poveli jako je povezana s političkim karakterom desničarskih stranaka u Hrvatskoj. S njihovim intelektualnim deficitima i suficitima ne samo političke rigidnosti. Hrvatska ima velikih problema s nasiljem nad ženama, ali navodne bi moralne veličine s desnice zabranile izučavanje rodno uvjetovanih društvenih problema i nejednakosti i neravnopravnosti. Ankica Čakardić, voditeljica Rodnih studija, kaže da rodna ideologija u ovom slučaju služi kao etiketa ili psovka. Optužiš i pljuneš, bez potrebe da bilo što objašnjavaš. Elaboracija bi – vidjelo se od Pavličeka do Penave – nadilazila njihove mogućnosti. Profesorica Čakardić tvrdi da je riječ o politici potpuno ispražnjenoj od ozbiljnog sadržaja. Po njoj, napadi su na Filozofski fakultet nepromišljeni, znanstveno neutemeljeni i politički neinteligentni.

Penavina stranka javnosti pokušava prodati priču kako su muškarci koji s krunicom u ruci demonstriraju protiv ženskih sloboda ugrožena vrsta Photo: Patrik Macek/PIXSELL

Problem u ovom slučaju nije na akademskoj zajednici, nego je u politici. Nije u rodnim, nego je u političkim komesarima. Neobrazovani ili slabo obrazovani političari odlučivali bi o studijskim programima. Nastavnici fiskulture s diplomama iz Travnika određivali bi što se na Filozofskom fakultetu u Zagrebu smije studirati. Pritom njihova se volja za zabranama jako razmahala i razgoropadila. Uzimaju si prava koja im ne pripadaju. Otvoreno prijete da će zgaziti autonomiju sveučilišta, s pozicije vlasti reducirati znanstvene slobode. Cijeli je program Domovinskog pokreta inkvizicijski skrojen. Penavina se stranka kao svojim najvećim postignućem hvali da su Srbe izbacili iz vlasti, najavljuju zabranu jednih novina i antifašističkih manifestacija, ukidanje prava na akademske slobode. Po mjeri vlastite pameti rade na zaglupljivanju ne samo politike, nego i cijelog društva. Desničarsko mahnitanje oko Rodnih studija dio je već jako uznapredovalog procesa kretenizacije Hrvatske.

Ugroženi muškarci

Dio je istog procesa potiskivanja pameti i znanja, izopačenja intelektualnih kapaciteta nacije, svojevrsne imbecilizacije Hrvatske, i uvođenje kruničara s gradskih trgova u nacionalni parlament. Domovinski pokret organizira ovoga tjedna, u srijedu, u Saboru okrugli stol s temom o napadima na slobodu vjeroispovijesti hrvatskih muževa koji svakoga mjeseca javno, klečećim masovkama, navodno mole za čednost žena. Izvješće o navodnim napadima na njihove vjerske slobode izradila je udruga U ime obitelji. Udruga notorne Željke Markić, organizatorice Hoda za život, a zapravo marševa za kriminalizaciju pobačaja te ukidanje ili ograničavanje teško stečenih prava žena da o svojim tijelima i životima same odlučuju. Penavina stranka javnosti pokušava prodati priču kako su muškarci koji s krunicom u ruci demonstriraju protiv ženskih sloboda ugrožena vrsta. Da se u parlamentu o njihovu stradanju mora govoriti. Napadi na rodne studije i afirmacija vjerskih militanata koji snuju o redukciji ljudskih prava ženskog dijela svijeta – dvije su sastavnice iste nazadnjačke politike.

Idiotizacija Hrvatske, defile stupidarija, ne dolazi, nažalost, samo iz primitivnog i neznanjem natopljenog dijela političke nomenklature. Sličnim se gluparijama diče i oni koji su navodno hrvatska intelektualna elita. Plenkovićeva vlast misli da je nacija potpuno poblesavila. Prave debilanu od države. Mahniti retardiraju Hrvatsku

Idiotizacija Hrvatske, defile stupidarija, ne dolazi, nažalost, samo iz primitivnog i neznanjem natopljenog dijela političke nomenklature. Sličnim se gluparijama diče i oni koji su navodno hrvatska intelektualna elita. Premijer Plenković sa svojom je svitom prošloga tjedna u Matici hrvatskoj sudjelovao u svečanom otkrivanju spomen-ploče, posvećene recentnom donošenju jednog zakona. Ni po čemu epohalnog ni važnog Zakona o hrvatskom jeziku. Kojega njegovi inicijatori, iz redova Matice i redova HDZ-a, predstavljaju kao sidrište hrvatskog nacionalnog identiteta. Kao da je izglasavanje zakona nekakvo herojsko djelo koje je za povijest bitno uklesati u kamen. Grupni portret vlasti, ponosno postrojene ispred nekog bezveznog kamenog zapisa, vrlo je rječit. Domoljubno pokondireni premijer, s govorom koji kao da je petrificiran u devedesetima.

Događaj se objašnjava potrebom porinuća Mire Gavrana u predstojeće predsjedničke izbore. Plenković je u velikom problemu, nema kandidata za osvajanje Pantovčaka. Točnije, za pobjeđivanje predsjednika Milanovića. Pa bi književnika Gavrana, šefa Matice hrvatske, u ime HDZ-a gurnuo u utakmicu. Izgledi su mu nikakvi, ali o tom potom. Nažalost, ekstremno bizarna ideja da se jednoj nedobroj akviziciji može napumpati popularnost donošenjem jednog potpuno irelevantnog, ali spomen-pločom ovjenčanog zakona, signalizira opasnost. Ili je vlast Andreja Plenkovića krenula sama sebi dizati spomenike ili misle da je nacija potpuno poblesavila. Prave debilanu od države. Mahniti retardiraju Hrvatsku.