Trostruko ubojstvo u Splitu i njegovi odjeci po društvenim mrežama govore o potpunom kolapsu hrvatske države. Država je u Hrvatskoj propala. Bilo je samo pitanje vremena kada će se to dogoditi. Kada će ljudi, koji su izgubili vjeru u institucije sustava, početi uzimati pravdu u svoje ruke. I kada će se ogroman broj građana krenuti solidarizirati s takvim postupcima. Do mjere da su čak i likvidacije spremni proglasiti herojskim djelom. Ovdje se nije dogodio mafijaški obračun. Teško da bi se moglo govoriti o sukobu kriminalnih skupina. Riječ je o nečem u Hrvatskoj potpuno novom – zakon ulice popunjava izostanak ili nefunkcioniranje pravne države.

Gotovo istodobno dok se premijer sa svojom sljedbom šepuri po Zagrebu s briselskim uglednicima, tvrdeći kako su hrvatsku državu doveli do samog vrha Europe, jedan je mladi moreplovac s kalašnjikovom u rukama, sijući smrt po Splitu, postao gotovo pa junak dana, za mnoge osvetnik vrijedan podrške, što govori da se Hrvatska zapravo nalazi na dnu dna. Dok predsjednica države u svili i kadifi organizira na Pantovčaku svečanu večeru za europsku elitu, hrvatski su starci u nedalekom selu u bijedi neprikladnog doma doslovce izgorjeli. Lako je vidjeti fatalnu vezu između smrti u požaru u Zagorju i smrti pod rafalima u gradu podno Marjana. Povezuje ih kriminalna nebriga države za život građana. Država je skrb o svojim seniorima prepustila privatnicima, pretvarajući je u goli biznis, koji čak nije sposobna ni voljna adekvatno kontrolirati. Stari i bolesni u Hrvatskoj prečesto žive u potpuno nedostojanstvenim uvjetima. Država se nije pokazala spremnom funkcionirati ni kao garancija sigurnosti vlastitih građana pa se mladi Filip Zavadlav, čovjek na pragu života, izložen, kako se čuje, ucjenama dilera i kamatara, bez vjere u institucije, odlučio sam boriti, s oružjem u rukama. Naravno da je odgovornost za spaljivanje staraca u zagorskom štaglju i upucavanje po splitskim ulicama individualna, ali je odgovornost državnog sustava također enormna.

Nepovjerenje u pravosuđe

Zastrašujuća patologija hrvatskog društva razlijeva se društvenim mrežama, gdje se zločin u Splitu – možda očajnička, ali sigurno brutalna trostruka likvidacija – masovno opravdava, čak glorificira i proglašava herojskim djelom. Na Facebooku je u znak podrške nesretniku otvorena grupa Heroj a ne zločinac. Ubojstvo ljudi koji su navodno terorizirali njegovu obitelj obasipa se pohvalama. „Učinio je svijet boljim“ , „pomogao je mnogima“, „tri dilerske gnjide manje“, „odradio je ono što je trebala država“, „napravio je više nego policija u trideset godina“, “više nego četiri splitska gradonačelnika zajedno“, „počistio je govna, kad država ne radi svoj posao“ – pišu građani, solidarizirajući se s ubojicom, čak pozivajući na prosvjede protiv njegova zadržavanja u pritvoru. Postovi otkrivaju ogroman gnjev ljudi i potpuno nepovjerenje u hrvatsko pravosuđe i državu. Spominju se karikaturalni sudski postupci, Horvatinčićeva sinkopa, Mamićev bijeg u Hercegovinu, sapunica od suđenja Bandiću… Sustav dopušta da „kriminalci recidivisti godinama maltretiraju čitave gradove“ pa onda „očajnici uzmu mitraljez u ruku i smaknu nasilnike“. Počinitelj krvavog pohoda doživljava se kao borac protiv kaotičnog i nepravednog sustava. Kao izvršitelj pravde i osvetničkog gnjeva. S individualnim se zločinom svaka država kadra nositi. Masovna prihvaćenost uvjerenja da građani imaju pravo uzeti pravdu u vlastite ruke, za svaku je državu jako opasna.

Dok se vladajući kolju oko toga jesu li skrenuli previše ulijevo ili, kako tvrdi premijer, vode Hrvatsku u pravom smjeru, hrvatska se država raspada. U tri desetljeća svoje samostalnosti snažan institucionalni okvir nikada nije ni izgradila. Jer institucionalno snažna država ne odgovara političkim moćnicima. Ograničava im mogućnost da raspolažu državom. Dok oni preferiraju da Hrvatsku smatraju vlastitim feudom. Da su razvijali pravnu državu, onda bi i otimačina društvenog bogatstva, kakva se devedesetih u pljačkaškoj privatizaciji dogodila, vjerojatno bila nemoguća. Kao što bi bilo nemoguće ekstremno ukorjenjivanje sistemske kriminalno-koruptivne hobotnice. Ili pretvaranje banditskih skupina u stupove društva. Zato se javnost hranila državnim insignijama, grbovima i barjacima, simboličkim šušurom, dok su politički oligarsi zaposjeli državu i oficijelne institucije ispraznili i ostavili bez autonomne snage.

Jelenić i Bandić

Vlast je zapravo razorila državu. Pravosuđe učinila svojim sluganom pa mu Hrvatska danas ne vjeruje. Hrvatska zapravo ne vjeruje vlastitoj državi. Jer počinitelji ozbiljnih kaznenih djela prolaze nekažnjeno ili se procesi beskrajno rastežu, suđenja traju unedogled ili završavaju bezbolnim kaznama. „Nalazimo se u situaciji da sudstvo dobrim dijelom nije ostvarilo civilizacijsku misiju uspostavljanja reda i općeg osjećaja sigurnosti u društvu, pa ljudi posežu za neciviliziranim postupcima kao što je ubojstvo, nažalost“, objašnjava povodom splitskih ubojstava sociolog Sven Marcelić. Oni koji posegnu za oružjem nisu uzrok, nego mnogo više tek simptom nenormalnog, bolesnog stanja. Odgovornost ide onima s čela države. Onima koji vladaju Hrvatskom. Politička je vlast odgovorna i za stanje pravosudnog sustava, svojevrsnu rak-ranu državnog ustroja.

Slika govori više od tisuću riječi. Tako je i s ovih dana objavljenom fotografijom jedne lože u Hrvatskom narodnom kazalištu sa svečanog koncerta u povodu hrvatskog predsjedanja Europskom unijom na kojem su se stolac do stolca, rame uz rame, našli glavni državni odvjetnik Dražen Jelenić i DORH-ov klijent, inače gradonačelnik Zagreba, Milan Bandić. Slika njih dvojice, tužitelja i višestrukog optuženika, smještenih zajedno na državnoj paradi, skandalizirala je javnost. Jednako je skandalozno i Vladino objašnjenje da je raspored sjedenja napravljen prema „redu prvenstva“. Nekakvoj već uhodanoj protokolarnoj shemi rangiranja funkcija. Ali nije riječ o redu prvenstva, nego o elementarnoj higijeni u društvu. Možda državni protokol to ne zna, ali takav raspored ponižava instituciju glavnog državnog odvjetnika i ruši povjerenje u hrvatsku državu. Jelenić je morao odbiti kompromitirajuću situaciju i napustiti svečanost. Umjesto toga, on naknadno šalje javni prosvjed, tvrdeći da “događanje visokog međunarodnog ranga“ nije držao primjerenim kvariti vlastitim nezadovoljstvom. Dakle, glavni državni odvjetnik smatra da bi veći skandal predstavljalo njegovo demonstrativno napuštanje mjesta na koje su ga posjeli, nego to što je cijeli koncert odsjedio u društvu višestrukog optuženika za koruptivna kaznena djela.

Aferaški kapitalci

Nije problem u šefici protokola koja je spojila dva navodno suprotstavljena svijeta. Problem je u tome što je Milan Bandić, unatoč desecima korupcijskih afera i pravomoćnim optužnicama, i dalje gradonačelnik Zagreba. Problem je u tome što ga u društvo primaju najviši državni čelnici. Što je važna karika u osiguravanju parlamentarne većine i opstanku Vlade. Što ga premijer tretira kao nimalo suspektnog, nego uvaženog partnera čije se društvo ne izbjegava, pa je tako i nedavno skijanje na Sljemenu pratio u njegovu društvu. Odavno smo ovdje konstatirali da će osovina Andrej Plenković-Milan Bandić slomiti moralnu kralježnicu Hrvatske.

Problem je i što mu dosadašnja šefica države poput Merlinke pjeva na rođendanu, poklanja tortu sa zajedničkom slikom i državnim obilježjima i tvrdi da će ga u zatvoru počastiti kolačima. A onda pred inozemnim novinarima, kako upravo objavljuje britanski Guardian, vlastite građane optužuje kao korumpirane. Kolinda Grabar-Kitarović tako tvrdi da je korupcija u Hrvatskoj sveprisutna, a počinje već u školama, gdje se, veli, djeca koja varaju na ispitima slave kao heroji. Koruptivnu mega hobotnicu bivšeg premijera Sanadera nije primijetila. Ali je primijetila, navodno, općeprihvaćene koruptivne običaje u svojoj državi, primjerice, nošenje cvijeća ili sličnih daraka doktorima, u čemu je ona, valjda kao žestoki borac protiv korupcije, odbila sudjelovati pa nije, kako se pohvalila, odnijela čokoladu ni kad joj se majka nedavno našla u bolnici. O oblizekima za Milana Bandića novinarima Guardiana, izgleda, nije govorila.

Slično dvoličan odnos vlast njeguje i prema drugim standardima pravne države. Opstruira ih i destruira. Predsjednica i premijer ponašaju se kao da zakonska norma o sprečavanju sukoba interesa za njih ne važi. Faktički se postavljaju iznad zakona. Sabor minutom šutnje odaje počast osuđenom ratnom zločincu. Predsjednica demonstrira bliskost s haškim osuđenicima i u izbornoj kampanji hvali se potporom osobe u Americi osuđene zbog otmice aviona. Jedan od novokomponiranih desničara, kandidat na predsjedničkim izborima, u kampanji najavljuje pomilovanje čovjeka osuđenog za ubojstvo 43 civilne osobe u ratu. Premijer dopušta da njegov ministar smjenjuje po bolnicama istaknute stručnjake kako bi mu zaštitio miljenicu. U postupanju s migrantima ministar policije krši zakone i međunarodne konvencije. Preko mučnih afera nekih HDZ-ovih kapitalaca prelazi se kao da ih nije bilo. Vlast slabo reagira na nasilje. Uporno njeguje kult oružja i rata.

U civiliziranim državama i društvima korupcija i djelovanje podzemlja, kamatari i narko-dileri ne rješavaju se oružjem ni mitraljiranjem, ubojstvima i osvetom. Takve stvari u civiliziranim društvima rješavaju policija, pravosuđe i država. Ali ako oni ne obavljaju svoju funkciju, ako je država u progonu organiziranog kriminala mlaka i selektivna, ako se građani ne osjećaju sigurno, ako steknu uvjerenje da ih država ne želi ili ne mari zaštititi, ako osjete da se vlast ne brine o njihovim, nego isključivo o svojim interesima i potrebama, ako se počnu smatrati izdanima od vlastite države, onda će stvari uzeti u svoje ruke. Onda će ulica krojiti pravdu. Kad institucije zakažu, onda država od svojih građana stvara pobunjenike i samozvane djelitelje pravde. Velika podrška koju je dobio počinitelj trostrukog ubojstva u Splitu krajnje je alarmantna i zastrašujuća. Veliko je pitanje jesu li političari uopće kadri shvatiti što se događa.