S Brda sada u offu medijima objašnjavaju da je Radeljić bio zloćudna pojava, što je otkriće valjda samo za Kolindu Grabar-Kitarović. Dobro jutro, predsjednice! Ali je isti četiri godine bio njezin najbliži savjetnik. Nije bila svjesna što zastupa? Ponašala se poput lutke na koncu? Nije valjda?!

Predsjednica države baš ne može bez skandala. Taman kad se odlučila riješiti imidža skandal-majstorice i nabaciti novo ruho za start u novu predsjedničku kandidaturu, Kolinda Grabar-Kitarović našla se usred svoje dosad najveće i po državne interese i osobni integritet razarajuće afere. Njeno se političko presvlačenje pretvorilo u još neviđen striptiz. Načinom na koji se pokušala riješiti svoje kompromitirajuće savjetničke ekipe, kako bi izgladila odnose s premijerom i osigurala podršku HDZ-a na narednim predsjedničkim izborima, samu je sebe potpuno ogolila. Umjesto o novom mandatu, sada se otvara rasprava o potrebi pokretanja postupka za njen opoziv.

Optužbe koje je u javnost plasirao dosadašnji glavni savjetnik šefice države, upravo smijenjeni Mate Radeljić, vrlo su ozbiljne. Tvrdnje da je za svoje razrješenje saznao u jednoj zagrebačkoj slastičarnici, od visokog dužnosnika Sigurnosno-obavještajne agencije, nikako se ne mogu zanemariti. Radeljić veli da ga je šef kabineta ravnatelja SOA-e Davor Franić, po nalogu svog pretpostavljenog, a ovaj po nalogu predsjednice, obavijestio da se u njen rekonstruirani ured i planove više ne uklapa. Razgovor je navodno začinjen posve otvorenom prijetnjom. Teklič iz SOA-e imao je zadatak staviti mu na znanje da će služba štititi predsjednicu od njegova mogućeg negativnog djelovanja i da je on osobno “spreman, ako dobije takav zadatak, i autom se zabiti u mene“, piše Radeljić.

Ljupki razgovor uz kolače predsjednica Hrvatske osobno nije komentirala. Iz njenog su ureda jako sporovozno, čitav dan kasnije, odbacili, kako pišu, „zlonamjerne tvrdnje da je na bilo koga ikada vršen pritisak bilo izravno bilo neizravno da podnese ostavku“. SOA se javila promptno, tvrdeći da svoje zadaće obavlja u skladu s Ustavom i zakonima. Ali teške Radeljićeve optužbe da su tajne službe posredovale u njegovu izbacivanju s Pantovčaka ni predsjednica niti SOA nisu demantirali. Nisu demantirali ni održavanje sastanka, a zapravo niti njegov sadržaj. Vjerojatno zato što postoji mogućnost da je razgovor bio snimljen. S Brda sada u offu medijima objašnjavaju da je Radeljić bio zloćudna pojava, što je otkriće valjda samo za Kolindu Grabar-Kitarović. Dobro jutro, predsjednice! Ali je isti četiri godine bio njen najbliži savjetnik i postao je smetnja tek kad je trebalo – zbog potpore HDZ-a dogodine na predsjedničkim izborima – popeglati odnose s premijerom Plenkovićem.

Iz SOA-ina reagiranja može se razumjeti da je Mate Radeljić predstavljao sigurnosnu prijetnju za predsjednicu te je zato, izgleda, bio pod protuobavještajnim tretmanom. Ali se u tom slučaju postavlja pitanje kako je takva osoba godinama mogla raditi na tako delikatnom mjestu kao što je ured šefice države. Ako se moćni savjetnik oteo kontroli, ako je ucjenjivao i prijetio, između ostalog i odavanjem državnih tajni, kako se sada može čuti, ako je predsjednicu počeo čak i sigurnosno ugrožavati, kako SOA u svom saopćenju implicira, onda se to rješava na drugi način, policijskim djelovanjem, ako ima osnova i hapšenjem, ali nikako ne rabijatnom najavom da će biti pregažen bude li pravio probleme.

Tako se još neraščišćenoj aferi SMS, kraci koje su dopirali i do Pantovčaka, u krug najbližih suradnika Kolinde Grabar-Kitarović, sugerirajući njihovu povezanost s obavještajnim podzemljem, pridružuje jednako zloćudna afera zloupotrebe tajnih službi. Obje indiciraju da kabinet predsjednice funkcionira na apsolutno skandalozan način. Njeni ključni ljudi su osobe tanke biografije, neki – vidimo – i sigurnosno problematični. Premda se tjednima izmotavala, šefica države na koncu je ipak morala smijeniti Vladu Galića koji se svojoj funkciji savjetnika za nacionalnu sigurnost gorko narugao vlastitom uvezanošću s trenutno pritvorenim proizvođačima lažne SMS korespondencije. Mate Radeljića morala se odreći zbog peglanja odnosa s Andrejom Plenkovićem. U Banskim dvorima smatraju da je ovaj, kao pripadnik tvrdog desničarskog miljea, bio inspirator i pokretač svih u posljednju godinu dana prilično učestalih napada predsjednice države na Vladu i premijera osobno.

GOSPOĐA SE PREVARILA

Gospođa se Grabar-Kitarović, međutim, prevarila, misleći da će njen navodni politički zaokret i operacija iznuđenog čišćenja savjetničkog tima proći glatko. Moćna se gomilica, koja je aktualnu predsjednicu izmislila i dovela na Pantovčak, odupire izbacivanju iz sedla. Drže pozicije i više ih se nije lako otresti. Njihova se crno kostimirana aleja navodnih velikana, u rasponu od Tomislava Karamarka do medijske uzdanice Velimira Bujanca, raspištoljila, pa sada svoju dojučerašnju miljenicu razočarani podsjećaju na zajedničke trenutke ljubavi i sreće ili joj otvoreno prijete da će bez njih na izborima popiti poraz. Znaju da smicanjem Radeljića gube pozicije na najvišem mjestu, gdje su se baš lijepo bili ugnijezdili. Zato se ne daju tek tako otkačiti.

Premda racionalna i opravdana, ali recentna sječa savjetnika otkriva da glavni problem nije u katastrofalnom kadrovskom postavu Pantovčaka – to je samo izvedenica – nego je ključni problem u onima koji su ga izabrali. Problem je, dakle, u Kolindi Grabar-Kitarović koja je takve, s podzemljem i ljutim desničarima umrežene savjetnike angažirala i godinama uzgajala. Nije u tome bila autonomna? Lako moguće, ali takvim kadroviranjem preuzima odgovornost za posljedice koje sada idu na njen osobni konto.

A posljedice su notorne. Prvo, svježa afera snažno sugerira da je šefica države zloupotrebila tajne službe. Nije greška u smjeni – Galić i Radeljić nikada nisu ni trebali ući u njen kabinet – nego u načinu na koji je to izvedeno, navodno uz asistenciju SOA-e. Predsjednica ima pravo postavljati i smjenjivati svoje savjetnike i kako sam Radeljić kaže, mijenjati svoj politički smjer, ali sigurnosno-obavještajne strukture u to se ne bi smjele petljati. Ako je istina da je SOA sudjelovala u eliminaciji nepoželjnog savjetnika, što nitko nije demantirao, onda je takav angažman – slažu se sigurnosni stručnjaci – nezakonit i zloćudan. Čak i ako nije bilo prijetnje da će ga pregaziti. Ako je prijetnji bilo, onda pogotovo. Činjenica da ni otpisani u svom radu nisu bježali od sličnih suspektnih i prljavih metoda nije opravdanje. Zato se sada nužno postavlja pitanje odgovornosti ne samo predsjednice, nego i šefova Sigurnosno-obavještajne agencije. Nije njihov posao da na takav način služe bilo kojem državnom dužnosniku.

PREDSJEDNICA KAO LUTKA NA KONCU?

Privatiziranjem SOA-e Kolinda Grabar-Kitarović izlazi iz zakonskih okvira i grubo zlorabi svoje ovlasti i položaj. Tim gore jer joj se to već događalo. Kao što je općepoznato, na sličan je način zloupotrebila svoje ingerencije u sigurnosnim službama i kad je inzistirala na smjeni bivšeg ravnatelja SOA-e Dragana Lozančića, a da javnosti nikada nije pružila uvjerljivo objašnjenje zašto joj je postao neprihvatljiv. Sama se kompromitirala vlastitim svojedobnim intimiziranjem s osuđenim i u Hercegovinu lani pobjeglim Zdravkom Mamićem, a onda je šef SOA-e, kao po funkciji valjda neželjeni svjedok terevenki, platio ceh za njene grijehe. Nasljednik je izgleda izvukao pouku. Čini se da SOA Kolindi Grabar-Kitarović više ništa ne odbija, bez obzira na cijenu. Čak ni asistiranje u kadrovskim rezovima.

Drugo, način na koji se Kolinda Grabar-Kitarović sada pokušava malo odmaknuti od zadrtog desničarenja prema desnom centru, gdje leže glasovi bez kojih ne može ponovno osvojiti predsjedničku funkciju, sugerira da je sva njena promjena tek u prigodnom okretanju kaputa. Predsjednica sada izrijekom tvrdi da nije liderica desnice, premda se godinama tako formatira, i žali što je, navodno mimo vlastite volje, znala ulijetati u ideološke sporove. Smjenu Radeljića tumači floskulom da novo vrijeme traži nove ideje pa će u novu godinu, kaže, zaploviti na krilima nekih već započetih pozitivnih, prije svega demografskih inicijativa.

Ako novo vrijeme traži nove ljude, onda to vrijedi ne samo za savjetnike, nego prije svega za ključne funkcije u državi, uključujući i onu predsjednice države. Radeljić je sigurno bio moderator mnogih njenih desničarskih zastranjivanja. Njegovi ga fanovi hvale da je zaslužan za uklanjanje Titove biste s Pantovčaka, vjerojatno i za proglašavanje ustaškog ZDS-a starim hrvatskim pozdravom ili udvaranje poklonicima Endehazije po Argentini. Međutim, savjetnici savjetuju, ali predsjednica je sve te desničarske svinjarije sama izgovorila ili potpisala. Nije bila svjesna što zastupa? Ponašala se poput lutke na koncu? Nije valjda?!

Problem je s Kolindom Grabar-Kitarović u njenoj političkoj ispraznosti. Predsjednica se pokazala kao osoba bez ozbiljnog političkog sadržaja. Nema vlastitu političku agendu. Nitko ne zna njene temeljne političke stavove. Zato i može biti danas jedno, sutra drugo. Zato je cijeli dosadašnji mandat, pune četiri godine, lutala od nemila do nedraga. Politički se vrtjela poput ventilatora, nikako ne uspijevajući ni sama sa sobom da se sastane. Zato joj ni novi zaokret ne predstavlja problem. Premda nagle promjene smjera mogu dovesti do gubitka ravnoteže, što bi se predsjednici na koncu zaista moglo i dogoditi. Njeno navodno rebrendiranje s novom savjetničkom ekipom nije ništa drugo nego farbanje javnosti. Gospođa bi prvo samu sebe morala promijeniti i politički uozbiljiti. Sve drugo samo je zamjena kulisa, da bi sve ostalo isto.

Treće, krojenje novog ruha za šeficu države, uz malu pomoć tajnih službi u raskrajanju dosadašnjeg savjetničkog postava, vjerojatno najlošijeg što ga je bilo koji predsjednik Hrvatske ikad imao, definira Kolindu Grabar-Kitarović kao beskrupuloznog lovca na novi mandat. Nakon četiri godine desničarenja publiku sada pokušava uvjeriti da „predsjednik ne može biti ni na ljevici ni na desnici“. Ali ne kaže gdje bi to predsjednik trebao biti. Svoju poziciju nije voljna ili nije sposobna odrediti. Odgovornost za vlastite odluke delegira drugima. Savjetnike, vidimo, troši kao haljine. Verbalno slatka kao šećerlema, generalno bez elementarnog poštovanja prema ljudima i prema javnosti. Ni najbližim suradnicima nije u stanju u oči reći da se rastaju. Osobni autoritet nikada nije imala, sada je i autoritet funkcije stavila na kocku. Kolinda Grabar-Kitarović uspjela je priču o svojim nesumnjivo toksičnim i odavno za smjenu zrelim savjetnicima pretvoriti u vlastiti skandal. S kojim ulazi u izbornu godinu.