Optužbom vlade premijera Andreja Plenkovića za domobransko ponašanje čini se kao da je Milan Bandić otvorio predizbornu kampanju. Mogućnost raspisivanja prijevremenih parlamentarnih izbora intenzivno se bistri po HDZ-u. Adrenalinski uspjesi nogometne reprezentacije u Rusiji depresivnu su javnost nahranili radošću, pa su i vladajućima malo digli rep. U dijelu HDZ-a misle da to treba iskoristiti. Ne zato što bi trenutni rezultati stranke bili šampionski. Daleko od toga! Hrvatska demokratska zajednica još je najjača, ali objektivno sve slabija i sve manje koalicijski potentna. Premda se opozicija, a poglavito SDP, silno trudi da joj ne smeta, čak tjera vodu na HDZ-ov mlin svakodnevno demonstrirajući kako su od loše vlasti još mnogo lošiji oni koji bi je mogli zamijeniti.

Procjena da HDZ za dvije godine možda neće moći postići sadašnji, već prilično olinjali rejting, najviše ipak govori o tome kako su očekivanja koja su se vezala uz Andreja Plenkovića duboko potonula. Čak ni njegovi najbliži saveznici više ne vjeruju da će vrijeme do okončanja mandata iskoristiti na produktivan način. Da će na koncu brojati uspjehe. Zagrebački gradonačelnik zna se ponašati mahnito, ali nikad ne napada jače. Ako premijera javno već proziva kao domobrana – dakle, čovjeka bez političkih svojstava i uvjerenja kojemu se baš ne mili ulaziti u fajt, nego će prvom prilikom baciti oružje i zbrisati u mišju rupu – onda takva diskvalificirajuća retorika najviše govori o Plenkovićevoj snazi. Milan Bandić pokazuje da šefa Vlade smatra slabim i podložnim ucjenjivanju. Njegove izjave oglašavaju kraj bajke o premijeru kao nositelju pozitivnih promjena.

TKO JE KOGA TRANSFORMIRAO?

Kad se vratio iz Bruxellesa da preuzme Karamarkovom ekstremiziranom politikom grogiranu stranku, a potom i državu, Andrej Plenković svečano je tvrdio da će promijeniti HDZ, pa onda i Hrvatsku. Upristojenje i čišćenje svoje partije smatrao je, ne bez razloga, uvjetom za promjene u državi. I zaista, u dvije su se godine zbile velike promjene, ali ne onakve kakve je aktualni premijer svojedobno najavljivao. Umjesto da on transformira HDZ, dogodilo se upravo suprotno: HDZ je promijenio Andreja Plenkovića. Što je danas moguće pratiti na nekoliko razina.

Prvo, premda je trebao predstavljati novo lice HDZ-a, Plenković se kadrovski ne pokazuje baš inovativnim. Na početku obećavao je personalne promjene, danas se već posve jasno utalio s kadrovima koji predstavljaju stari HDZ. Reanimiranje Božidara Kalmete, jednog od krupnom, sistemskom korupcijom obilježenih stranačkih veterana, koji je svoje zenite dostizao u vremenima Sanaderove poludjele hobotnice, samo je završni, krunski potez u kadrovskoj rekonstrukciji onog HDZ-a koji je, prema obećanjima, trebao biti sklonjen u ropotarnicu povijesti. Bez obzira na namjere, ali svojim izborom premijer signalizira nedopustivu benevolentnost prema kriminalnom potkradanju države.

BRKIĆEVA KADROVSKA VERTIKALA

Umjesto ljudi koji su mu u mijenjanju HDZ-a mogli biti saveznici, Plenković svoj kadrovski bazen nalazi u zatečenim ili čak bivšim stranačkim strukturama. Prijetnje stranačkim drugovima da će – bude li krojio izborne liste – pomesti postojeću HDZ-ovu vrhušku, pokazale su se kao sredstvo ucjene. Naravno, treba vidjeti kako će izgledati HDZ-ove izborne liste, kad za njih dođe vrijeme. Ali zasad se čini kao da je njegova kadrovska vertikala skrojena u radionici oponirajućeg mu Milijana Brkića, zvanog Vaso. Vrh je HDZ-a tako nedavno inoviran davno potrošenim likovima, s Kalmetom kao zastavom. Svaka promjena u Vladi rezultira promicanjem kandidata desnog, rigidnog, nemodernog krila stranke. Nakon što je Martina Dalić aferom Borg uništila svoje proreformske kapacitete, na njeno su mjesto ustoličeni potpredsjednik Tolušić i ministar Horvat, kadrovi koje je teško smatrati snagom promjena. Oko Andreja Plenkovića sve je više onih koji predstavljaju stari, a ne novi HDZ. Čak i premijerovi poletarci kao da nisu od ovog vremena. Djeluju zombijevski. Kadrovski postav HDZ-ova čelništva i Vlade govori o velikoj inverziji: nije Plenković mijenjao svoju stranku kako bi mogao promijeniti Hrvatsku, nego se prilagodio. Presložio je i redefinirao vlastite ciljeve i sam sebe pretvorio u premijera statusa quo.

Drugi dokaz Plenkovićeva odustajanja od promjena i faktičke kapitulacije predstavlja posve evidentan politički kontinuitet aktualnog, njegova HDZ-a s naslijeđenim, starim HDZ-om. Vlada nije napravila nikakav strateški važan iskorak. Ostala je u brazdi prethodnika. A to znači nekoliko stvari: Politička i stranačka okupacija države i cijelog društva. Bezobzirna vlast i odnarođena politička klasa. S jedne strane nepodnošljivo nabujala i razgranata, krezovski bogata i svemoćna država, s druge strane iznureno, na koljena bačeno gospodarstvo i siromašan, obespravljen i na masovan odlazak iz Hrvatske spreman narod. Statusno i financijsko podmazivanje HDZ-ovih klijentelističkih skupina. Ukorijenjenost korupcije. Izostanak reformi…

Andrej Plenković trenutno iz usta sipa medenjake o poreznom rasterećenju građana i poduzetnika, a državni proračun buja brže od rasta BDP-a. Stope rasta nisu dovoljne za rješavanje ekonomskih i društvenih problema, ali premijer misli da su dovoljne za pokrivanje ekstremnih troškova kao što je nabavka vojne eskadrile. Premda se gospodarska dinamika usporava, prekobrojna se državna administracija ne reducira, nego se i dalje množi. Nekoliko je ministarstava i državnih tijela upravo u jeku odmora objavilo desetke natječaja kojima traže gotovo 300 novih radnika. Premijer najavljuje da će novim krugom takozvane porezne reforme doći do povećanja plaća i smanjenja cijena hrane, što je – kad se razgrnu obećanja – neizvjesno ili minorno. Ne govori ništa o tome da je u međuvremenu sve poskupjelo i troškovi su života osjetno porasli. Samo su stanovanje, voda, električna energija, plin i grijanje u godinu dana poskupjeli skoro četiri posto. Premda je i sam sklon sličnom populizmu, Milan Bandić ovoga puta potpuno je u pravu kad predloženu fiskalnu muvanu, sitne i ne baš pogođene korekcije u poreznom sustavu, naziva prelijevanjem iz šupljeg u prazno. Kuka jer će mu izbiti desetke milijuna kuna iz zagrebačke blagajne. Ali tvrdnja da je riječ o izrazu domobranskog mentaliteta zvoni. Kao što stoji upozorenje da će u hrvatsku povjesnicu zlatnim slovima biti upisani oni koji budu imali hrabrosti za provođenje suštinskih reformi. Andrej Plenković vlastitom se politikom isključio iz konkurencije.

VETERANI KAO ŽANDARI DUHA

Treće, sustav vrijednosti koji danas emaniraju vladajuće strukture dokazuje da je HDZ više promijenio Plenkovića, nego što je Plenković promijenio HDZ. Hrvatska se, istina, nije vratila u atmosferu ideološkog histeriziranja i latentnog građanskog rata, kakva je vladala u vrijeme Tomislava Karamarka. Demoni su se malo stišali, umili, kamuflirali svilenom rukavicom, ali i dalje vrebaju priliku. Pad u civilizacijsku regresiju zaustavljen je, nije i poništen. Nije se imalo petlje, ali ni jasne političke ideje. Tranzicija hrvatskog društva iz radikalizma i kulture mržnje ostala je nedorečena, nezavršena, minirana oportunizmom i kalkulantstvom.

Ploča s ustaškim pozdravom nakon godinu dana maknuta je iz Jasenovca, ali petljanje se oko sadržaja i ikonografije Endehazije nastavlja. Thompsonov ZDS policiji ne smeta, ali joj jako smetaju izbjeglice. Sve je više informacija da pod firmom zaštite granica prebijaju ljude. Na indicije da se hrvatska policija služi batinaškim metodama, nitko se u vlasti nije ni osvrnuo. Premijer izjavljuje da je Oluja bila bez mane, a ministar branitelja svečano pozdravlja za težak ratni zločin osuđenog Mirka Norca. HDZ proziva Milorada Pupovca jer je prisustvovao komemoriranju žrtava Oluje u Srbiji, ali posve im je normalno da desetke tisuća izbjeglih nesretnika, državljana Hrvatske, nitko u Kninu ne spomene.

Veteranske udruge profiliraju se kao žandari duha. Nisu u šatoru, ali šator im je u glavi. Ljudi koji su se borili za slobodu sada je pokušavaju reducirati. Funkcioniraju kao uzurpatori. Prisvajaju pravo da se ponašaju kao država u državi. Kroje liste nepoželjnih. Određuju tko i gdje može pjevati. Etiketiraju i svojom samovoljom teroriziraju javnost. Bez ikakvih argumenata Bajagi su onemogućili nastup u Karlovcu. Što je prije nekoliko godina mogao, sada više ne može. Njihovoj hajdučiji nitko se ne suprotstavlja. Ni država, ni politika, ni najveći dio veterana koji ne sudjeluju u takvom solunaškom patroniziranju nacije. Svojom agresivnošću manjina navlači odium na ukupnu braniteljsku populaciju. Ali svi im se, zasad, sklanjaju s puta. Kao da je pred strašnim sudom, splitski se gradonačelnik opravdava zbog koncerta Hladnog piva. Istodobno, prijetnje smrću novinarima, odapete iz veteranskih krugova, državno tužiteljstvo odbacuje, a predsjednica države proglašava neprimjerenim iskazivanjem nezadovoljstva. Premijer ne reagira, dok se odmara u državnoj vili, valjda okupiran morem i kupanjem. Andrej Plenković šuti, vjerojatno smatrajući da je sve potaman, da ništa u državi ne traži njegovu riječ ni intervenciju.