Iznimno je važno što prije dobiti Vladu i parlament s obnovljenim demokratskim legitimitetom – tako predsjednik Sabora Gordan Jandroković, formalno drugi čovjek Hrvatske i drugi čovjek vladajućeg HDZ-a, odgovara na pitanje o razlozima naglog ubrzavanja raspisivanja parlamentarnih izbora, kako bi, umjesto najesen ili potkraj godine, Hrvatska na birališta išla već u srpnju, usred ljeta. Teško se ne složiti s argumentom da će država u rujnu biti suočena s teškim odlukama, kakve može donositi samo vlada s punom političkom snagom. Ali Jandrokovićevo se objašnjenje implicitno svodi na priznanje da je demokratska legitimacija aktualne vlasti postala upitna ili falična. Teza na kojoj opozicija s jakim razlogom već dulje pokušava jahati.

Da je riječ samo o demokratskom legitimitetu, HDZ je već odavno trebao raspustiti Sabor i organizirati izbore. Jer demokratski legitimitet vlade premijera Andreja Plenkovića već je jako dugo nikakav. Hrvatska nikada nije imala vladu koja je s izbornom voljom građana u tako debelom raskoraku. Koja joj ni minimalno ne odgovara. Na vlasti je drži prljava politička trgovina, a ne izborni rezultati. Plenkovićev kabinet vlada zahvaljujući vjerolomnom HNS-u, koji je u Sabor ušao s ljevicom da bi onda pretrčao udesno, i šarenom jatu Milana Bandića, koje je velikim dijelom pokupljeno s SDP-ova otpada. Jedni i drugi protagonisti prijevare. Izdajice vlastitih birača. Jasno da Vlada tako trulog, nikakvog legitimiteta nema snage za donošenje teških odluka. Sigurno je da Hrvatskoj treba nova, izborima potvrđena vlada. S obzirom na razvoj koronakrize, možda je ljeto zaista jedino vrijeme u kojem se izbori relativno regularno mogu održati. Nema dilema ni oko toga da će jesen biti vrlo teška, s prijetnjom povratka COVID-a i novim krugom epidemioloških blokada kompletnog života. Ali moguće je da se vlada dotad, unatoč izborima, ne stigne formirati. Ako se postizborni pregovori pokažu enormno komplicirani. U tom slučaju situacija bi mogla tražiti i nametnuti rješenja suprotna svemu što HDZ i SDP, kao glavni izborni takmaci, svojim biračima trenutno obećavaju.

Rast popularnosti

Za forsiranje izbora u nevrijeme, usred ljeta i usred korone, po čemu je Hrvatska uz Srbiju izuzetak u europskim razmjerima, moguće je vidjeti više razloga. Prvo, Plenkovićevoj se vlasti žuri jer želi iskoristiti rast popularnosti koji je u posljednje vrijeme, na pandemijskoj krizi, uspjela steći. Nije sporno, dapače, posve je uobičajeno da vlast termin izbora prilagođava vlastitim interesima. Na krilima dobrog upravljanja obranom od opakog virusa, odnosno uspješnog rada Kriznog stožera, HDZ se vratio na poziciju najjače stranke u državi, premijer Plenković također bilježi znatne reputacijske dobitke. Pitanje je, međutim, koliko ti prodori mogu trajati. Optimizam među građanima koji je u travnju, u vrijeme najjače krize, letio u nebo, zbijajući redove oko vlasti, sada se u samo mjesec dana za trećinu istopio. Posebno je indikativna krivulja kretanja javnog autoriteta ministra zdravlja Vilija Beroša, koji je u mjesec dana iz statusa široj javnosti relativno nepoznate osobe iskočio na poziciju najpozitivnijeg političara, da bi mu se u idućih mjesec dana rejting prepolovio. A da u međuvremenu nije napravio nikakvu tešku grešku. Samo je ugled, koji je stekao kao jedan od stupova Kriznog stožera, počeo gubiti otkako se pristaje predstavljati kao vojnik partije. Pa tako na sve češće špekulacije o tome hoće li biti na HDZ-ovim izbornim listama ili Plenkovićev kandidat za zagrebačkog gradonačelnika, spremno odgovara da će biti onako kako stranka odluči.

Rezultati u sjeni virusa

Dok je funkcionirao kao stručno tijelo, posvećeno borbi protiv korone, Stožer je uživao veliku podršku javnosti, koja se onda prelijevala i na vladajuće. Ali otkako se briga za zdravlje nacije počela spajati s brižnim odnosom prema jednoj partiji, otkako se daju iskoristiti za politikantske proboje, pozlata se kruni i nestaje. Vlastiti su renome do balčaka založili braneći HDZ-ove interese. Najviše tvrdeći da u staračkom domu u Splitu, kojim šefuju stranački uhljebi, a gdje je korona pokosila, dosad, dvadeset života, nikakve greške ni propusta nije bilo. Neke bi se krive odluke mogle oprostiti, ali njihovo pretvaranje u HDZ-ov predizborni stožer posve je neprihvatljivo, možda i kontraproduktivno. U dva mjeseca do izbora taj se proces ruiniranja i raspadanja njihova ugleda dodatno može produbiti. Pogotovo ako ih premijer Plenković odluči koristiti kao svoje udarne izborne perjanice.

Drugo, HDZ se odlučio za blitz-izbore jer pokušava preduhitriti drastično pogoršavanje ekonomske i socijalne situacije koje stiže s početkom jeseni. Negativne posljedice koronakrize na gospodarstvo i standard građana u punoj bi se snazi mogle pokazati nakon ljeta. Nakon turistički mršave sezone državne će blagajne, ispražnjene u prvom krugu pandemije, ostati nepopunjene. Svjetska banka upozorava da se i doznake iz inozemstva rapidno suše. Ne samo u Hrvatskoj, nego na globalnoj razini ove će se godine navodno smanjiti dvadesetak posto, što znači da bi hrvatski građani mogli ostati kratki za oko tri milijarde kuna. Plenkovićevi ministri stidljivo kroz svoje izjave provlače alarm da netom uspostavljeni model državne pomoći privrede ima ograničen vijek trajanja, da ga Vlada može pratiti do jeseni. Što znači da slijedi stampedo recesije, slom velikog broja poduzetnika i visoki rast nezaposlenosti, socijalni kolaps. Ako se Hrvatska ubrzano ne vrati u normalne okvire funkcioniranja gospodarstva, priznaje jedan od ministara, potkraj godine moglo bi doći do problema s opskrbom, što će reći da bi zima mogla donijeti oskudicu hrane i energenata, dakle glad i smrzavanje stanovništva. Vlada će – sigurno je – morati donositi nepopularne mjere. Što nikako nije milje u kojem vlast može računati na novu izbornu pobjedu. Zato Andrej Plenković brza s raspisivanjem izbora. Dok se cijeli svijet još bori s koronom, samo se Hrvatska okreće stranačkoj utakmici, kao da je problem COVID-a već apsolvirala.

Treće, HDZ-u se jako žuri s izborima jer samo dok je zemlja još uvijek u svojevrsnoj izvanrednoj situaciji, fokusirana na preživljavanje i borbu s opakom infekcijom, u sjeni mogu ostati ukupni rezultati njegove vlasti. U normalnim uvjetima, s onim što je u nepune četiri godine radila, Plenkovićeva vlada teško da bi obranila svoj mandat. Još teže bi na njemu mogla zaraditi novi. Tvrda je činjenica da su niz vodu morali pustiti rekordan broj ministara, samo se svaki četvrti uspio zadržati. Pritiskom javnosti iznuđene smjene bacaju dugu sjenu nečasnog obnašanja funkcija, pa i korupcije, na kompletnu piramidu aktualne vlasti. Ne može ih preporučiti ni činjenica da nisu proveli ni jednu ozbiljnu reformu. Ni mirovinskog ili zdravstvenog sustava niti silno kompliciranog i preskupog državnog aparata ili teritorijalnog ustroja države. Naveliko reklamirane promjene u obrazovanju ostale su na pola koplja, ni sluga svojedobno zamišljenoj kurikularnoj reformi. Cijelo su vrijeme tovili svoje klijente i parazitsku klasu, mrvice bacali ostatku države. Glavnina se velikih obećanja Plenkovićeve vlasti nasukala poput onog da će vratiti Inu u hrvatske ruke. Sada pokušavaju organizirati da ih se ocjenjuje po relativno solidno vođenom ratu protiv korone, dok sve ostalo guraju u zaborav.

Bernardićeva pomoć

Četvrto, HDZ pokušava zbrzati naredne izbore kako konkurencija s desnice, koja se okuplja oko Miroslava Škore, ne bi imala vremena za konsolidiranje. Pjevač lakih nota i tvrde politike na predsjedničkim je izborima postigao respektabilan rezultat, ali ljuta je desnica uvijek bila mala bara s puno krokodila. Trenutno može računati na desetak posto biračkog tijela, ali mrvi ih višak aspiranata na lidersku poziciju. Projekt Škoro nije uspio u namjeri da skrene kurs HDZ-a radikalno udesno. Plenković je redom posmicao i marginalizirao stranačke drugove sklone takvom rješenju. Njegovi adlatusi sada tvrde da će novu vlast kovati sa svjetonazorski bliskim strankama, nikako s onima ulijevo, što bi trebalo sugerirati da će se vrata partnerstvu s novim desničarskim blokom ipak držati otvorenima. Ali šef HDZ-a gaji nadu da mu neće trebati. Da će i bez njih moći okupiti potrebnu većinu. Napadom na predsjednika Milanovića i jatakovanjem ustaškog ZDS-a pokušava vratiti dio vlastitih odmetnutih birača, koji su razočarani odlutali pod Škorine skute.

Peto, HDZ sprinta u izbore pokušavajući iskoristiti situaciju u kojoj je prostor za političku, pa onda i izbornu utakmicu jako sužen. Koronakriza, ne samo u Hrvatskoj, proizvodi veliku homogenizaciju javnosti oko vlasti, dok je prostor za opozicijsko djelovanje sve oskudniji. Rezultat? Andrej Plenković bahato primjećuje da konkurenciju kakvu on ima u šefu SDP-a Davoru Bernardiću s pažnjom treba njegovati i zalijevati. Istina, ovaj je sam sebi i vlastitoj stranci upravo uoči nadolazećih izbora zabio nekoliko teških autogolova. Prvo je povjerovao da SDP-ov balon, narastao na Milanovićevom osvajanju Pantovčaka, treba smatrati njegovim vlastitim uspjehom i da će potrajati. Ali trendovi su opet krenuli nizbrdo. Pa je svojom tužbom protiv Povjerenstva za odlučivanje o sukobu interesa pokazao da je što se tiče razumijevanja morala u politici, brat blizanac HDZ-u. Potom je nekim prostačkim, politici potpuno neprimjerenim izjavama napao šefa Sabora pa se danas ne raspravlja o Jandrokovićevom poltronstvu i prevrtljivosti, nego se kompletna medijska scena zgraža nad Bernardićevim primitivizmom. Pa je javnosti predstavio takozvanu Restart koaliciju, bez svježih imena, podbočenu starim frazama, koju bi trebali voditi uglavnom isluženi političari, bez kapaciteta i novih ideja. Nikakvog tu novog početka nema niti može biti, samo prežvakavanje uvijek istog statusa quo.

Ukratko, Davor Bernardić najveći je problem SDP-a. Stranka je ipak druga po snazi u državi, on uvjerljivo i konstantno jedan od rekordno nepopularnih političara. Posljedice bi mogle biti fatalne, pogotovo uspije li HDZ u namjeri potpunog personaliziranja izbora. Plenković kao njihov kandidat za premijera protiv SDP-ova pretendenta na premijersku funkciju. Tu ni taktika pozivanja ljevice da začepljena nosa ide na birališta ne može pomoći. Ako se šef HDZ-a pokaže nepobjedivim, to neće biti rezultat njegove snage ni zasluga, nego posljedica činjenice da mu je konkurencija luzerska. Andrej Plenković nema kapacitet ni staturu pobjednika, ali ga jednostavno nema tko poraziti. Hrvatska juri u jad izbore.