Grle se i ljube – tako je samozvani pobjednik korone optužio političku konkurenciju kao saveznika, petu kolonu pandemije, pokušavajući amortizirati javnu prozivku svojih vlastitih grešaka, koje bi mogle rezultirati možda i kobnim posljedicama po zdravlje nacije. Komentirajući podatke o ponovnom rastu broja zaraženih u Hrvatskoj, Andrej Plenković opalio je po SDP-u, tvrdeći da se crveni ne drže preporučene fizičke distance i podcjenjuju opasnost od crnog covida. Kao da su maltene širitelji zaraze!

Premda sve stranke pred izbore rade isto: naguravaju se rame uz rame dok u pecanju birača obigravaju Hrvatskom. I HDZ je obljetnicu svog utemeljenja obilježio prilično masovnim dernekom na Jarunu, a potom je Plenković zajedno s drugovima i predavanje izbornih lista organizirao u sličnoj inscenaciji, u svadbarskom raspoloženju i grozdu sljedbe. Nije nikakvo otkriće da je izborna kampanja situacija visokog rizika. Ali stručnjaci tvrde da je povratak korone rezultat preranog popuštanja protuepidemijske stege. Direktna posljedica, kako će upozoriti znanstvenik Ivan Đikić, rupa u epidemiološkim mjerama te nekritičkog i preagresivnog otvaranja granica. Što je u zoni odgovornosti onih koji obnašaju vlast. Dakle, na dušu Plenkovićevoj vladi. Opozicija u tom pogledu nema baš nikakvu odgovornost. Ako ćemo pošteno, upravo je opozicija inzistirala na tome da je za izbore možda prerano. Ali se premijeru jako žurilo. Odlučio je da se izbori moraju održati po hitnom postupku, usred ljeta, kako bi kapitalizirao visoki rejting koji je u prvom naletu koronakrize stekao. Tako je i brzopotezna liberalizacija epidemioloških mjera velikim dijelom uvjetovana upravo izbornim potrebama.

Neizvjesni izbori

Situacija se, međutim, munjevito promijenila. Premijerova se izborna gotovina pretvorila u veresiju. U jednom se trenutku činilo da će sa svojom strankom komotno prošetati kroz izbore, da pobjedu 5. srpnja samo treba formalizirati. Danas, mjesec dana kasnije, rezultat je izbora posve neizvjestan, u HDZ-u stoga raste nervoza, a Plenkovićeva se izborna strategija raspada. Reepidemija možda dovede u pitanje i regularno održavanje izbora. U nedjelju je HDZ na dva dana zaustavio svoju kampanju u Osijeku. Razvoj događaja u ovom je trenutku nemoguće predvidjeti, ali realno je pretpostaviti da će se zaraza širiti. Budu li, usprkos svemu, izbori ipak održani – što vlast u ovom trenutku ne dovodi u pitanje, ali stvari se sada mogu mijenjati doslovce preko noći – njihov će legitimitet zbog vrlo vjerojatno manje izlaznosti birača biti vrlo upitan. A Hrvatskoj zbog teških vremena koja dolaze treba jaka vlast, snažnog legitimiteta.

Plenkovićeva se izborna strategija urušava, prvo, zato što se ni on ni njegova Vlada više ne mogu predstavljati pobjednikom korone, na čemu je dosad pokušavao jahati. Covid u Hrvatskoj nije pobijeđen, nego je u povratku. Po premijera još gore, come back opasnog virusa upravo se povezuje s propustima njegove vlasti. Koja se s prvim krugom pandemije odlično nosila, što je javnost debelo honorirala. Ali, na bivšim se zaslugama izbori ne osvajaju. Situaciju sada usložnjava i činjenica da se Krizni stožer jako politizira, upregnut u funkciju HDZ-ovih stranačkih interesa. Što mu ruinira i uništava stručnu reputaciju, bez koje teško da može funkcionirati.

Avaj, premijer je odlučio da kapital sazdan od povjerenja javnosti iskoristi na izborima. I što se događa? Ministar Beroš, koji je u prvom mahu funkcionirao kao ikona borbe protiv korone, pojavljuje se kao nositelj jedne od HDZ-ovih izbornih lista i sve što kaže sada će se gledati u tom kontekstu. Doktor posvećen dobrobiti cijele nacije odjednom se predstavlja kao homofob. Strašnu rečenicu da je djeci bez roditelja bolje u domu, u hladnoj državnoj instituciji, nego u istospolnim obiteljima, ispalio je vrlo vjerojatno ne iz vlastitog uvjerenja, nego iz političke kalkulacije, uvjeren da će mu takav stav HDZ-ovo biračko tijelo honorirati.

Hrvatski spasitelj

Drugo, prilično se istopila i namjera Andreja Plenkovića da do izborne pobjede dobaci predstavljajući se spasiteljem Hrvatske, čovjekom koji će iz Europe dovući milijarde eura za oporavak covidom teško ranjenog hrvatskog gospodarstva. Europska je komisija krajem svibnja predložila formiranje specijalnog fonda za saniranje ekonomskih posljedica pandemije, težak 750 milijardi eura, od čega 500 milijardi bespovratne pomoći, a ostatak u povoljnim zajmovima. Premijer se hrvatskoj javnosti promptno pohvalio da je Hrvatska u tom planu jako dobro prošla, da je osigurao paket od deset milijardi eura potpore. Prošli se tjedan, međutim, pokazalo da su te najave na još jako dugom štapu.

Na virtualnom summitu EU-a dogovor nije postignut. Među članicama plan izaziva žestoke prijepore. Neke od bogatijih zemalja odbijaju solidariziranje s državama za koje vjeruju da loše upravljaju vlastitom ekonomijom. Hrvatskoj pritom sigurno neće pomoći činjenica da je ozloglašena kao zemlja velike korupcije i zemlja u kojoj izostanak važnih reformi, što joj Bruxelles stalno preporučuje, rezultira ekonomskom neuspješnošću. Po svim ekonomskim pokazateljima Hrvatska je danas na začelju Europe. Poziciju premijera Plenkovića dodatno kompromitira okolnost da u izbornu utakmicu ide opterećen aferom Vjetroelektrane koja govori da su se kraci hobotnice probili do najviših razina njegove vlasti. Zato tako lažno, kao bezočno ruganje istini, djeluju samohvale iz HDZ-ova izbornog programa kojima nekadašnja stranka Ive Sanadera, do jučer stranka Josipe Rimac, ali i danas stranka Božidara Kalmete sama sebe proglašava beskompromisnim borcem protiv lopovluka i korupcije.

Podijeljena desnica

Treće, HDZ-u sigurno ne pomaže ni to što se biračko tijelo desnice rascijepilo na tri slične, ali međusobno žestoko suprotstavljene grupacije. Ono što je svojedobno sam zapasavao, sada se raspada i rastura između još uvijek najjače Hrvatske demokratske zajednice, zatim prilično ispuhalog, ali novim akvizicijama opet dinamiziranog Mosta te interesne zajednice koja se pretenciozno nazvala Domovinskim pokretom, a za svoju je maskotu istakla estradnjaka Miroslava Škoru koji se pojavljuje u buketu najopskurnijih desničara, ljudi bez ikakva političkog, često i ljudskog integriteta. Trenutno jedni druge pokušavaju maksimalno ogaditi i očerupati, što ne znači da se nakon izbora neće utaliti. Barem kad je riječ o HDZ-u i Škorinim tamburašima, jatu iza kojeg stoji interes krupnog privatnog kapitala koji će se svakako pokušati udjenuti u vlast. Pobijedi li, Andrej Plenković lako ih može kupiti, ali njihova cijena – vjerojatno preuzimanje kontrole nad energetskim sektorom – jako je skupa za Hrvatsku.

Četvrto, Plenkovićeva bi se kampanja na koncu mogla nasukati na pobačaju i srednjem prstu. Konkurenti s desna u izbornu su utakmicu ubacili temu koja se u ovom trenutku ne čini nimalo urgentnom. U vremenu korone i očekivanog teškog ekonomskog posrnuća Hrvatske ovdašnji se desničari žestoko fokusiraju na seksualne organe i reproduktivna prava žena. Prvo će nova zvijezda Mosta, medijski glasnogovornik konzervativne desnice, Raspudić, ženama implicitno osporiti pravo na prekid trudnoće čak i u slučaju silovanja. Potom će Škoro mudrosloviti kako bi se žene koje nakon silovanja zatrudne o tome trebale konzultirati s obitelji. Na što se nakon prve runde takozvanog Hoda za život – nastavci nakon Siska slijede u drugim gradovima – nakačila i Željka Markić, prema kojoj žena sa svojim tijelom ne može raditi što hoće jer „to nije njezino tijelo“. Svi zajedno pokušavaju orkestrirati situaciju koja će nametnuti promjenu zakona i potpunu zabranu pobačaja. Prvo su udarali po manjinama, nacionalnim i seksualnim, zalagali se za reduciranje njihovih prava, dičili se antisrpskom retorikom, zagorčavali život LGBT populaciji. Sada su se, posve očekivano, okomili na žene. O kakvoj se dvoličnoj politici radi najbolje govori slika povorke Hoda za život: uz političare i biskupa Košića, uz majke s bebama u kolicima i naručju, i ovoga je puta paradirao i osuđeni ratni zločinac Dario Kordić koji se danas bori za pravo na život nerođene djece, a rođenu je u ratu ubijao. Njegova je najmlađa žrtva, pamte dokumenti Haškog suda, imala jedva tri mjeseca.

U desničarskom udaru na prava žena prvaci HDZ-a ne sudjeluju. Što ne znači da ih žestoka reakcija na razvlačenje ženskog svijeta u izbornoj kampanji neće pogoditi. Društvenim se mrežama s porukom podignutog srednjeg prsta mobilizira svojevrsni pokret otpora. Kojemu se na opće čuđenje pridružila i bivša predsjednica države. Kolinda Grabar-Kitarović proslijedila je medijima svoju sliku s ustobočenim srednjakom, tvrdeći da se tim nekad nepristojnim činom pridružuje ženama, dižući glas protiv onih koji ih pokušavaju vratiti stoljećima unazad. Njena je poruka adresirana prije svega muzikašu Škori s kojim još iz predsjedničke kampanje ima neke neriješene račune. Ali, činjenica da pobunu protiv mizoginih ideja sada podržava i žena koja u svom predsjedničkom mandatu baš ništa nije napravila za prava žena, koja je, štoviše, žestoko koketirala s onima koji ih ugrožavaju, taj maestralni zaokret vrlo vjerojatno nije rezultat neke osobne preobrazbe, nego je prije svega pokazatelj ukupne društvene klime. Gospođa Grabar-Kitarović dobro razumije da svojim novim političkim ruhom može steći simpatije javnosti. Bura koja se podigla oko ženskih prava nikako, međutim, ne odgovara HDZ-u jer jako mobilizira konkurentsko biračko tijelo, svu onu pristojnu Hrvatsku, od ljevice i liberala do umjerene i civilizacijskim vrijednostima odane desnice.

Andrej Plenković se, izgleda, opasno preračunao. U ovom bi mu trenutku možda odgovaralo da se izbori odgode. Povratak korone mogao bi poslužiti kao alibi.