U silnom angažmanu za Dinamove huligane koji su zaglavili u grčkim zatvorima politički su prvaci Hrvatske sami sebe uspjeli nadmašiti. Šef države u pravedničkom gnjevu zbog stradanja Bad Blue Boysa predlaže otvaranje lova na Grke, koji bi se potom razmijenili za uhićene Hrvate. Šef Vlade svoje ministre vodi u Atenu, u posjet pohapšenoj navijačkoj družbi, koja se tereti za sudjelovanje u krvavim uličnim neredima sa smrtnim posljedicama, a što SDP-ov predsjednik Grbin s punim pravom naziva neprimjerenim hodočašćem po zatvorima.

Ponavljajući svoju tvrdnju da Grčka stotinjak pritvorenih Boysa tretira kao ratne zarobljenike, Zoran Milanović je javno, u – čini se – posve trijeznom stanju, došao do genijalne ideje da i Hrvatska počne hvatati Grke. „Skupit ćemo i mi sto Grka, pa razmijeniti ljude“, rekao je. Predsjednik Republike nije svoj prijedlog detaljno objašnjavao. Nije objasnio kako bi se to Grci po Hrvatskoj mogli pokupiti. Hoće li se loviti lasom ili na neki drugi način. Šef države ne precizira ni tko bi to trebao raditi: policija ili komunalni redari, s obzirom na to da kao razlog hapšenja navodi „bacanje papirića“, što hrvatski zakoni dosad nisu smatrali vrijednim zatvora. Svojom kaznenom inovacijom, kriminaliziranjem komunalnog nereda, Milanović na posve originalan način doprinosi funkcioniranju pravne države u Hrvatskoj. Nije jasno ni po kojem bi se ključu razmjena obavljala. Koliko Grka koji po Hrvatskoj bacaju papiriće vrijedi jedan Hrvat koji se po Ateni mlatio s toljagom u rukama. Koliko komunalnog smeća treba napraviti da bi se to smatralo ekvivalentnim uličnom divljanju u kojem je jedan čovjek ubijen. Otvorenim nadalje ostaje i pitanje koliko bi se široko Milanovićev model mogao primjenjivati. Misli li predsjednik da bi Hrvatska na isti način trebala rješavati i neke druge probleme koji ga muče. Možda da počne hvatati i Bosance, kako bi ih onda ponudila u razmjenu za promjenu izbornog zakona Bosne i Hercegovine, na čemu vrh hrvatske države godinama uporno ne prestaje jahati.

‘Ratna odličja’

U svakom slučaju, Grčka svoje građane još nije upozorila da ne putuju u Hrvatsku. U Ateni, čini se, posve ignoriraju opasnost da prekoračenjem hrvatske granice, po naputku predsjednika Hrvatske, mogu postati potencijalna lovina. Milanovićevu ideju o hvatanju za razmjenu pogodnih grčkih glava nemoguće je smatrati validnom. Bez obzira na to koliko se funkcija s koje dolazi mora uvažavati. Ali, šef hrvatske države sam sebe jako dezavuira. Najvažnije ga međunarodne adrese više ne uzimaju kao ozbiljnog sugovornika. Zato u Hrvatskoj igraju na premijera Plenkovića. Predsjednikova nebuloza o pohapšenim Boysima kao ratnim zarobljenicima implicira da su Grčka i Hrvatska u ratu. Možda onda i Dinamove ultrase, kad se jednom vrate kući, počasti nekim ratnim odličjem. Premda bi obje zemlje morale biti u ratu protiv huliganizma.

Mada se, posebno izdaleka, možda i čini razumnijom opcijom, ništa pametnije nije ni ono što Andrej Plenković u vezi s hrvatskim huliganima po grčkim zatvorima izvodi. Premijer je otišao u Atenu, po nekom drugom poslu, ali s idejom da se u Hrvatsku vrati sa skupinom Boysa koje će domaćini, slijedom njegove sugestije, hitno deportirati. Onda je svom kolegi, grčkom premijeru Micotakisu, ponudio više solucija kako bi se hrvatska država u postupke protiv pohapšenih Boysa htjela uključiti. Mahao je realno vrlo teško ostvarivim jamstvima. Predlagao da Grčka dopusti obranu sa slobode, s tim da bi se Hrvatska obavezala garantirati uredno odazivanje na sudske pozive. Pritom potpuno ignorirajući sitan detalj da takve intervencije nisu njegov posao. Da se u sudbene odluke ne bi smio miješati. Ako je pravosuđe nezavisna grana vlasti, posve odvojena od izvršne, a tako bi i u Grčkoj i u Hrvatskoj trebalo biti, onda dvojica premijera o procesu protiv pohapšenih hrvatskih huligana nemaju što razgovarati. Još se manje oko toga nešto dogovarati. Naravno, svaki građanin Hrvatske, nađe li se u inozemstvu u problemima, pa i onim pravne prirode, ima pravo na konzularnu pomoć i zaštitu, ali to ne uključuje uplitanje političke vlasti u pravosudne postupke.

Lako bi se moglo zaključiti da premijer Plenković formira poseban ministarski ešalon koji će funkcionirati kao rame za plakanje za stadionske štemere. FOTO: Ziga Zivulovic jr./PIXSELL/F.A. BOBO

Jednako je skandalozna i premijerova odluka da dvojicu svojih ministara pošalje u vizitiranje hrvatskih momaka po grčkim zatvorima. Jedan će od njih, tragikomični inoposlovnjak Grlić Radman, na opravdanu kritiku odgovoriti da su bili vođeni ljudskim razlozima. Nikome u situaciji u kojoj su se našli Boysi, kaže, ne bi bilo lako. Sigurno je da nikome u zatvoru nije ni lako ni komforno. Ali to ne znači da vlast treba organizirati tješiteljske eskadrone za one koji se nađu iza rešetaka. Pogotovo ako su osumnjičeni za sudjelovanje u krvavim neredima, koji su direktno ili posredno rezultirali smrću jednog mladića. Ne znamo hoće li brižni ministri sada krenuti i po hrvatskim zatvorima. Spremaju li se, takvi tankoćutni, obići sve kojima u hapsu nije lako. Ili njihova meka srca reagiraju samo kad zakukaju navijačke skupine. Lako bi se moglo zaključiti da premijer Plenković formira poseban ministarski ešalon koji će funkcionirati kao rame za plakanje za stadionske štemere. Ministarstvo navijačkih batinaša.

Najrazumnije u ovom slučaju djeluje izjava Danijela Markića, šefa Sigurnosno obavještajne agencije (SOA), koji je nakon razgovora u Ateni škrto rekao da je problem ozbiljan, a optužbe teške, uz zanimljivu opasku da pritvoreni uopće nisu svjesni težine svoje situacije. Nisu svjesni? Kako je to moguće? Nakon što su sudjelovali u brutalnim uličnim obračunima u kojima je jedan čovjek izgubio život? Njihova je nesposobnost akceptiranja vlastitog položaja vjerojatno povezana s visokim stupnjem toleriranja huliganizma i ukorijenjenosti raznih oblika nasilja u hrvatskom društvu. Markićev bi odlazak u Grčku mogao implicirati da događaji u sportu, a posebno u nogometnom svijetu, imaju sigurnosnu dimenziju. Postaju problem nacionalne sigurnosti. Što se po reakcijama prvih ljudi u državi, predsjednika i premijera, nikako ne bi reklo. Njih dvojica hrvatskoj javnosti zajednički šalju posve pogrešnu poruku da nije problem u huliganima, nego u onima koji se s divljanjem navijačkih skupina krenu obračunavati.

Sigurnosni problem Hrvatske

Sveučilišni profesor i sigurnosni stručnjak Mirko Bilandžić, koautor knjige „Sport i nacionalna sigurnost“, tvrdi da događaji u Grčkoj za Hrvatsku predstavljaju sigurnosni problem. Bilandžić u Večernjem listu opširno objašnjava da je situacija u hrvatskom nogometu odavno prešla granice huliganizma i postala pitanjem iz sfere nacionalne sigurnosti. Kao argument navodi događaje na EP-u u Francuskoj 2016., kada su utakmicu Hrvatska – Češka navijači pokušali prekinuti „upotrebom nasilja s elementima terora“, konkretno ubacivanjem na teren 12 baklji, te prošlogodišnji sukob policije i Torcide na cesti kod Desinca, zbog kojeg je više od četrdesetak navijača na mjesec dana završilo u istražnom zatvoru, a proljetos je za gotovo sve njih podignuta i optužnica. Za Bilandžića nema dileme da je huliganizam sociopolitički i socioekonomski uvjetovan. Da je „posljedica prirode hrvatske demokracije“, odnosno višedimenzionalne – političke, socijalne, gospodarske, upravljačke, moralne i duhovne – krize koja satire Hrvatsku. “U srži tih dubokih kriza jest i patologija demokracije oličena u sustavnoj političkoj korupciji: nepotizmi, klijentelizmi, kronizmi, prljavo-partikularni interesi i trgovine utjecajima doveli su do oduzimanja demokracije narodu, do dominantnog oblika vladanja i upravljanja, negativne kadrovske selekcije i bitnih profesionalnih institucionalnih deficita što je dovelo i dovodi do disfunkcionalnosti države, disrupcije društva, moralnog rasapa, ali i zabrinjavajućih naznaka uporabe nasilja kao sredstva za ostvarenje ciljeva i rješavanja različitosti.“ Bilandžićeva analiza signalizira da bi huliganizam, treniran po stadionima i sportskom miljeu, mogao postati instrument uređivanja političkih i društvenih odnosa u Hrvatskoj.

Prvaci države tu opasnost nisu uspjeli primijetiti. Ni predsjednik Milanović ni premijer Plenković nisu uspjeli prepoznati da je huliganizam izvedenica iz nedobrog, zapravo bolesnog stanja nacije. Kao što s tim u vezi nisu uspjeli shvatiti ni svoje zadaće. Nije njihov posao spašavanje počinitelja nereda iz grčkih zatvora. Pogotovo kad u tom pogledu gotovo ništa ne mogu napraviti. Na tome će raditi njihovi branitelji. Umjesto prazne priče o lovljenju Grka za razmjenu ili ministarske turneje po grčkim zatvorima, za državni je vrh najvažnije suzbiti metastaziranje huliganizma po Hrvatskoj. Ekstremne su navijačke skupine jako militarizirane, funkcioniraju kao vojske. Ni hvatanje u kolo s politikom nije im strano. Njihov bi se fanatizam u nadolazećoj burnoj izbornoj godini mogao iskoristiti izvan sporta. Kao udarna pesnica politički radikaliziranih grupacija.

KOMENTAR DANA JELENE LOVRIĆ: Veliki dehumanizator