‘Mislim da je ovo samo početak, tek vrh sante leda’’, tako je zagrebački gradonačelnik Tomislav Tomašević komentirao seriju prošlotjednih hapšenja ljudi vezanih uz njegova prethodnika, pokojnog Milana Bandića, jasno implicirajući da će se privođenja nastaviti. Državno je odvjetništvo konačno odlučilo potvrditi ono što za hrvatsku javnost odavno nije nikakva novost – bivši je gradonačelnik primao ogromno mito, njegova je vlast funkcionirala kao golema hobotnica, Zagrebom je dva desetljeća vladala kriminalna organizacija.

U samo nekoliko mjeseci Bandićeva praćenja i ozvučenja istražni su organi otkrili nekoliko kraka njegova koruptivnog pogona. Prvo je uhićen poduzetnik Lončarić i ravnatelj javne televizije Bačić, zbog podmićivanja bivšeg gradonačelnika s 50 tisuća eura. Onda je uhvaćen takozvani kralj Adventa, ugostitelj Mohenski, s Bandićevim šoferima, grupica koja je s pokojnikom podijelila pet milijuna kuna od mešetarenja adventskim kućicama. Potom je policija pozvonila na vratima doktorice Stavljenić-Rukavina, jedne od najbližih Bandićevih suradnica, zbog malverzacija i faktički neprijateljskog preuzimanja Dječje bolnice na Srebrnjaku. Crne su se marice na koncu – zasad – parkirale i pred stanovima više zaposlenika gradske uprave i poduzetnika, ulovljenih u mitom podmazanim aktivnostima: gradske su ćate obavljanje svog posla dodatno naplaćivale.

Kriminalna vertikala

Recentna hapšenja dokumentirano otkrivaju nekoliko važnih stvari. Prvo, otkrivaju da je zločinačka organizacija vladala Zagrebom. Korupcija je bila modus operandi gradonačelnika Bandića. Njegova se vertikala kriminala protezala od sitnih službenika gradske uprave i komunalnih poduzeća do istaknutih pripadnika društvene elite, visoko pozicioniranih ne samo u gradu, nego i u državi. Od šofera do šefa državne televizije. Sve one zlatne, četrdesetak puta precijenjene četke po gradskim WC-ima, koje su lani punile naslovnice hrvatskih medija, kao ni prethodno zlatni zahodi, a potom dijamanta žičara, nisu izuzetak ni eksces. Sve je to dio sustava. U Zagrebu se svake godine, tvrde stručne analize, tako zamrači najmanje sto milijuna kuna. Jedno ne baš svježe istraživanje, ali, koliko znamo, jedino koje je na tu temu urađeno, tvrdi da je u pet godina, od 2011. do 2016., u javnim nabavama Zagrebačkog holdinga i Grada izgubljeno, odnosno preplaćeno 2,6 milijardi kuna. Skoro tri milijarde koje su otplutale u privatne džepove! Ne čudi stoga vrlo upućena indiskrecija Bandićevih prijatelja da je on bio težak najmanje sto milijuna eura. Prije žičare i nekih drugih skorašnjih, ekstremno precijenjenih projekata.

Udar na političke mrtvace

Drugo, prošlotjedna hapšenja pokazuju da USKOK i Državno odvjetništvo i dalje preferiraju udar na političke mrtvace. Tek kad netko siđe s vlasti, ovako ili onako, svojevoljno kao Ivo Sanader, ili voljom prirode, poput pokojnog Bandića, pravna se država aktivira. Premda su indicije i dokazi o kriminalu, po kojima su sada postupali, istražnim organima bili poznati još lani, za njegova života. Ali krenuli su u hapšenja tek kad je Milan Bandić završio na Mirogoju, a njegova stranka izgubila izbore, pa prešla u opoziciju i prestala biti dragocjen rezervoar žetončića za HDZ. Ministar Malenica akciju vidi kao dokaz da u Hrvatskoj nema nedodirljivih. Upravo suprotno! U Bandića se za života, dok je premijeru Plenkoviću bio važan partner i u gradu i u državi, nije diralo. Njegova se hobotnica goni i razgrađuje tek nakon što je ostala bez političke moći.

U Bandića se za života, dok je premijeru Plenkoviću bio važan partner i u gradu i u državi, nije diralo. Njegova se hobotnica goni i razgrađuje tek nakon što je ostala bez političke moći. PHOTO: Patrik Macek/PIXSELL

Treće, premda su uhvaćeni s prstima u milijunima, u ovoj je rundi uhićenja ipak stradala stoka sitnog zuba. Većim dijelom kokošari, kapilarna korupcija. Nema velikih projekata, žičare, pročistača vode, prenamjene zemljišta, na kojima se okretala najveća lova i zamračivale stotine milijuna kuna. Nema kapitalaca ni najvažnijih Bandićevih suradnika – onih u gradskoj vlasti koji su ga opsluživali ni onih kojima je on služio, koji su gradonačelnika držali u šaci. Glavni su igrači još nedirnuti. Preklani s čela Srebrnjaka nezakonito smijenjeni doktor Nogalo tvrdi da je njegova egzekutorica, doktorica Stavljenić-Rukavina, bila tek izvršitelj interesa moćne gomilice koja je ostala u sjeni, a koja se htjela dočepati njegova projekta translacijskog centra, najvećeg infrastrukturnog projekta iz znanosti i zdravstva u regiji, vrijednog više od 400 milijuna kuna, za koji je osigurao financiranje iz europskih fondova. Javno se također postavlja pitanje uloge zagrebačke Turističke zajednice u adventskoj hobotnici. Premda je njena šefica, prema svjedočenjima, funkcionirala kao bitna karika u tim koruptivnim namještaljkama, gospođa se Bienenfeld u USKOK-ovu mrežu nije uhvatila, možda zbog svoje povezanosti s premijerom Plenkovićem.

Četvrto, najnovija serija hapšenja ne dokazuje uspješnost borbe protiv korupcije, nego njen potpuni debakl. Premda se Milan Bandić prije sedam godina našao u Remetincu i protiv njega se vodio neugodan sudski proces, s mnogim optužujućim dokazima i svjedočenjima, njegovo je funkcioniranje ostalo nepromijenjeno. „Visok stupanj kriminalne volje“, konstatiran svojedobno i u sudskim spisima, nije popuštao. Štoviše, s godinama je postajao sve bezobzirniji. Gradonačelnik se nije ponašao poštenije, nego možda samo nešto opreznije. Za delikatne se razgovore služio mobitelima svojih vozača, sa svojih je Fendi sofa, čak četiri, koje zajedno stoje više od pola milijuna kuna, navodno odrezao etikete.

Ali banditizam je cvjetao. Zahvaljujući trulom, prema mega lopovluku bolećivom pravosuđu. Čak i kad je policija funkcionirala, sudovi su ga spašavali. Ustavni ga je sud izvukao iz zatvora, procesi su se godinama rastezali, s tendencijom da se nikad ne završe. Bandićeva je korumpiranost bila javna činjenica, ali praktično bez neugodnih posljedica. Ni birači ga nisu kažnjavali. Za njegov je kriminal u posljednjih sedam godina direktno odgovorno neučinkovito hrvatsko pravosuđe. Oni koji su ga 2014. bili uhapsili, ali ga nisu osudili ni zaustavili.

Peto, ne treba stoga čuditi da se korupcija u Zagrebu jako udomaćila. Osamnaest prošlog tjedna uhićenih osoba govori o njenoj velikoj rasprostranjenosti. Mreža se proteže od vrhova grada i države do društvenog podzemlja. Mnogi su ostali zatečeni činjenicom da se uz jednu nekad uvaženu liječnicu i ministricu, u hapsu kao dostavljač vreća s kešom, s prljavim, korupcionaškim parama, našao i ravnatelj HRT-a, što je vrlo utjecajna, a trebala bi biti i vrlo ugledna funkcija. Ali skandal je da se čovjek Bačićeva profila, potpuni anonimac, bez bilo kakvog javnog autoriteta, postavlja za šefa javne televizije. Rezultat je to kadrovske politike Andreja Plenkovića, njegove zapravo negativne selekcije, koja za ministre bira ljude debelo uvaljane u imovinske malverzacije i korupciju, selektorice Borg skupine ili nekretninske predatore ili političke namiguše kojima pod prozorima misteriozno znaju osvanuti poklonjeni mercedesi.

Korupcionaški aktivizam

Nije iznenađenje da je Bandićev krug korupcionaškog aktivizma tako masovan. Da se u njemu politička i društvena elita prepliće s besprizornima, šoferi se utaljuju s doktorima, biskupima i rektorima, tajni se agenti, visokorangirani šefovi SOA-e za gospodarski kriminal, uz iće i piće uslikavaju rame uz rame s korumpiranim, sada uhapšenim birtašima. Ne treba zaboraviti da je Milan Bandić svojim kobnim utjecajem penetrirao sve do u vrhove države. Bivša mu predsjednica na rođendanskom slavlju pjesmom zabavlja goste i javno obećava donijeti kolače u zatvor, dok gospodin suprug, koji nakon njenog useljenja na Pantovčak odjednom postaje poslovno silno atraktivan, pa mu sami od sebe u krilo počinju kapati sjajno plaćeni ugovori, također funkcionira kao neizostavan dio Bandićeva circla.

Premda izbušen aferama i sudskim postupcima, zagrebački je gradonačelnik, simbol korumpirane vlasti, četiri godine bio vrlo poželjan partner i Andreju Plenkoviću. Koji se od njega oprostio biranim riječima, tvrdeći da će ostati zapamćen po nastojanju da svakoga dana čini dobro za Zagreb. Lopovski karakter njegove vlasti premijer nije primijetio. Danas će u HDZ-u reći da su iznenađeni prošlotjednim uhićenjima. Samo su oni iznenađeni, valjda zato što su slijepi kod zdravih očiju. Samo oni nisu znali za Bandićev lopovluk?! U kojem su i sami zdušno sudjelovali ili su ga barem vrijedno pokrivali. Prije dvije su godine odbili zahtjev opozicije da gradonačelnik podastre račune i podnese izvještaj o suspektnim aspektima Adventa. Predbožićnoj bajci koja se pretvorila u bundevu. Poslovnoj alkemiji zbog koje se danas hapse protagonisti tog projekta. Tvrdim činjenicama i vlastitoj kontaminiranosti usprkos, HDZ se ne prestaje hvaliti svojom slabo vidljivom, zapravo fantomskom borbom protiv korupcije. Nastavljamo s njenim iskorjenjivanjem, kaže Plenković. Premda je to zlo vlastitom praksom HDZ ucijepio u Hrvatsku.

Milanovićev prijatelj

Sličnu vrstu vezanosti uz kršitelje zakona i lovce u mutnom pokazuje i šef države. Zoran Milanović odavno nije u ljubavi s Bandićem, ali jest sa splitskim poduzetnikom Latkovićem, dokazanim terminatorom prirodnih ljepota Hrvatske, koji uzurpira državno dobro i betonira divlju ljepotu uvale Vruje. Dotični se na inspekcije i zabrane ne osvrće. Ne šljivi zakone ni državu. Protiv njegova već dvadesetak godina dugog devastiranja obale u nedjelju je na mjestu zločina održana prosvjedna akcija, ironično naslovljena kao Festival divlje gradnje. Umjesto da osudi bespravnu izgradnju i privatiziranje čitave uvale, predsjednik Republike napao je ljude koji traže poštovanje zakona. Prosvjednike u Vruji nazvao je zavidnim parazitima, zavidnicima s balature, koji njegova pajdu „mrze samo zato što nešto ima“, da bi zaključio kako se ponosi prijateljstvom s Latkovićem. Zbog šake donacija u kampanji i još nekih usluga, ljetovanja u Vruji valjda, Milanović baca pod noge obavezu svoje funkcije da mu je javno dobro najveća svetinja.

Milan Bandić je mrtav, njegove pijune država hapsi, lopovske se strukture urušavaju, kriminalna se ostavština navodno razgrađuje… Demontaža ili friziranje hobotnice? Srce mraka je nedirnuto. Bandićevština se – vidimo – još jako dobro drži.