Ministar Božinović neće dati ostavku. Glatko je odbacio takvu ideju. Premda je Europski sud za ljudska prava upravo presudio kako je hrvatska policija pod njegovom ingerencijom gurnula u smrt nesretnu afganistansku djevojčicu Madinu Hussiny.

Prije četiri godine izbjegličku je obitelj, majku s djecom, usred noći izvela na prugu kod Šida i naredila da se po tračnicama vrate u Srbiju, pri čemu je u naletu vlaka stradala šestogodišnja Madina. Hrvatska je kažnjena jer je u tom slučaju prekršila niz odredbi Međunarodne konvencije o ljudskim pravima, uključujući i one o pravu na život i zabranu nečovječnog i ponižavajućeg postupanja. Umjesto istrage, policija je pokušala zataškati cijeli slučaj. U tom je zataškavanju sudjelovao cijeli niz institucija hrvatske države, od Državnog odvjetništva do Ustavnog suda. Svi koji su postradalima pokušali pomoći žestoko su maltretirani. Odvjetnike i tužbu protiv države policija je pokušala zaustaviti nedozvoljenim, pa i brutalnim pritiscima. Prijetnjama, onemogućavanjem kontakta s obitelji Hussiny. Dok su intervenciju i zahtjeve pučke pravobraniteljice uporno ignorirali. Umjesto da pokažu snimke termovizijskih kamera, policija je tvrdila da ih nema ili da nisu sačuvane. Na sve te neugodnom presudom Europskog suda utvrđene činjenice, veliku blamažu ne samo za njegov resor nego za cijelu državu, ministar Božinović muca opravdanja. Te odluka nije konačna te njen se sadržaj tek izučava. Čak najavljuje mogućnost da će je Hrvatska pokušati osporiti. Umjesto da planira procesuiranje počinitelja – jer zastara u tom slučaju još nije nastupila – država snuje kako će presudu srušiti.

Manjak odgovornosti

Ni glavna državna odvjetnica Hrvoj-Šipek neće podnijeti ostavku. Kao ni šefica Ureda za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta Vanja Matijević. Premda su im europski tužitelji opalili zvučnu pljusku uhićenjem bivše ministrice Žalac i njene družbe, nakačene na europske fondove poput krpelja, slučaj koji – unatoč vrištećim faktima – USKOK već više od dvije godine drži duboko zakopan u svojim ladicama. Nakon višemjesečnih izvida nisu, tvrde, našli dostatan razlog za osnovanu sumnju i otvaranje istrage. Gospođe se ne namjeravaju povući ni zbog hapšenja bivše zamjenice županijskog državnog odvjetnika u Zagrebu Alerić Puklin, koja je jednom rukom pisala optužnicu protiv Agrokorova gazde Todorića, a drugom detalje istrage dojavljivala jednoj od njegovih bliskih suradnica, ujedno ženi jednog od moćnika s Tuđmanova dvora, koji se nakon izlaska iz politike prilično misteriozno obogatio. Dvojac iz DORH-a ne osjeća se odgovornim ni zbog činjenice da su ogromna sredstva, više od deset milijuna kuna, ulupali u vještačenje upitne zakonitosti. Posao je povjeren firmi koja je već radila za Borgom impregniranu, posttodorićevu privremenu Agrokorovu upravu, pa će država sada vrlo vjerojatno morati platiti novo vještačenje. U svakom slučaju optužnica protiv Todorića i drugova prošlog je tjedna povučena, navodno privremeno. Ali prve dame Državnog odvjetništva o ostavci, kažu, uopće ne razmišljaju. Nije im, vele, ni na kraj pameti.

Manjak sućuti

Mogućnost ostavke u Hrvatskoj kao da ne postoji. Apostrofirani trojac, ministar te šefice DORH-a i USKOK-a, takvu soluciju rezolutno otklanjaju. Premda bi se njihov odstup u svakoj pristojnoj zemlji nužno podrazumijevao. Ali ovdje se odgovornost funkcije i profesionalni moral vrlo specifično tumače. Božinović je navodno sasvim pristojan čovjek. Nedavno je tako na Interliberu dosta vremena potrošio kako bi svojoj unučici odabrao odgovarajuću slikovnicu. „Kiara sada uči govoriti“, objasnio je u kamere, držeći u rukama šarenu knjižicu s prvim riječima. Madina nije njegova. Premda je, na pragu života, vjerojatno bila slična njegovoj Kiari. Ali za nju ništa ne osjeća. Ni toliko da bi nesretnoj obitelji iskazao sućut. Ni da bi smrt djevojčice pošteno dao istražiti. Malena je skončala na tračnicama nakon što se hrvatska policija posve nehumano odbila smilovati nad njihovom sudbinom, pa je izmučene usred noći natjerala prugom u tragediju. Ministar, međutim, uopće nije potresen. Ni mrvu emocionalnog drhtaja nije kod njega moguće primijetiti. Led ledeni. Prema obitelji Hussiny ne pokazuje baš nikakvu empatiju, čak ni kurtoaznu ljudsku solidarnost.

Kao da je srca kamenoga, Božinović tumači da se takvi incidenti ne mogu izbjeći, sve dok Europska unija ne promijeni svoju migrantsku politiku. Istina, Europa se ponaša krajnje licemjerno. Zadužila je Hrvatsku da za nju obavlja prljavi posao i čuva granicu od plime ljudske nesreće s juga i istoka. No cijena ne može i ne smije biti dehumaniziranje i potpuna brutalizacija Hrvatske. Cijena ne može biti prebijanje migranata na hrvatskim granicama. Nesreće se događaju, ali – da je časti! – ministar bi morao odstupiti zbog svega što se nakon Madinina stradanja u njegovu resoru dogodilo. Morao bi otići zbog opstrukcije istrage i potpunog zataškavanja bilo kakve odgovornosti sustava kojem je na čelu. Njegova bi ostavka bila znak da ni on, ni aktualna vlast, ni hrvatska država ne pristaju na bezakonje i bešćutnost. U suprotnom postaju posve slični onima koji su u nedjelju u kakofoniji simbola, pod Gospinom slikom, ustaškim znakovljem i antivakserskim transparentima, ali silno gnjevni divljali po Zagrebu, potpuno ignorirajući koronom i nedovoljnom procijepljenošću uzrokovani stampedo smrti po Hrvatskoj. Poznati splitski psihijatar Ivan Urlić govori o određenom mentalnom defektu onih koji su jurišali u prosvjede, gluhi i neosjetljivi na patnje teško bolesnih i umirućih. Sličan defekt pokazuje i država koja suzu nad malom Madinom nije pustila.

Kao teške se ignorantice pokazuju i gospođe s vrha DORH-a. U trenutku ozbiljne blamaže institucija kojima su na čelu, glavna državna odvjetnica i šefica USKOK-a sazivaju novinare, da bi umjesto svojih ostavki javnosti ponudile irelevantnu i potpuno neprobavljivu dvosatnu blablaonicu. Uglavnom, one odlično rade svoj posao, a sve kritike, posebno one da funkcioniraju pod utjecajem politike, odlučno, vele, odbacuju. Brojne, javnosti dobro poznate slučajeve koji ih demantiraju, posve zaboravljaju. Ničega se njih dvije nisu postidjele. Vanja Marušić nije smatrala vrijednim isprike čak ni opake laži u kojima je uhvaćena. U posebnoj je videoporuci, naime, hrvatskoj javnosti pokušala prodati priču kako dugoprstićasta Žalac nije uhićena zaslugom europskih tužitelja, nego je i USKOK navodno u tome sudjelovao. Što jednostavno nije istina. Više od dvije godine oko tog se slučaja samo prtljalo, da bi ga na kraju vjerojatno trajno adaktirali. Da je po njima, Plenkovićeva bi miljenica i dalje bila na slobodi i u vrhu HDZ-a. Njeno zadržavanje u Predsjedništvu vladajuće stranke funkcioniralo je kao svojevrsna blindirana dekica, poruka istražnim organima da je ne diraju. Poruka koju europski tužitelji, za razliku od domaćih, nisu pristali akceptirati.

Dječji vrtić

U trenutku teške blamaže svojih „firmi“, prave moralne havarije institucija zaduženih za progon kriminala i čuvanje pravnog poretka, glavna državna odvjetnica Hrvoj-Šipek i Vanja Matijević, šefica USKOK-a, novinarima i javnosti nude pogled na svoju redizajniranu web stranicu. „Jeste primijetili da imamo novu stranicu? Je l’ vam se sviđa?“ zacvrkutala je prva i objašnjavajući kako je „to sad puno jače“ zapljeskala rukicama, kao da je u dječjem vrtiću. Druga je isto nešto zaglumatala, samo kako bi izbjegla pitanja o onome za što je nadležna, a u čemu se pokazala jako potkapacitiranom. Svojim istupom njih su dvije otvorile pitanje kompetencije ljudi na najvažnijim položajima u Hrvatskoj. Za funkcioniranje su države odgovorni ljudi bez profesionalnog i ljudskog integriteta, kojima je jako teško vjerovati. Koji se i ne trude zaslužiti povjerenje jer im karijere ne ovise o stavu javnosti, pa čak ni o tome kako rade svoj posao. Svoje pozicije mogu zahvaliti prije svega političkoj odluci.

Ostavka Davora Božinovića bila bi znak da ni on, ni aktualna vlast, ni hrvatska država ne pristaju na bezakonje i bešćutnost. U suprotnom postaju posve slični onima koji su u subotu gnjevno divljali po Zagrebu. FOTO: Robert Anic/PIXSELL

Ministar Božinović, baš kao i dvojac iz DORH-a, jako dobro zna da o njegovoj profesionalnoj sudbini, o tome hoće li i dokad biti na funkciji, praktično odlučuje premijer. Kojega baš briga za teretnim vlakom pregaženu Madinu, ali ga budućnost drage Gabrijele Žalac i dalje jako zanima. Ostavki u Hrvatskoj nema i neće ih biti, bez obzira na blamaže i brodolome, jer Andrej Plenković ne bira ljude po sposobnosti, nego po vlastitim preferencijama. Zacrtanom cilju uključenja u Schengen, pa onda i njegovu osobnom pozicioniranju u Bruxellesu, podređena je potreba ljudskosti u postupanju s migrantima. Za prve ljude jako zahtjevnog DORH-a bira ljude od plastelina, savitljive i jako prilagodljive. Poput gospođe koja je u svojoj prijavi za glavnu državnu odvjetnicu smatrala potrebnim istaći oca domobrana s Križnoga puta i supruga branitelja. Njena se šifrirana poruka primila. Govoreći o ćaći i mužu, a ne o vlastitim sposobnostima, Zlata Hrvoj-Šipek poslala je poruku HDZ-u, poruku da je njihova, pa su je kao takvu i izabrali. Njihovo je povjerenje u potpunosti opravdala. Cijelo ih vrijeme jako čuva i štedi.

Srećom, sada se u tu idilu sve više involvira inozemni, međunarodni faktor. Europski tužitelji i sudovi. Realno je očekivati još takvih presuda kao u slučaju Madina i još takvih postupaka kao u slučaju Žalac. Europa je Hrvatskoj svojedobno diktirala promjene i prilagođavanje svojim standardima. Sada bi se opet mogla pojaviti u sličnoj ulozi. Možda uspije izvaditi onu prvu ciglu iz Plenkovićeva čardaka ni na nebu ni na zemlji. Ako se taj nakrivo sklepani sustav, koji je jednom nogom u Bruxellesu, drugom na Balkanu, negdje između demokracije i autokracije, uznapredovalog jednostranačja i jednom partijom zarobljene države, ne bude mijenjao dragovoljno, iznutra, pa i ostavkama onih koji bi morali otići, destruktivci bi ga mogli rušiti. Nedjelja je pokazala da se veliki bijes u Hrvatskoj nagomilao. Ne proizvode ga marginalci s rubova društva, nego vlast svojim lošim upravljanjem državom.