Ni novi se odron smeća ni napuljski scenarij za Zagreb ne mogu isključiti, priznaju to prvaci vlasti gradonačelnika Tomaševića nakon ponovljene teške havarije na odlagalištu otpada na Jakuševcu u kojoj je jedan radnik ostao bez ruke i s polomljenim rebrima. Na pitanje hoće li nakon tragedije Zagreb zatrpati smradne gomile, dogradonačelnik Luka Korlaet odgovara da će po gradu biti „nešto više smeća“, ali dat će, kaže, sve od sebe da se napuljski scenarij ne dogodi. Građanima, čini se, ništa ne može garantirati. Sam djeluje prilično pogubljeno, kao da ga je lavina s gradskog deponija pregazila.

Može li vlast u Zagrebu upravljati krizom koja se opetovanom nesrećom na Jakuševcu otvorila? Pokretanjem brda otpada – prvo odronom, a potom u manje od mjesec dana eksplozijom metana koja je ostavila ogroman krater i u kojoj su za dlaku izbjegnute ljudske žrtve – grad se našao u svojevrsnom izvanrednom stanju. Destabilizirano odlagalište postalo je velika prijetnja cijelom Zagrebu. Tempirana bomba koja bi se opet mogla aktivirati. Nitko prognoze o njenom mogućem otkucavanju i iskoristivosti Jakuševca više ne želi davati. Sanacija bi, navodno, mogla potrajati mjesecima. Grad se zasmrdio. Advent u središtu bliješti, ali smeće se već gomila po ulicama. Zagrebački holding kratko javlja da će odvoz biti usporen i otežan, navodno prepolovljen, i moli za razumijevanje.

Razoran učinak

Građani su s pravom nezadovoljni i bijesni. Gradonačelnika Tomaševića grubo vrijeđaju i traže ostavku. Vlast nije isporučila ono što je obećala. Umjesto popravljanja, situacija sa smećem kao da postaje sve gora i dramatično zaoštrena. Kreću prosvjedi. Opozicija napada. Tvrde da je nesposobnost iz aktivističke ljevice izrasle vlasti u gradu dokazana. Da im fali upravljačko iskustvo, da ne znaju voditi velike sustave, da u skoro tri godine ništa dobroga u Zagrebu nisu napravili. Čini se kao da bi eksplozija na Jakuševcu mogla imati razoran učinak po Tomaševićevu političku sudbinu. Gradonačelnik se u novonastaloj situaciji nije najbolje snašao. Najavio je da će odgovorni – kad se utvrdi odgovornost – biti sankcionirani. Ali jako je luzerski djelovala njegova molba Vladi da priskoči upomoć. Kao da sam nema rješenja, kao da bez uključivanja premijera Plenkovića nije sposoban upravljati krizom. Mediji nagađaju kako je gotov, da je naredne izbore izgubio onog jutra kad se Jakuševec pokrenuo. Sigurno je da se do izbora, ni onih parlamentarnih na proljeće, ni lokalnih godinu dana kasnije, teška drama s otpadom neće uspjeti zatvoriti, što će konkurencija, logično, obilato iskoristiti.

Naravno da je Tomislav Tomašević odgovoran. Odgovoran je kao gradonačelnik Zagreba, već po zapovjednoj poziciji. Odgovornost se čini tim većom jer je rješenje silno naraslog problema otpada u gradu bio njegov forte. Uz demontažu iz vlasti pokojnog gradonačelnika Milana Bandića naslijeđene koruptivne hobotnice. Prije šest je godina, 2017., u dojmljivom performansu pobio svoju zastavu na Jakuševcu, najavljujući da s tog mjesta, s planine smeća, počinje njegova bitka za Zagreb. Korupciju je iz gradskih struktura istrijebio, uz njegovu se vlast afere ne vežu, ali smeće još stoji gotovo nedirnuto. Njegova je greška nerealno postavljen cilj: zatvaranje Jakuševca već u prvom mandatu. Složeni se problem otpada u gradu velikih dimenzija u dvije – tri godine ne može riješiti.

Spore promjene

Tomašević je odgovoran i zato što je na vlast došao nedovoljno spreman. Nitko o Zagrebu ne zna više od njega, ali kadrovski su mu resursi bili razočaravajuće tanki. Očekivalo se više kompetencije, manje nepotrebnih fake farbanja. Morao je imati spremnu moćnu ekipu jakih imena za preuzimanje grada. Premda se i u tom slučaju – vidjeli smo – tranzicija vlasti može beskrajno rastezati. Premijer nakon osvajanja mandata sam bira ministre, gradonačelniku su zakonima ruke jako vezane. Tomaševiću su za kompletiranje vlastitog tima trebale skoro dvije godine, što – logično – usporava ritam promjena, pa se vlast Možemo! javnosti u Zagrebu generalno zamjerila svojim manjkom ekspeditivnosti.

Najveći su ipak podbačaji u komunikacijskoj strategiji. Gradonačelnik je svakog tjedna dostupan novinarima, na redovitim presicama, gdje pristojno odgovara na sva pitanja, ali ukupna im je komunikacijska politika očajna. Njegova je vlast u ovom slučaju odgovorna jer građanima nije uspjela prenijeti informacije o tome kako je Zagreb postao žrtva promjene europske politike. Situacija s Jakuševcem se komplicira jer EU više ne pristaje financirati zbrinjavanje otpada po projektima koji su Tomaševića dočekali. Već pripremljena dokumentacija za kompostanu u Novskoj i sortirnicu na Žitnjaku otišla je u smeće, a Grad je morao raditi novu, prilagođavajući se promijenjenim europskim propozicijama. Tomašević je pogriješio jer nedavno završene projekte nije predstavio javnosti, nego ih prvo želi usuglasiti s Vladom. Falio je i skrivajući od građana da ga Vlada zavlači, da Zagrebu pokušava uvaliti zbrinjavanje otpada cijele županije, što je u najmanju ruku nekorektno i neracionalno. Gradonačelnik se pokazao nevještim i svojom molbom premijeru Plenkoviću da pomogne. Pristojnost je dobrodošla, ali Zagreb nema što moliti, ima pravo tražiti da Vlada obavi svoj dio posla. Rješavanje problema zbrinjavanja otpada u glavom gradu države nije stvar milosti, nego je premijerova dužnost.

Možda će smeće s Jakuševca zaista na koncu zatrpati Tomislava Tomaševića. Ako se to i dogodi, satrat će ga problem koji su drugi proizveli. Ubit će ga najviše smeće Milana Bandića. U dvadesetak godina svoga gazdovanja Zagrebom pokojni gradonačelnik nije uspio zatvoriti gradski deponij, premda je to u više navrata najavljivao. Tvrdio je čak da će se – ako omane, ako obećanje ne ispuni – na brdu otpada živ spaliti. Ostavio je grad u velikom neredu, zarobljen korupcijom, zapušten i prljav. Opasni odroni na Jakuševcu posljedica su višedesetljetnog odlaganja i eskivaže potrebe da se Zagreb napokon na ozbiljan način uhvati u koštac s problemom zbrinjavanja otpada.

Tomašević je odgovoran i zato što je na vlast došao nedovoljno spreman. Nitko o Zagrebu ne zna više od njega, ali kadrovski su mu resursi bili razočaravajuće tanki. FOTO: Davor Puklavec/PIXSELL

U problemu sa smećem snažno participira i država, odnosno Plenkovićev HDZ. Ne samo kao dugogodišnji partner banditske Bandićeve vlasti. Hrvatska ima velike probleme s otpadom. Obaveze koje je kao članica EU-a preuzela ne ispunjava, pa plaća penale. Europska komisija tuži je Europskom sudu pravde jer se direktive o odvajanju otpada ne drži. Od dvadesetak planiranih centara za gospodarenje smećem, samo je dva uspjela urediti. Uloga je Vlade i u problemu s Jakuševcem nezaobilazna. Lokalna i regionalna vlast ništa same, bez suglasja s državom, ne mogu uraditi. Vlada donosi nacionalni plan gospodarenja otpadom, kroji propozicije po kojima će se sredstva europskih fondova angažirati, ministarstva izdaju dozvole. Tomašević se žali da se prema Zagrebu maćehinski ponašaju. Na što premijer Plenković milostivo izjavljuje da je spreman pomoći, ne samo zato što voli Zagreb. Istodobno njegova stranka i u gradu i u Saboru napada gradonačelnika kao, tvrde, isključivog krivca za kolabiranje Jakuševca.

Kartel na tržištu otpada

O urušavanju brda smeća svakako je nužno pitati i privatna poduzeća koja još iz Bandićeva vremena upravljaju odlagalištem na Jakuševcu. Riječ je o konzorciju od četiri firme, od kojih jedna pripada poznatom „kralju smeća“ Petru Pripuzu, a druga Bandićevu kumu. Tomašević je u kampanji, prije osvajanja vlasti u Zagrebu, najavljivao da će to promijeniti. Kada je lani njihov ugovor istekao, Grad je raspisao novi natječaj, ali su se na njega javile samo četiri iste tvrtke. Nitko osim njih. Zato što drugi nemaju interesa, kapaciteta ili se ne usude? Uglavnom, četvorka je svoju poziciju stekla i izgradila pod vlašću Milana Bandića, pa danas djeluju poput svojevrsnog kartela na tržištu zbrinjavanja otpada. Što ne znači da ne sanjaju o povratku u konstelaciju u kakvoj su prije Tomaševićeva preuzimanja Zagreba funkcionirale.

Na Jakuševcu je danas i potpis dobrog dijela političke menažerije koja je pogubnu vlast Milana Bandića suportirala. Njegovi su politički pajaci najglasniji u napadima na gradonačelnika Tomaševića. Skandaliziraju se, tvrde da ništa nije uradio, da je grad u sve većem kaosu, traže ostavku. Organiziraju prosvjede ili im se žure prikrpati. Notorni Ivica Lovrić, koji je prije desetak godina zbog Bandićevih malverzacija završio u pritvoru, poziva na zatvaranje i blokadu Jakuševca i priziva hapšenja. Protagonisti bivše, mahnitom korupcijom presvučene vlasti potpuno su konsternirani nepokošenim travnjacima i pretrpanim kontejnerima. Sve redom eksponenti onih snaga koje su svojedobno drmale Zagrebom, a promjenom su vlasti u gradu razvlaštene. Sada preko smeća pokušavaju destabilizirati, podlokati i srušiti gradonačelnika Tomaševića. Kako bi se sami vratili u sedlo.

Opasno pomjeranje naslaga smeća na Jakuševcu streslo je Zagreb i ozbiljno ranilo političku ekipu koja ima mandat za upravljanje gradom. Ali ne radi se ovdje samo o tome kako će se zagrebački otpad zbrinjavati. Nije riječ samo o sortirnicama i plavim vrećicama, reciklaži i kompostanama. Ispod priče o gospodarenju smećem vodi se teška politička bitka. Odlučuje se o tome može li vlast koja nije umočena u klijentelističko-korupcijsku magmu uopće opstati u Hrvatskoj.