Zagrebačka odvjetnica Lina Budak, široj javnosti poznata kao osoba kojoj liječnici sedam mjeseci nisu javili kako boluje od karcinoma. Njezin istup kao žrtva krnjeg sistema zdravstva sada je, više nego ikada, upozorilo cjelokupnu Hrvatsku da kompetentnost zdravstvenog sustava, vođen ministrom zdravstva Vilijem Berošom, je više nego upitna.Tako je danas gostovala u emisiji “Točka na tjedan” N1 televizije.

Izjava ministra Beroša kojom on želi defamirati izjave gđe. Budak, tvrdeći kako ona ima možda neiskrene motive, ju je šokirao.

“To je drska i bezobrazna insinuacija. Podsjetiti ću ga da sam mu još u prosincu pisala o mom liječenju i da sam ga, zbog drugih građana, molila da naloži inspekciju radi ovog slučaja. Želim to zato se nikome ne ponovi ova situacija koja se meni dogodila u Klinici za tumore. Valjda je netko tu pritužbu pročitao, oni su to dužni po Ustavu, ali ja odgovor nisam dobila. Tumor se višestruko povećao, moje zdravlje je loše, meni je potrebna hitna kemoterapija do kraja ovog mjeseca. Zgrožena sam mailom kirurga Stjepka Pleština koji je prvo rekao da se divi njemačkom kirurgu koji je samnom razgovarao sat vremena i da bi mu on to naplatio”, kazala je Budak na početku emisije.

“Na prvi pregled sam otišla u Medikol 24.03.2022. gdje je ustanovljeno da postoji temeljita sumnja i da je potrebna biopsija. Nakon tri dna otišla sam u Kliniku za tumore kod Andreja Rotha koji je napisao da se radi o benignom dobroćudnom procesu i poslao me na pretrage. Tu je prva greška jer on nije uočio ozbiljnosti mog stanja. Na šalteru mi je rečeno da kada dođu nalazi da ću biti nazvana. S obzirom da me nisu zvali odlazim nakon pet dana na šalter i dobivam hrpu nalaza, dva vezana uz biopsiju dojke gdje piše da nema nikakvih malignih stanica. No imala sam rezerviranu pretragu u Klinci za tumore, na magnetsku rezonancu. Oni mi kažu da se pregled radi peti dan od menstruacije, ali ja ju nisam imala”, nastavila je.

Upravo na tu grešku je ukazala i ministru. Formulari su jednostavno bili pogrešni i doktor Roth napravio je propust kada ju nije poslao na hitnu magnetsku rezonancu. Mjesecima je dolazila u Kliniku i tražila termin. Na kraju ga je i dobila, ali je on ponovno bio otkazan pošto je Budak se zarazila koronavirusom.

“Tri mjeseca nakon toga nisam dobila menstruaciju jer sam u perimenopauzi, te sam otišla na pregled u studenom u Medikol. Tamo mi je jedan savjestan liječnik utvrdio da mi nedostaje patohiskološki nalaz biopsije. Naknadno sam doznala da taj nalaz leži negdje u Klinici za tumore od travnja. Nije potrebno da pacijenti završe tečaj medicine da znaju koje sve nalaze trebaju dobiti. Tako da pismo Pleštine ne drži vodu, ja nisam čekala, meni nitko nije rekao da postoji taj  nalaz dok nisam saznala u Medikolu. Zatim dolazim na šalter u Kliniku gdje mi govore da sam dobila sve nalaze. Sestra je tada rekla da sam naporna i dosadna, te da sam dobila sve , ali je pogledala i rekla da nema. Zamolila sam ju da pogledala u računalo te se smilovala i našla nalaz. No rekla mi je da nalaze ne daju pacijentima nego liječnicima, a prije toga su mi ih sve dali. To je potpuno rasulo u sustavu”, nastavila je Budak za N1 televiziju.

Ni liječenje koje je uslijedilo nije prošlo kako treba, pošto doktor Roth uopće nije imao pojma o nalazima od Budak. Pitao ju je o menstrualnim ciklusima, te na kojoj je trenutnoj kemoterapiji.

“Ja sam ostala bez teksta. Rekla sam da mi nije dobro i da moram sjesti. Njegova soba bila je puna vrećicama s poklonima, a ja sam se osjećala posramljeno što sam došla praznih ruku. Strašno je to kako se na pacijenta prebacuje loš osjećaj da nije donio nešto. Ta scenografija u javnom zdravstvenom sustavu je neprihvatljiva”, kazala je Budak.

“Pitala sam ga jesam li pogriješila što nisam nazvala svog prijatelja liječnika da ga on nazove i pita što je s nalazima. Doktor Roth mi je odgovorio – da, trebali ste ga nazvati. O tome sam pisala i ministru Berošu. Svodi li se sve u hrvatskom zdravstvu na vezu, da te neki savjestan liječnik primi,, ili na vezu? Ja ne znam. Ne znam čiji su propusti bili, ni tko je u sustavu zakazao. Kasnije mi je doktor Roth rekao da se moram podvući operaciji odstranjivanja dojke. Ostala sam u šoku. Rekao mi je da bi joj isto to rekao i u travnju. Krenulo je prebacivanje odgovornosti, ja sam mu rekla da znam kako idu multidisciplinarni slučaji jer sam odvjetnica, a on mi je drsko rekao – “ne bojim vas se, ne možete mi ništa, ne možete me tužiti”. Ostala sam bez teksta, zašutila sam”, nastavila je dalje Budak.

Iduće njezino pitanje bilo je zašto to sve on njoj uopće govori, ako je sve ujedno i napravljeno po pravilima i uobičajenoj proceduri.

“Svjesna sam da sam izgubila vrijeme i odlazim do njega u ordinaciju da uzmem nalaz. Nije me dočekao sam, nego s doktorom Milasom koji je sjedio u stolcu i gledao utakmicu. Za vrijeme mog razgovora s doktorom Rothom ubacivao se Milas i govorio – “nećete vi nama, niste vi liječnik…”. Rekla sam mu da ne može tako razgovarati samnom. Na pitanje u kojem stadiju je moja bolest, doktor Milas se ubacuje i govori – “niste dobili najgoreg raka”. To je razina komunikacije s teško bolesnim osobama”, opisala je dalje situaciju Budak.

O svemu do sada pisala je ministru Viliju Berošu.

Kasnije se Budak slalo na hitno biopsiju – koja se odgađala. Doktor Roth joj je pak savjetovao prvo operaciju, što je nju potaknulo da provjeri ima li metastaze, jer ako da, onda je besmisleno da ide na uklanjanje dojke. Išla je na preglede samostalno i platila ih, ali CD s informacijama od PetCT-a nisu mogli očitati u Klinici.

“Nakon biopsije radiolog je bio savjestan i rekao da sam bila u pravu. Nalaz mi ponovo nije stigao nego su mi odgovorili nakon božićnih blagdana da ću taj tjedan dobiti nalaze, a dostavili su mi ga 30.12. Tu je pisalo da moram na operaciju, ali da on radi samo petkom, no rekli su mi da on naravno ne radi taj zadnji petak u godini. Nakon toga sam odlučila da moram poduzeti nešto i potražiti hitnu medicinsku pomoć negdje drugdje. Otišla sam u Njemačku i u jednom danu upoznala kirurga s kojim sam dogovorila operaciju i sve ono što nisam u deset mjeseci mogla u Hrvatskoj. To je javna klinika LNU u Münchenu. Trošak je bio 10.000 eura i tražila sam od HZZO-a da mi plati taj trošak, no odbili su me. Tri dame koje su pregledavale moju dokumentaciju zgražale su se kako na dokumentima iz Münchena nema ni potpisa ni pečata. Ja sam im objašnjavala da je na svakoj stranci kod. Mi smo zapeli na tko zna kojem stupnju nerazvijenosti”, rekla je.