U nedjelju 19. svibnja, navodno zbog loših vremenskih prilika, srušio se helikopter u kojem su se nalazili iranski predsjednik Ebrahim Raisi i ministar vanjskih poslova Hosein Amir-Abdolahian. Raisi je bio tvrdolinijaš kojeg su dugo smatrali mogućim nasljednikom vrhovnog vođe ajatolaha Alija Hameneija, među iranskom opozicijom poznat kao „mesar Irana“.

I dok je s jedne strane u Iranu trajala petodnevna žalost za predsjednikom Raisijem i ostalim članovima državnog vrha, društvene mreže preplavile su snimke vatrometa i slavlja zbog pogibije „krvnika Irana“, čiji je okrutni režim odgovoran za smrt mlade djevojke Mahse Amini koju je moralna policija (gašt-e eršâd) pretukla zbog „neprikladnog nošenja hidžaba”, kao i za smrti brojnih demonstranata i za uhićenja pripadnika opozicije, koje muče po zatvorima. Tog 22. rujna 2022. godine Iran je ponovo postao jedna od glavnih svjetskih tema. Smrt Mahse Amini, 22-godišnje djevojke kurdskog porijekla, izazvala je lavinu protesta širom iranskih gradova. Slogan „žena, život, sloboda“ („zan, zendegi, azadi“), koji je odjekivao ulicama Irana, postao je simbol nove „iranske revolucije“.

O ovim temama tjednik Nacional razgovarao je s Elaaheh Jamali, poznatom i kao LilyMoo, uglednom iranskom glumicom i modelom, poznatom aktivisticom za ženska i ljudska prava koja od svoje najranije mladosti živi u Velikoj Britaniji. Osobito je angažirana u borbi protiv represivnog režima Islamske Republike u Iranu, a nakon nasilnog gušenja prosvjeda u rujnu 2022. na sve načine upozorava britansku i svjetsku javnost na kršenje ljudskih prava od strane iranskog režima. Na njenu inicijativu pokrenuta je i rasprava o Iranu u britanskom parlamentu. Vodila je kampanju za proglašavanje Korpusa čuvara islamske revolucije (IRGC) terorističkom organizacijom, u suradnji s Europskim parlamentom. Nakon brutalnog terorističkog napada Hamasa na izraelske civile 7. listopada 2023. LilyMoo je osudila Hamas i sudjelovanje Islamske Republike, koja stoji iza terorističkih organizacija Hamas i Hezbollah, a njen je cilj ujedinjenje potlačenog iranskog naroda i Izraelaca u borbi protiv ekstremizma Islamske Republike. LilyMoo se protivi antisemitizmu i osuđuje sve zločine počinjene iz vjerske ili nacionalne mržnje, a osobito ratni zločin silovanja, kojem su izložene sve žene u svim ratovima svijeta. Kao članica ženskog izaslanstva European Leadership Networka (ELNET), LilyMoo je bila panelistica na Međunarodnoj konferenciji u Knessetu u Jeruzalemu pod nazivom „Globalna ženska koalicija protiv rodno uvjetovanog nasilja kao oružja rata“, u organizaciji zastupnice Shelly Tal Meron, članice opozicijske, centrističko-liberalne stranke Yesh Atid.  Tom je prilikom Elaaheh Jamali dala intervju tjedniku Nacional.

NACIONAL: Mislite li da će pogibija iranskog predsjednika Ebrahima Raisija i ministra vanjskih poslova Hoseina Amir-Abdolahiana promijeniti unutarnju političku situaciju u Iranu?

Rekla bih da hoće, jer to daje nadu iranskim revolucionarima, a kada to kažem, mislim na prave Irance koji se žele osloboditi tog opresivnog režima i zato žele podići revoluciju. Njihov najveći neprijatelj je Korpus čuvara islamske revolucije (IRGC). A sada, kada je krvnik Irana otišao s političke scene zajedno s nekim visokopozicioniranim zapovjednicima, koji su u suverenim zemljama Bliskog istoka organizirali vojne kampove za obuku terorista, i koje Izrael uništava jednog po jednog, to je itekako uzdrmalo samu srž režima.

‘Krvnik Irana otišao je s političke scene. On je u zemljama Bliskog istoka organizirao vojne kampove za obuku terorista koje Izrael svakodnevno uništava. To je itekako uzdrmalo samu srž režima u Iranu’

NACIONAL: Nakon pogibije Raisija, na društvenim mrežama mogle su se vidjeti snimke vatrometa i slavlja Iranaca koji se protive režimu. Koliko je to bilo opasno, hoće li ih pronaći i zatvoriti?

Naravno da će ih režim pronaći i zatvoriti. Režim će uništiti još mnogo ljudi. Ali to je bio znak otpora. Iransko slavlje zbog Raisijeve smrti bilo je jasna manifestacija otpora režimu. Iranski muškarci i žene plesali su na ulicama iako su znali da će biti uhićeni.

NACIONAL: Ipak, u Iranu je trajala petodnevna žalost zbog pogibije državnog vrha, tisuće su bile na ulicama i plakale… Kako to komentirate?

To nisu Iranci žalovali za predsjednikom Raisijem, to je bila režimska propagandna mašinerija na djelu, sve te fotošopirane slike i snimke ožalošćene mase napravljene su da bi se mogle poslati novinskim agencijama i televizijama diljem svijeta. Naravno da i iranski režim, kao i svi slični u svijetu, kontrolira grupu ludih fanatika, koji su postali robovi sustava. Pri tome su izgubili svaku humanost, dostojanstvo i integritet, a jedino što ih vodi je pohlepa, da bi se domogli što više novca. To je sramotan način života. Ti pripadnici iranskog naroda doista trebaju preodgoj, njih treba naučiti vrijednostima kako ponovo biti Perzijanci. Iranski narod općenito je narod koji oprašta i zato, kada se jednog dana riješe režima i vlasti ajatolaha, vjerujem da će biti mjesta i za one koji su bili inficirani fanatizmom i bolešću ajatolaha.

NACIONAL: Ali kako se takav prevrat može dogoditi ako je većina opozicijskih vođa ili u zatvoru ili ubijena, dok svake demonstracije vlast guši silom, i na njima su ubijeni deseci ljudi?

Ne deseci. Stotine. Zapravo tisuće. Jer brojke koje možemo o tome čuti izvan Irana jednako su lažne kao brojke koje objavljuje Hamas o poginulima u Gazi. Potpuno nevjerodostojne. Vjerujem da je Islamska Republika već sada pogubila stotine ljudi na ulicama nakon smrti, odnosno ubojstva predsjednika Raisija. Jer ja sam uvjerena da je on ubijen, zajedno sa svojim najbližim suradnicima. To se dogodilo i na onaj dan u rujnu 2022. kada su Iranci izašli na ulice tražiti pravdu nakon ubojstva Mahse Amini. Policija je počela pucati po njima i ubijati ih ne samo na ulicama nego i u njihovim domovima. Ali još uvijek postoje hrabri ljudi koji ne odustaju te i dalje pokušavaju učiniti sve da bi svrgnuli režim. Oni, međutim, moraju stvoriti strategiju. Za revoluciju treba vremena, ona se ne može dogoditi preko noći. Za uspješno svrgavanje vlasti treba vremena. Mi si ne možemo dopustiti da se u Iranu dogodi još jedno „Arapsko proljeće” tako da neka druga „Muslimanska braća“ ili mudžahedini na kraju preuzmu vlast. Žao mi je, ali na to ne možemo pristati. Iranci znaju što žele. Zato su se Iranci, kada god su se digli protiv režima u posljednjih 45 godina, suočavali s totalnim masakrom i masovnim uhićenjima. Još uvijek postoje ljudi u zatvorima iz vremena Zelenog pokreta iz 2009. godine.

‘Revolucija za slobodan život iranskih žena je naša revolucija, ali naši muškarci su na našoj strani. I to nam daje snagu’, kaže Lilymoo. FOTO: ELNET

NACIONAL: Vi se ste glas potlačenih iranskih žena. Kako bi se njihova pozicija mogla promijeniti kad je režim tako okrutno kaznio sve koji su se pobunili zbog njihovih prava?

Ja sam glas iranskog ustanka i preživljavanja žena, a ne glas potlačenih iranskih žena. Ja sam ta koja izaziva tlačitelja. Iranske žene neće biti potlačene, iako trenutačno žive u aparthejdu, zarobljene u poziciji ugnjetavanja, ali njihovi umovi su slobodni. I zbog toga je i njihov duh slobodan, a to im daje slobodu borbe i slobodu čežnje. Zato je i revolucija za slobodu Irana utjelovljena u borbi za životnu slobodu žena. I to je napisano na grobu okrutno ubijene djevojke Mahse Amini, kao svjedočanstvo njene nevinosti. Ali morate znati da je životna sloboda žena dostignuta u doba šaha Reze Pahlavija, koji je emancipirao iranske žene i dao im priliku da se obrazuju i dobiju svoje mjesto u modernom društvu. Čak i nakon što je nastala Islamska Republika, čak i nakon što je uspostavljen rodno uvjetovani aparthejd, upravo zbog otpornosti koje su stekle, iranske su žene zadržale svoju poziciju na međunarodnoj sceni. Iako i dalje pate ispod vela. A gdje su sada organizacije kao UN Women? Svakog dana, svakog sata, stotine žena je silovano i mučeno u zatvorima Irana i to samo zato što su ustale za slobodan život žena, samo zato što su se borile za vlastito postojanje. Postalo je pomodno u međunarodnim medijima pisati da je Mahsu Amini policija ubila jer nije poštovala vjerske propise. Ispravak netočnog navoda, dragi međunarodni mediji. Mahsa je bila iranska žena pod velom, koja se pokorila zakonu o hidžabu, ali joj je izvirilo nekoliko lokni kose. Dakle – ubijena je samo zato što je postojala. Njene fotografije su oblijepljene po cijelom Iranu.

NACIONAL: Otkada živite u Velikoj Britaniji i koliko je taj režim utjecao i na vas kao dijete?

U Velikoj Britaniji živim od svoje trinaeste, doselila sam 2000. godine. No počela sam se buniti protiv režima već s 11, još dok sam bila u Iranu. A do tada sam, kao i jako puno iranske djece koja su pohađala iranske škole, svakog dana kod kuće prolazila kroz proces poništavanja indoktrinacije uz pomoć znanja i učenja naših majki. Moja majka je modna dizajnerica, ona je moja najveća inspiracija i njoj dugujem sve što znam. Naše majke znale su što znači biti slobodna žena, one su znale što znači živjeti život koji nudi prosperitetnu budućnost. Suočene sa surovom stvarnošću na koju su bile osuđene, one su o tome govorile kao o nekoj maštariji, u kojoj ćemo se ponovo probuditi. One su nas ispunile tim snom tako da postane i naša stvarnost. Stvarnost za našu budućnost. Islamska Republika toliko se boji žena da nas moraju pokrivati crnim velom i okružiti nas mrakom i zaboravom. No ja s ponosom kažem: Iranske žene neće biti pretvorene u ništavilo! One će spasiti i sebe i svoje sestre. Jer, iako talibani možda nadiru u Iran, da bi pomogli ajatolahu da zagušuje i siluje naše žene, oni moraju znati da su iranski muškarci na strani svojih žena. Zato sam sigurna da će taj režim pasti. Svaki put kada držim govor, kada organiziram mitinge, a organizirala sam ih tisuće po cijelom Londonu, na svakome je bilo jako puno muškaraca. Revolucija za slobodan život iranskih žena je naša revolucija, ali naši muškarci su na našoj strani. I to nam daje snagu. Iranski muškarci gube svoje živote u iranskim zatvorima. Dok u Izraelu mladići od 18 do 21, pripadnici IDF-a, daju svoje živote da bi spasili svoju državu od monstruma i demona Islamske Republike. Oni su odraz u ogledalu iranskih mladića koji se bore protiv tog istog režima kod kuće.

NACIONAL: Ali u Iranu postoje žene koje podržavaju režim i žele biti pokrivene u skladu s vjerskim zakonima..

Da, nažalost postoje iranske žene u rukama režima koje režim iskorištava protiv iranskih žena. One su dio struktura tog režima i sigurna sam da će i one jednog dana završiti na sudu. Kao što se to dogodilo i nacistima. Ajatolasi su sve prepisali iz nacističkih knjiga i knjiga mula.

‘Čin nasilja protiv žena bilo gdje u svijetu je tragedija za sve žene. Osobno sam se osjetila napadnutom kada sam vidjela snimke Hamasovih monstruma i otetih silovanih žena u Izraelu u krvavim hlačama’

NACIONAL: Kako to da ste kao Iranka došli pružiti potporu ženama koje je Hamas silovao u Izraelu? Otkuda vaša empatija za Izrael?

Čin nasilja protiv žena bilo gdje u svijetu je tragedija za sve žene. Ja sam se osobno osjetila napadnutom kada sam vidjela snimke otetih silovanih žena u krvavim hlačama, kada sam gledala te Hamasove monstrume kako ih vuku uokolo džipovima. Kada sam vidjela fizičku manifestaciju zvjerstava Islamske Republike o kojima smo do tada mogli čitati samo na društvenim medijima Iranaca, o čemu svijet ništa ne zna. Ti monstrumi su te užase čak i prenosili uživo, da bismo svi mi to mogli vidjeti. I dok se to događalo, na društvenim medijima počele su se pojavljivati palestinske zastave. Zastrašujuće i nevjerojatno! I zato sam odlučila doći ovdje i zagrliti majke i sestre tih silovanih i mučenih, otetih žena. Došla sam da bih mogla vrisnuti: To sam mogla biti ja! Ovo su moje sestre. Dan nakon brutalnog terorističkog napada Hamasa na Izrael, 8. listopada, samo se četvero ljudi, koji nisu Židovi, pojavilo na protestu u Londonu, ispred izraelskog veleposlanstva. A ja sam očekivala stotine koje će osuditi Hamas i tražiti pravdu. To četvero ljudi bili smo moja majka, moja sestra, moj šogor i ja. A onda sam se 9. listopada pridružila demonstracijama u Downing Streetu i tada je na mene bačena fetva. Morala sam se sakrivati punih mjesec dana. A nakon toga sam rekla: Dosta! Obišla sam sve kutove i ulice Westminstera u posljednjih godinu dana, uglavnom tijekom radnih sati, organizirajući demonstracije protiv Iranske Republike, moje lice bilo je svuda. Bila sam pod nadzorom Iranske Republike cijelo to vrijeme. I nakon mjesec dana skrivanja, pozvali su me moji prijatelji i rekli: „Lili, trebamo nekog tako glasnog kao ti na jednom od naših protesta jer ti razumiješ što se događa!” I onda sam pitala: „Zar da dođem prerušena?” A moja mama je tada rekla: „Nema šanse da dođeš prerušena! Ići ćeš tamo kao ti, ići ćeš kao iranska žena.”

NACIONAL: A što je s iranskim disidentima? Ima li ih mnogo u Velikoj Britaniji?

Ima gotovo sto tisuća iranskih disidenata u Ujedinjenom Kraljevstvu, s britanskim ili bez britanskog državljanstva. Mnogi od njih su nažalost prorežimski nastrojeni. Oni su napravili invaziju na London. Oni sada donose ideologiju ajatolaha u Ujedinjeno Kraljevstvo. Ideologiju koja je odjenula ljude u Iranu u crno, zabranila glazbu, a jedino što možete čuti su molitve za mrtve. Gledam kako se to događa posljednjih dvanaest godina u Londonu. Ljudi poput mene nisu manjina u odnosu na njih i svaki put kada vidimo da organiziraju takve molitve i parade, mi organiziramo protudemonstracije. I tada neki Iranci koji su bili mučeni po zatvorima ili čiji su članovi obitelji ubijeni u Iranu izgube živce i počnu ih napadati. I onda policija štiti podržavatelje Iranske Republike i hapsi one koji joj se protive. A Britanci su u velikom strahu. Jako se boje ekstremne ljevice i istovremeno očajnički žele biti politički korektni. U Londonu je danas jako teško živjeti.