U sklopu popratnog programa 71. Dubrovačkih ljetnih igara u palači Sponza otvorena je izložba slika Viktora Daldona „Time Out“, na kojoj su predstavljeni neizlagani radovi umjetnika nastali od 2004. do 2020. godine.

Viktor Daldon (Dubrovnik, 1972.) diplomirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2001. u klasi Eugena Kokota, kada je dobio i Rektorovu nagradu. Izlagao je na brojnim skupnim i samostalnim izložbama. Živi i radi u Dubrovniku, gdje je samostalne izložbe imao u svim značajnim institucijama likovne umjetnosti poput Art radionice Lazareti, Umjetničke galerije Dubrovnik i Galerije Flora.

Za ovu izložbu Daldon je odabrao uglavnom neizlagane radove većih dimenzija, a uz slike kojima dominira crno-bijeli registar izložene su i one na kojima prevladavaju velike površine boje, poput „Crvenog kvadrata“. Daldon je poznat po tomu što preslikava svoje starije slike, koristi šablone i uzorke zidnih tapeta, ispisuje slova, znakove, riječi i monokromnim površinama potpuno ukida slikarski element, a ponekad žestoko djeluje na slikarsko platno kada ga zapljuskuje bojom, rabi silovite poteze kistom, slika rukama, grebe i urezuje slikarsku površinu.

Već na početku svoje karijere, pred dvadeset godina, Daldon se nametnuo kao formirani mladi slikar koji je s ALU-a izašao s potpuno definiranim slikarskim svjetonazorom, bez posezanja za doslovnim parafraziranjem većih slikarskih uzora. Po senzibilitetu najbliži F. Klineu, Cyu Twomblyju, A. Tapièsu i J. M. Basquiatu, Daldon je rano asimilirao iskustvo postapstraktnog ekspresionizma, enformela, siromašnog slikarstva, čiste gestualnosti, umjetnosti grafita te tzv. dječjeg crteža, progovarajući u kontrastnim parovima i opozicijama u slici. Upravo stoga što je njegov svijet pun kompulzivne strasti za slikanjem te svjesne odmjerenosti i apstinencije geste ta nam je kombinacija vrtloga bez početka i kraja, kao i suzdržane, kontrolirane geste s osjećajem za mjeru naslikane materije, iznimno uvjerljiva. To se provlači i djelima izloženima u palači Sponza. Bez obzira na toliko strastveno djelovanje unutar polja slike, kod Daldona nema nereda ili slabih mjesta u kompoziciji. Postoje duboki unutrašnji red i izoštreni osjećaj za trenutak kada slika biva dovršena – te kada i najmanja naknadna intervencija postaje suvišna.

Naziv izložbe za umjetnika znači „podsjetnik na stanje neobičnog zastoja mehanizma svakodnevnog života u koje smo donedavno svi bili uronjeni, na prisilnu pauzu koja je relativizirala niz stvari, a možda nam i otvorila nove vidike“. Kustosica izložbe Rozana Vojvoda ističe: „Kada umjetnik priča o slikanju redovito, gotovo u maniri pripadnika grupe Gorgona, spominje izraze poput ‘prljanja’ boje, ‘uništavanja’ slike, ‘lomljenja’ kompozicije, ispravljanja ‘greške’, kao da ga upravo te pejorativne kategorije osnažuju u stalnom pohodu za apostrofiranjem one životne, plodne komponente slikarskog procesa. ‘Time Out’ u tom kontekstu možda označava i ponuđenu mogućnost slobode – fragmentacija i slojevitost slike postaju likovni ekvivalenti izmještanju i preklapanju svjetova, a spontanost geste i slučajnost podudaraju se s komunikacijom na intuitivnoj razini.“

Daldonovo je slikarstvo vrlo slojevito i promatrača u svoj svijet uvlači na vrlo postepen i fin način. Pa iako toliko autentičan umjetnik, koji izlaže u kontinuitetu, Daldon nije dovoljno percipiran u recentnom hrvatskom slikarstvu, kao i većina umjetnika koji u ovom površnom vremenu ne idu na osvajanje medija i nemaju smisla za vlastiti PR.