Goran Fruk jedan je od suvremenih hrvatskih umjetnika koji je zaista živio (za) svoje umjetničko djelovanje i koji je za svojeg kratkog života pokazao da razlika između života i umjetničkih akcija ne postoji. Zagrebački Muzej suvremene umjetnosti priprema 20. prosinca izložbu njegovih slika „Re/dekonstrukcija slike“ koja će imati karakter male kritičke retrospektive, ali je zapravo inicirana u kontekstu obiteljske donacije njegovih radova za fundus Muzeja suvremene umjetnosti. No prije same izložbe, 6. studenog će na Cvjetnom trgu, u podne biti izvedena akcija „RE/DEFENESTRACIJA – hommage à Goran Fruk“, u kojoj će se u suradnji s alpinistima i skijašima s petog kata zgrade na Cvjetnom izvesti akcija ekstremnog ski-spusta „pokretne izložbe“, odnosno spuštanja slika Gorana Fruka koje će se nakon završetka akcije premjestiti u Muzej suvremene umjetnosti.

Goran Fruk (Zagreb, 1959.-1993.), slikar, alpinist, pjesnik i vizualni umjetnik u svojem je kratkom, ali bogatom umjetničkom životu ostavio iznimno umjetničko i intelektualno nasljeđe, kao svestrani multimedijalni umjetnik. Godine 1977. upisao je na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, komparativnu književnost i povijest umjetnosti, a od 1982. do 1988. studirao je slikarstvo na ALU u klasi prof. Ferdinanda Kulmera. Uz slikarstvo, bavio se poezijom, prozom i happeningom i kao autor je sudjelovao u mnogim kazališnim predstavama i performansima. U razdoblju od 1986. do 1988. izveo je happening ‘’Defenestracije I, II, III’’. Tom akcijom Fruk je zbližio alpiniste i studente ALU-a te se nastavio baviti problematikom „razbijanja” klasičnoga okvira slike kao dominantnog medija slikarskog djelovanja. Taj čin defenestracije teoretičarka umjetnosti Sonja Briski Uzelac žanrovski je odredila kao „performanse i akcije u najboljoj neodadaističkoj maniri i kao izravnu realizaciju metafore slika-prozor-svijet u kojima se doslovno izbacuju predmeti, ljudi i poruke kroz prozor s petog kata na plohu Cvjetnog trga“.

Fruk je bio autentični performer, boem i nonkonformistički umjetnik, nastavljač ideja Tomislava Gotovca, ali i neo-dade, Fluxusa, pa i tzv. bečkih akcionista. Vrlo rano napustio je slikanje u klasičnom smislu koje se nastavljalo na tradiciju apstraktnog ekspresionizma i monokromatskog slikarstva jer ga je zaokupila ideja „ne-slikanja“ i u zagrebačkim je umjetničkim krugovima početkom devedesetih godina bilo senzacionalno njegovo eksponiranje crnih probušenih slika atmosferilijama, na krovnoj terasi zgrade na Cvjetnom trgu. Sjećam se da sam kao brucošica povijesti umjetnosti bila nemalo iznenađena kultnim statusom i iskrenim divljenjem koje je Goran imao među tada mlađom srednjom i srednjom generacijom zagrebačkih kustosa, uvijek tako kritičnih i spremnih na neprihvaćanje. Ali Goran je bio autentičan ekscentrični umjetnik i sve što je dotaknuo, pretvaralo se u nepatvorenu umjetničku akciju ili djelo. Njegov atelijer podjednako je bio stan, terasa, prostor Cvjetnog trga, gotovo uvijek otvoreni prostor, što je elaborirao i čestim odlascima u prirodu na planinarenje i alpinizam.

Trideset godina nakon izvođenja prvih „Defenestracija“, izvedbom akcije „RE/DEFENESTRACIJA – hommage à Goran Fruk“, ponovno ćemo oživjeti sjećanje na iznimnog umjetnika, želeći naglasiti važnost njegova umjetničkog rada za Grad Zagreb, u kojem je živio i stvarao i važnost njegove umjetničke ostavštine. Stoga će i karakter akcije imati drugačiji kontekst: performeri će ispratiti Goranova djela iz stana na petom katu na njihov posljednji put.