Nekoliko splitskih reprezentativnih kulturnih institucija i galerijskih prostora ugostilo je retrospektivu talijanskog suvremenog umjetnika Mimma Paladina „Retrospektiva 1980.-2016.“, iznimno značajnog na cijelom europskom području, kao izložbu velikog kulturološkog značaja. Tako se u Galeriji umjetnina može vidjeti Paladinov ciklus „Pinokio“, splitskoj Palači Milesi HAZU grafički i crtački ciklus „Ilijada i Odiseja“, a u Galeriji Kula „Etrusco“.

Klasični motivi i uračunata oblikovna ironija Paladinova opusa dobrodošla su kombinacija, sasvim prikladna za recepciju u mediteranskom ambijentu kakav je Split, a autori tekstova Tonko Maroević i Branko Franceschi uz kustosa Flavija Arensija smatraju kako se splitska publika ima priliku suočiti s djelom koje je i samo već steklo određenu povijesnu patinu, odnosno postalo suvremenom klasikom, dok međunarodna likovna kritika za Paladinov opus najčešće ističe kako je „inteligentan i duhovit“, epitete koje ne dobiva baš mnogo suvremenih umjetnika.

Mimmo Paladino (Paduli, kod Napulja, 1948.), slikar, grafičar, kipar i scenograf; 1968. završava studije na Liceo artistico u Beneventu, a 1977. seli se u Milano. Karijera mu kreće uzlazno kada ga kritičar Bonito Oliva poziva da 1980. izlaže na Venecijanskom bijenalu. Izlagao je više puta na svim prestižnim svjetskim pregledima suvremene umjetnosti, a 1989. ga Swatch poziva da dizajnira limitiranu kolekciju od sto satova. 1994. Izlaže u Pekingu kao prvi suvremeni talijanski umjetnik, a 1999. proglašen je počasnim članom Kraljevske akademije umjetnosti u Londonu.

Ravnatelj splitske galerije umjetnina, Branko Franceschi, također smatra Mimma Paladina, uz rad drugih talijanskih umjetnika kao što su Sandro Chia, Francesco Clemente, Enzo Cucchi i Nicola de Maria, središnjom figurom Transavangarde. „Pokret koji je imenovao i promovirao teoretičar Achille Bonito Oliva svoju je stvaralačku strategiju zasnivao na figuraciji, simbolizmu i oslanjanju na bogatu baštinu globalne kulture te na afirmaciji stvaralačkog hedonizma tradicionalnih likovnih disciplina. Pojava transavangarde sedamdesetih godina prošlog stoljeća i njen brzi internacionalni uspjeh u trenutku prevlasti konceptualne umjetnosti, najavili su kraj modernističke ideje o linearnoj evoluciji stilova i avangardnih programa u radikalnom raskidu s prošlošću. Transavangarda je predstavljala prvi veliki povratak figurativnog slikarstva i skulpture koji će se u sljedećim desetljećima ciklički ponavljati, a danas upravo svjedočimo njihovu ponovnom snažnom usponu“, pojasnio je Franceschi. Na hrvatskom području utjecaj transavangarde manifestirao se u značajnim slikarskim tendencijama osamdesetih godina objedinjenih sintagmom ‘’nova slika’’. Veliki uspjeh pokreta u našoj sredini ukazao je na njegovo intuitivno i dubinsko razumijevanje proizašlo iz kulturološke bliskosti i pripadnosti mediteranskom krugu kojeg dijelimo.

Akademik Tonko Maroević ističe kako nije slučajno što se na ovoj izložbi Paladino predstavlja istovremeno kao slikar, kipar, crtač i grafičar jer svi vidovi izražavanja dopunjuju njegov stvaralački lik. „U tri prostora može pokazati bogate raspone svoje imaginacije i različite aspekte izvođačkog umijeća, no cjelina će posvjedočiti dinamičnu homogenost njegova likovnog univerzuma, istovremeno ironičnog i senzualnog viđenja svijeta u njegovim raznolikim manifestacijama. Naznačili smo već da ga odlikuje nemimetičko shvaćanje figuracije i ležerno poimanje materičnosti (mimo enformelističkog diktata). U svojem je razvoju otišao mnogo dalje od početnih premisa, usvajajući nova problemska područja, no ujedno i posvajajući neke tekovine velikih prethodnika, odnosno duboke tradicije na koju se svjesno poziva“, naveo je Maroević.

Splitska retrospektiva otvorena je do 7. srpnja.