U brsečkoj Galeriji Eugen K., koja se nalazi u Memorijalnoj kući hrvatskog književnika Eugena Kumičića, u njegovu rodnom mjestu Brseču, 14. kolovoza bit će promovirana nova grafičko-pjesnička mapa “Povratak” dviju istaknutih grafičkih umjetnica Zdenke Pozaić i Maje S. Franković, inspirirana stihovima A. B. Šimića i povodom 90. obljetnice njegove smrti.

Kumičićeva kuća, na čijem se prvom katu nalaze knjižnica i galerija, idealno je mjesto za promociju danas prilično rijetke vrste interdisciplinarne suradnje, iako su i Zdenka Pozaić i Maja S. Franković u hrvatsku suvremenu grafičku praksu – uz doajena grafičko-pjesničkih mapa Bože Biškupića kao izdavača – zapravo vratile ovaj oblik umjetničkog izražavanja.

Galerija Eugen K. s Udrugom Jenio Sisolski (to je Kumičićevo umjetničko ime) tiska i grafičke mape i dosad su objavljene tri: “Brseč” s litografijama Ivana Kožarića i Maje S. Franković (zajedničko izdanje s NSK u Zagrebu), “Brseč Art 2009.” s litografijama Diminića, Mohorovića, Hladnika, Čvrljka i Maje S. Franković te ovu posljednju, “Povratak-hommage à A. B. Šimić” (2015.) kao zajednički rad Zdenke Pozaić i Maje S. Franković. U svakom primjerku mape nalazi se deset grafičkih listova, po pet svake autorice, tiskanih u tehnikama litografije na kamenu, drvoreza i linoreza u boji. Grafičke listove autorice su otisnule u svojim ateljeima u Zagrebu i Brseču na Hahnemühle Bütten Kupferdruch papiru formata 350 x 260 mm u 20 primjeraka, a grafike su pohranjene u elegantni crni ovitak od valovita kartona.

Stihovi Šimićeve pjesme “Povratak”, po mnogim kritičarima jedne od najljepših ljubavnih pjesama naše moderne književnosti, potpuno koreliraju s lirskim izričajem obiju umjetnica čiji je likovni rukopis blizak tradiciji lirske i kolorističke apstrakcije. Zdenka Pozaić i Maja S. Franković pripadaju maloj grupi hrvatskih grafičarki-inovatorica (uz Nevenku Arbanas, Ines Krasić ili Mirjanu Vodopiju) koje se kontinuirano, slobodno i nesputano igraju s različitim vrstama grafičkih papira, tehnika dubokog i plošnog tiska, često kombinirajući litografiju s kolažem (Franković) ili drvorez u boji s kolažem (Pozaić). Dok je Maja S. Franković uvijek voljela spajati nekoliko likovnih medija, poput grafike, kolaža, slikarstva, istražujući tzv. prostorne grafike, knjige-objekte ili grafike koje svojim fleksibilnim volumenom čak mimikriraju do reljefa i skulpture, s druge je strane Zdenka Pozaić dugo godina u području drvoreza i linoreza u boji usavršavala ideju likovno-pjesničke sinestezije, transformirajući pjesničke slike poznatih hrvatskih i europskih književnika u adekvatne boje, na tragu učenja da svako slovo i ton u glazbi imaju svoju tonsku frekvenciju – boje!

I u novoj se mapi osjeća ljubav Maje S. Franković prema litografiji jer „samo u jednom dahu možemo započeti s crtežom na kamenu i završiti s tiskanjem“, što odgovara temperamentu umjetnice da dalje razvija crtačke sposobnosti i služi se kistom kao u slikarstvu, dok Zdenka Pozaić nastavlja graditi male, intimne motive koji su bliski čak i nadrealističkom repertoaru likovnih predložaka.

Među hrvatskim likovnim umjetnicima, grafičari su svijet za sebe: posvećeni zanatu i razvijanju tehničkih vještina grafičke matrice i tiska, skloni meditativnosti i kontemplaciji nad matricom, ali nesebično s kolegama dijeleći male tajne zanata, bez profesionalne ljubomore. Jednako tako, ovakav tip umjetničke suradnje, na zajedničkim grafičko-pjesničkim mapama, nije rijedak ili bizaran. On ukazuje da u likovnom životu još uvijek postoji adekvatna mjera međusobnog poštovanja i uvažavanja, gdje svijest o vrijednosti zajedničkog rada nadilazi sve druge slabosti umjetničko-ljudske prirode.