U zagrebačkoj galeriji Klovićevi dvori otvorena je velika kritička retrospektiva slikarice Nives Kavurić-Kurtović, jedne od najpoznatijih hrvatskih slikarica druge polovice 20. stoljeća. No ovo je jedna sasvim drugačija retrospektiva, temeljena na izboru same umjetnice i odabiru djela iz njezina doma i atelijera kojima je godinama bila okružena, dakle, jedno sasvim osobno i intimno viđenje vlastita opusa.

Na dva kata galerije postavljeno je preko dvije stotine umjetničinih djela od šezdesetih godina 20. stoljeća do danas, u logičnom, preglednom i suvislo grupiranom likovnom postavu koji omogućava lako i jednostavno čitanje ovog inače hermetičnog i emotivno zahtjevnog opusa. Kustosice izložbe, Koraljka Jurčec Kos i Danijela Marković istaknule su kako su ovom izložbom željele u stručnom smislu pokriti stvaralačke faze i razdoblja Nives Kavurić-Kurtović koje nisu obuhvaćene u monografiji Tonka Maroevića koja je izašla početkom osamdesetih godina, ali i ukazati na sve umjetnici važne radove.

Nives Kavurić-Kurtović (Zagreb, 1938.) diplomirala je grafiku na Akademiji likovnih umjetnosti 1962., u klasi Frane Baće. Već godinu dana kasnije počinje samostalno izlagati, a do danas je sudjelovala na tisućama skupnih i samostalnih izložbi u Hrvatskoj i svijetu. Bogat slikarski i crtački raskošan opus kontinuirano dopunjuje grafikama i ilustracijama. Nakon završene ALU sudjelovala je u Majstorskoj radionici Krste Hegedušića te bila aktivna članica Galerije Forum. Kao samostalna umjetnica djelovala je do 1983., kada je postala profesorica na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Redovna je članica HAZU od 1997. i za svoj je rad višestruko nagrađivana.

Njezin slikarski i crtački senzibilitet kritika je vezala uz tzv. drugi val nadrealizma u hrvatskoj poslijeratnoj umjetnosti, svijet lirsko-oniričko-organičke vizije slike i crteža, ali i tzv. automatski crtež podsvjesnih i nesvjesnih slojeva imaginacije, u kojemu umjetnika slobodno vode mentalne slike, snoviđenja ili emotivno-psihološki košmari. Djelo ne nastaje kao posljedica strogo planirana umjetničkog koncepta ili racionalnog manifesta, već ima naglašene psihološko-emotivne slojeve „čitanja“ i tumačenja. Potresno i naglašeno egzistencijalno-analitičko viđenje svijeta koji ju okružuje, kod Nives Kavurić-Kurtović često je znalo prijeći u psihoanalitičke sfere, gdje se neki emotivno-psihološki rebusi mogu pravilno razriješiti jedino poznavanjem teorije arhetipova, simbola ili antičkih mitova. Pa iako je za neke promatrače umjetnost Nives Kavurić-Kurtović bila i ostala previše makabristična i morbidna, na ovoj se retrospektivi mogu vidjeti slike, slikocrteži i crteži koji upućuju posjetitelja u drugu umjetničinu dimenziju, u kojoj ima dovoljno svjetla i slavljenja mita o obnavljanju života pa čak i biofilnog elementa, kao da u autoričinoj svijesti ipak nije izbrisan trag da je sve oko nas prožeto energijom stvaranja i obnavljanja.