U prostoru Zbirke Richter na zagrebačkom Vrhovcu otvorena je izložba “Nevidljiva prisutnost” hrvatskog slikara, grafičara i profesora na zagrebačkoj ALU Duje Jurića. Svjetlosni “site-specific” ambijent Duje Jurić osmislio je za ovaj prostor u sklopu izložbenog projekta SintArt, koji se već šestu godinu održava u stalnom postavu zbirke Vjenceslava Richtera, doajena hrvatske geometrijske apstrakcije, a cilj mu je da najbolji suvremeni umjetnici naprave novo djelo koje će po principu tzv. sinteznog pristupa biti inspirirano i voditi dijalog s nekim Richterovim radom, prema individualnom odabiru umjetnika.

Duje Jurić godinama sustavno radi na novim vizualnim matricama estetike konstruktivnog i neoplastičkog slikarstva i jedan je od umjetnika-inovatora koji preko dva desetljeća traga za novim oblicima i geometrijskim rasterima, bruseći vlastitu invenciju i senzibilitet prema avangardnom nasljeđu El Lissitzkog, Van Doesburga, EXAT-a, Novih tendencija i op-arta, kontinuirano osmišljavajući vlastitu idealnu, autentičnu sliku. Kritika je upućivala na umjetnikovo uključivanje u val postneo-geo slikarstva u devedesetim godinama i na prijelazu u 21. stoljeće pa čak i o “neo-geo labirintima” (Miki Gašparović).

Jurićeve grafike u sitotisku iz devedesetih godina prošlog stoljeća, pripadaju među zanatski savršenije otisnute grafike u hrvatskoj recentnoj umjetnosti. Drugim riječima, radi se o umjetniku kojemu zanatski dio kreacije nije ništa manje važan od traganja za novom idejom.

Novi rad Nevidljiva prisutnost nadahnut je Richterovom skulpturom Triennalski signal, smještenom u parku Zbirke Richter koja je izrađena od aluminija 1998., prema nacrtu koji je Richter izradio još 1957. Horizontalni elementi stvaraju vertikalni signal, a na pojedinim dijelovima skulpture u kvadratima horizontalnih linija Richter je napravio ureze koje upotpunjuju vertikalne praznine te prekidaju horizontalno-vertikalni niz od 400 metara visine, tvoreći ritam horizontalnih, vertikalnih i ukošenih linija.

Ritam linija Triennalskog signala motiv je svjetlosnog ambijenta u koji Duje Jurić uvodi tzv. crno UV svjetlo kao plastično-vizualni element oblikovanja. Na zidove koji postaju novo polje slike, umjetnik rukom nanosi lumino-fluorescentnu bijelu, kopirajući geometrijske elemente Richterove skulpture, odnosno, ritam njezinih linija.

Do sada je Duje Jurić razvijao ideju iluzionizma na zidnim slikama i grafikama, a u novom je ambijentu, prema riječima kustosice izložbe Martine Munivrane, element svjetla zamislio “kao vremensku i prostornu barijeru, čime je dva umjetnička izričaja postavio jedan uz drugi, ne suprotstavljajući umjetnika umjetniku, omogućujući istovremeno i autonomiju i mogućnost sinteze”, što je ideja cijelog projekta SintArta. CrnoUV svjetlo izmjenjuje se u pravilnim vremenskim razmacima s galerijskom rasvjetom, čime promatrač dobiva dva različita ambijenta i dojmljivu komparaciju dviju umjetničkih ideja. Jurićev je ambijent nježan, rafiniran i elegantan, s geometrijskom matricom koja potencira iluzionizam prostora, ali i iskrenu kontemplaciju i tišinu dok se boravi u galeriji.