U zagrebačkoj galeriji Picto otvorena je izložba splitskog umjetnika Vice Tomasovića „Prava povijest svijeta“, jedan sasvim neobičan skulpturalni ambijent u malom mjerilu, koji otkriva atipičan umjetnički svjetonazor, ali vrlo originalan i usklađen s današnjim vremenom. Vice Tomasović diplomirao je likovnu kulturu 2009. na Umjetničkoj akademiji u Splitu, a od 2015. predsjednik je Hrvatske udruge likovnih umjetnika u Splitu (HULU).

Bez recikliranja, parafraziranja i citiranja tuđih ideja i koncepcija svijeta, Vice Tomasović stvara osebujan nadrealistički ili fantasy imaginarij, čovjekolike biljke i stvorove, homunculuse, kroz koje ironično komentira današnje teorije o nastanku ljudske vrste i generalno teorije o nastanku života na zemlji. Naime, svakodnevno smo izloženi različitim dokumentarcima na televiziji u kojima autoriteti koje često ne možemo provjeriti serviraju gledateljstvu razne bizarne teorije o povijesti biljnih i životinjskih vrsta, dok je cijela kultura duboko impregnirana SF crtićima, stripovima i fantasy romanima na granici horora.

Umjetnik pojašnjava da je „arhetip savršenog živog bića s vremenom nazadovao i njegova zlatna krv onečišćena željezom postala je crvena, izgled polu-životinjski, tanki travnati pokrov Homo Herbi obrastao je u dlake, a njihova plemenita ćud postala je iskvarena“. Takvi mali stvorovi tumarali su svijetom dok daljnjim procesom retardacije nije nastao čovjek, posljednji stadij razvoja živih bića u ovom neobičnom svijetu.

Satiričan do kraja, Vice Tomasović prepoznaje kako se u današnjoj masovnoj kulturi svim generacijama nameću serijali i filmovi s vampirima i vukodlacima, alkemijskim transformacijama, vanzemaljcima, dok su na drugoj strani tog niza manipulacije genetski promijenjenim organizmima pa je sasvim izgledno da nam u nekom trenutku naš maslačak ili tratinčica počnu mahati ručicama od lišća, a čovječja ribica počne pjevati ili kukac recitirati poeziju. Živimo u svijetu pomiješanih paradigmi, „anything goes“, gdje se teško snalazimo u poplavi pravih i lažnih znanstvenih autoriteta, ali i mogućnosti da neki potpuni laik otkrije nešto arheološki ili antropološki značajno. Umjetnici još uvijek imaju tu mogućnost da se slobodno igraju bez cenzure, ali i da kroz prividno smiješnu dimenziju djela progovore o stvarnosti krajnje ozbiljno. Ovo je izložba na kojoj, bez dileme, skladno funkcioniraju različite slike svijeta, od Hieronymusa Boscha do Clivea Barkera.