U Tehničkom muzeju u Zagrebu do 15. listopada može se pogledati nesvakidašnja i vrlo kompleksna multimedijalna izložba umjetnice MOON Martine Zelenike „Na početku, prije nego što nas ne bude“, koja se sastoji od umjetničkih radova u različitim medijima; od klasičnih tehnika do najnovijih digitalnih tehnologija iz perioda 2013. – 2023. godine. Tematski je izložba posvećena fenomenu koji nas trajno zanima, a to je nastanak Svemira i života na Zemlji te kako u ovom trenutku znanosti vidimo genezu života. Na konceptualnoj razini izložba povezuje i objedinjuje znanost, umjetnost, tehnologiju i duhovnost i primjer je vrlo dobrog pretapanja suvremene i digitalne umjetnosti s teologijom.

Interdisciplinarna umjetnica MOON Martina Zelenika (1978.) koristi se inovativnim i alkemijskim pristupom u stvaranju umjetničkih djela. U svojim radovima poziva na zajedništvo analizirajući bitak i slobodu u doba post-humanizma, pri čemu kombinira tradicionalne tehnike i najsuvremenije digitalne tehnologije. Iako preferira crtanje, koristi se različitim medijima i sonifikacijom podataka poput X-ray analiza, bio senzora, slike i sličnog. Diplomirala je 2001. na Akademiji likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, umjetnički smjer grafike, a dodatno se usavršila na Učiteljskoj akademiji Sveučilišta u Zagrebu 2002. Magistrirala je 2006. iz područja videa i novih medija na Akademiji za likovnu umetnost in oblikovanje Sveučilišta u Ljubljani. Dobitnica je nekoliko stipendija, više značajnih nagrada i priznanja. Sudjelovala je na međunarodnim simpozijima i konferencijama posvećenim digitalnoj umjetnost i znanosti. Izlagala je samostalno u Hrvatskoj i inozemstvu, na festivalima novih medija i brojnim međunarodnim izložbama. Članica je Arhiva digitalne umjetnosti ADA u Austriji i Saloona Berlin tijekom duljeg boravka u Berlinu. Na Visokom učilištu Algebra u Zagrebu predaje na Katedri za digitalnu umjetnost. Živi i radi u Zagrebu.

Ova izložba, koja po razini umjetničko-znanstvenog istraživanja pripada prostoru Tehničkog muzeja, nije jedna od onih izložbi koje se konceptualno „pomažu“ znanošću kako bi dobile na ozbiljnosti, već je rezultat dugogodišnjeg umjetničina zanimanja za fenomene nastanka života na Zemlji. Kroz pomno osmišljen postav izložbe sagledavamo svijet kroz fragmentarni prikaz njegova postanka, razvojnog tijeka formacija sve do stadija fizičkog nestajanja uvjetovanog prostorom i vremenom u našem gravitacijskom okruženju. Posjetitelji imaju priliku biti u multi-osjetilnom doticaju s umjetničkim radovima i izravno sve doživjeti. Sinestezijsko iskustvo izložbe jedan je od najbitnijih elemenata dizajna zato što je, prema riječima same umjetnice, direktno povezano s emocijama, tjelesnim i izvantjelesnim senzacijama, memorijom i razmišljanjem.

Uvod u izložbu čine radovi „Krater“ iz ciklusa „Otisci izvan pravila“, u tehnici tuša na papiru, koji su posvećeni mikroklimi kratera u kojemu kroz različite vrste aminokiselina nastaje tzv. juha iz koje nastaje novi život, a njima je suprotstavljena na ulaznom zidu plava LED instalacija „In the beginning God“ (2023.). Geomorfne reljefne slike, diptih „Bič Božji“, triptih „Nova Europa“, u kombinaciji sa zvukovima mineralnog kamenja, „vizualizacije su utjecaja fenomena promjene kao njegove apsolutne konstante u svemiru i nevidljive dimenzije – tamne materije“ (2017.). Umjetnica je u radovima koristila zlatni pirit, srebro galena i crni sfalerit, a u suradnji s Institutom Ruđer Bošković korištena je kvantna mehanika, difrakcija praha X-zraka koja se bavi analizom čestica, kao i određivanjem kemijskih i kristalografskih svojstava te elektronskim mikroskopom visoke rezolucije za analizu materijala. Svaki od tri mineralna kamena analiziran je X-zrakama za analizu gustoće kristala, a dobivene analize kamenja korištene su za daljnju kompjutorsku obradu u zvuk. Tako je iz nevidljive dimenzije „izvučen“ zvuk minerala duboke frekvencije, a pretvoren kroz glazbeni algoritam reproducira se u klavirskoj verziji.

Umjetnicu je za jedan rad također zaintrigirala pojava tzv. rozog Mjeseca 2016., na dan ljetnog solsticija, nakon punih 70 godina. U digitalnim fotografijama „Nova Europa“ pokazuje kako nasuprot tom čarobnom Mjesecu stoji jedna od najvećih tvornica sintetičkog gnojiva istočne Europe, upravo u njezinoj rodnoj Kutini. Taj nesklad Martina Zelenika pokušava izbalansirati instalacijom ili „komadom svemira u obliku monolita spuštenog na Zemljino tlo i taj je crni monolit podsjetnik na krhkost ljudske prisutnosti“.

Recentna serija od sedam fotografija rađenih uz pomoć AI-ja, prema predlošku umjetničkih radova iz serije „Arhitektura svemira“ (2016.), bavi se sa sedam dana stvaranja iz Knjige postanka. U crtežu / instalaciji / crtežu s proširenom stvarnosti „Simulacija materije čestice“ (2018.) dolazi do izražaja mašta umjetnice koja je ponovno čvrsto uronjena u znanost, naime, ideja je bila prikazati simulaciju čestica u prostoru kao dio mikro i makrosvijeta, u čemu je potpuno uspjela, ponovno crtežu pridružujući zvuk sinkroniziran s prostornom animacijom.

Za kraj izložbe postavljen je „ChORUS“, audio-svjetlosna generativna instalacija koja poetski vizualizira i auditivno pretvara sveprisutan, ali nevidljiv i još neobjašnjen prirodni fenomen – Zemljino magnetsko polje. Umjetnicu je posebno privukla činjenica da magnetsko polje štiti i regulira život na planeti: „Svrha instalacije je upoznati publiku s našom planetom Zemljom – vrstom divovskog živog organizma“ (Zelenika).

Mogla bih tako redom opisivati detalje svakog pojedinog rada, ali time bi se izgubila i estetska razina cijele izložbe, koja nije zanemariva. Štoviše, ovo je jedna od ljepših izložbi koja se detaljno, dubinski, analitički bavi različitim razinama postojanja i funkcioniranja života na Zemlji, a nije pretenciozna, suhoparna ili hermetična. Ne izgubivši iz vida potrebnu ravnotežu između umjetnosti i znanosti, MOON Martina Zelenika dotakla je neke nove vizualne mikro i makrosvjetove.