Za središnju izložbu ovogodišnje ljetne zagrebačke scene AMADEO, koja se može razgledati do 9. listopada, u Galeriji Nest predstavljena je svojim radovima kiparica Manuela Pauk. Njezina izložba „Stari svijet“ zajednički je projekt Scene AMADEO i Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja posvećen uspomeni na slikaricu i grafičarku Izabelu Šimunović (Zagreb, 1. 7. 1970. – Zagreb, 29. 3. 2010.), koji ove godine ulazi u drugo desetljeće postojanja. Trenutak je da se podsjetimo okolnosti nastanka tog jedinstvenog ciklusa izložbi pokrenutog 2010., u godini u kojoj je Izabela Šimunović, članica Programskog odbora Scene AMADEO te prva umjetnica koja je u dugoj povijesti Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja imala u njegovim izložbenim prostorima svoju prvu samostalnu izložbu „Otisci/Impressions“, otišla s ovog svijeta. Od tada se svake godine odabiru zanimljiva umjetnička djela i ciklusi posvećeni prirodi i životinjama, teme kojima se brojni hrvatski umjetnici sustavno bave, a prije ovog ciklusa nisu bile u javnosti toliko vidljive i apostrofirane.

Kiparica Manuela Pauk (Zagreb, 1994.) zapravo je odrasla u Šibeniku, gdje je imala priliku proučavati bogatu baštinu kamene skulpture. Diplomirala je kiparstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu 2018. Redoviti je član umjetničkih udruga HDLU i HULU. Samostalne su joj izložbe „Kroj za kornjaču“ u Memorijalnoj zbirci Jozo Kljaković u Zagrebu (2020.), „Ludički juriš“ u Galeriji Matice Hrvatske u Zagrebu (2019.) i Galeriji sv. Krševana u Šibeniku (2018.) i „Muze“ u Knjižnici Marije Jurić Zagorke u Zagrebu (2018.). Izlagala je na desetak skupnih izložbi uključujući 40. Splitski salon (2018.), gdje je bila među pet finalista za nagradu Salona, kao i 19. i 21. Minijature (2016. i 2018.). Bila je među 10 posto najuspješnijih studenata ALU 2014./2015. godine i 2016./2017. godine. Dobitnica je rektorove nagrade za Projekt “Skica”. Živi i radi u Zagrebu.

Umjetnica na izložbi prezentira radove nastale u proteklih godinu dana; nekoliko skulptura (mudru kravu Brahmana, kornjaču Adwaitu, afričkog puža, češere) i jednu prostornu instalaciju sastavljenu od 999 elemenata: malih kornjača, puževa i češera iz terakote, koji su tematski povezani. Manuelu Pauk oduvijek privlače oblici iz prirode, kao i utjecaj životinja i biljaka na ljude i okoliš, ali i na ljudsku kulturu i civilizaciju. I na ovoj izložbi može se primijetiti širi kontekst utjecaja vedske filozofije na mladu umjetnicu, primjerice, na skulpturi dugovječne kornjače Adwaite koja je u zoo vrtu u Calcutti živjela preko 250 godina ili figuri mudre krave koja je manifestacija Brahmana, vrhovnog bića, temeljne stvarnosti kao izvora svega što postoji. Sve te životinje i biljke među najdugovječnijima su na Zemlji, pamte mudrost i znanja prastarih civilizacija od kojih je dio sačuvan u Vedama. Jer koliko god raznježeno razmišljali o starijoj Atlantidi i Lemuriji, oko njih nema dovoljno konkretnih zapisa. Vede čuvaju to praznanje, kojeg se Mauela Pauk decentno dotiče bez pretencioznosti. „Manuela je uspjela sve te ideje izreći jednostavno, elegantno i, vjerojatno najvažnije, s humorom. Čak i ako duh današnjeg vremena nije sklon velikim filozofskim sustavima koji bi još k tomu bili predočeni kroz grandiozna umjetnička djela, to ne znači da se s umjetničkim, misaonim ili duhovnim nasljeđem ne možemo malo našaliti, poigrati se s njegovim elementima“, primjećuje u tekstu pratećeg kataloga kustos izložbe Feđa Gavrilović. I to je točno. Manuela Pauk svježe je lice u korpusu hrvatske suvremene skulpture, a uspjela je već pronaći svoju prepoznatljivu nišu s obzirom na zahtjevnu i opterećujuću „konkurenciju“ tradicije sjajnih životinjskih skulptura Marije Ujević Galetović i Denisa Kraškovića. Kao i kod ovih dvoje umjetnika, gdje životinje uvijek predstavljaju neku metaforu ljudskih slabosti ili manjkavosti te činjenice da ljudi još uvijek moraju mnogo naučiti od životinja na svim razinama, tako nas i skulpture Manuele Pauk nečemu uče. Uz njih postajemo zamišljeniji, svjesniji svoje zemaljske prolaznosti, krhkosti… pa čak i ljudske bahatosti i lažne superiornosti. A to je mnogo.