U zagrebačkoj galeriji Trotoar otvorena je – i traje do 7. rujna – izložba slika Marka Zemana ‘Mara i Lara’

U zagrebačkoj galeriji Trotoar otvorena je – i traje do 7. rujna – izložba slika Marka Zemana „Mara i Lara“, koja nakon dosta vremena predstavlja novi ciklus slika koji smo, moram naglasiti, s nestrpljenjem iščekivali. Naime, Zeman pripada onim vrlo analitičkim i samokritičnim umjetnicima koji ne produciraju godišnje izložbe „reda radi“, već izlaze u javnost iz atelijera kada smatraju da imaju nešto reći u slikarskom kontekstu.

Marko Zeman (1975., Zagreb) izražava se primarno u području slikarstva, ali i crteža, kolaža i plakata. Zanima ga istraživanje forme i slikarskog procesa, a u slikanju se koristi različitim materijalima. Često s primjesom humora i laganog sarkazma prikazuje svoju neposrednu okolinu, osobno viđenje svakodnevnih i običnih motiva. Studirao je slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, u klasi prof. Zlatka Kesera, a diplomirao je pod mentorstvom prof. Zoltana Novaka 2010. Kontinuirano izlaže od 2008. godine, a samostalno se, među ostalim, predstavio u Gradskom muzeju u Varaždinu (2024.), galeriji Karas HDLU-a u Zagrebu (2020.), klubu Močvara u Zagrebu (2020.) i u Galeriji SC u Zagrebu (2013.). Dobitnik je Nagrade 7. bijenala slikarstva 2024. i otkupne nagrade HPB-a 2009. godine. Radovi su mu u kolekcijama Gradskog muzeja u Varaždinu, Hrvatske poštanske banke, KD-a Vatroslava Lisinskog, Erste Fragmenata u Zagrebu i u privatnim kolekcijama. Osim što djeluje kao samostalni umjetnik, bavi se dizajnom i likovno-pedagoškim radom. Trenutačno je umjetnički suradnik na slikarskom odsjeku Akademije likovnih umjetnosti u Zagrebu.

U novom ciklusu slika pretežno velikih formata ostaje vjeran ekspresionističkoj gesti i gustim nanosima boja. Dva ženska lika / portreta dominiraju cijelom izložbom, a slikar ih prikazuje u krupnom planu, s akcentom na lice i emocije koje su u njega upisane. Kustosica izložbe Martina Marić Rodrigues ističe u pratećem tekstu izložbe kako Zeman „figure gradi reduciranim jezikom, pojednostavnjuje anatomiju, predimenzionira, zanemaruje perspektivu; naglašava običnost motiva dok je ne preobrazi u neočekivanost. Kroz izolaciju figura navodi nas na otkrivanje forme. Polagano i dugotrajno upijamo dvooke djevojke. Proučavamo topografiju njihovih lica, otkrivamo lice kao slojevit, reljefan, bogat krajolik – pun sitnih događanja“. Te su djevojke istovremeno robusne i nježne, gdje dojmu svakako pridonosi uporaba ružičastih nijansi boje. No u tom kolorističkom tretmanu kod Zemana nema ničega sladunjavog pa njegovi prikazi ženskih glava i fragmenata tijela više djeluju kao anti-pin-up strategija, gdje se fokus stavlja na izražajnost i emotivnost ženskog lica, očiju i pogleda. Moram reći da mi se dopada umjetnikov pristup ženskoj figuri, gdje nema inzistiranja ni na kakvim šablonama koje danas nameću plastične žene koje iskaču iz svih instagramskih pašteta i prozora. Zeman kao da želi pokazati koliko je zapravo „emotivno staromodan“ u pristupu ženama, ufajući se još uvijek u onu misao da su oči ogledalo duše. Pred nama je hommage normalnim djevojkama i ženama, koje mogu osvajati osobnošću, emotivnom toplinom i nježnim dodirom i koje u i na sebi nemaju ništa „namontirano“ i artificijelno.

Akcenti toplih i hladnih boja, ali i kontrast između ružičastih, plavih, smeđih i crnih tonaliteta, s ponekim detaljem žute i zelene, stvorili su kompozicije koje nas asociraju na noćne prizore i pejzaže, gdje slikar naglašava poetičnost i mističnost mjesta i kadra. I nije bitno jesu li pred nama neke izmaštane, nedosanjane djevojke ili je slikar imao stvarne modele za inspiraciju; činjenica je da je u slike prenio određeni emotivni sklop koji promatrače ne može ostaviti ravnodušnima. Tomu svakako pridonosi izbor krupnih planova, ali i atipičan odabir boja. Rekla bih da je Zeman dugo kontemplirao o svojem novom ciklusu i da se ne radi o slikarstvu koje nas želi šokirati, zapanjiti ili biti tobože nešto do sada neviđeno. Te male, autentične, iskrene geste koje pronalazimo i osjećamo u ovim slikama, čine ovu seriju dirljivo nježnom i stvarni su hommage ženskoj energiji. U tomu se krije njihova istovremeno robusna i lirska ljepota.