U utorak, 6. rujna, u zagrebačkom Nacionalnom muzeju moderne umjetnosti otvara se retrospektivna izložbena cjelina posvećena opusima slikarâ Ive i Danka Friščića, oca i sina, kao prva jesenska velika izložba nakon ljetne stanke. Gotovo tri desetljeća nakon smrti Ive Friščića, izložba „Očima kameleona“, koja se u sjedištu NMMU-a održava od 6. rujna do 30. listopada, opsegom prezentirane građe predstavlja kompleksnost umjetnikova stvaralačkog raspona, koji je obuhvaćao različita stilska obilježja, tehnike i načine izvedbe te široki repertoar tema.

Postav čije autorstvo, uz cjelokupni koncept, potpisuju povjesničari umjetnosti Branko Franceschi, ravnatelj NMMU-a, i Željko Marciuš, muzejski savjetnik i voditelj NMMU-ove Zbirke slikarstva od 1945., predstavlja slikareve mladenačke radove izvedene na prijelazu pedesetih u šezdesete godine prošloga stoljeća, ikoničke cikluse iz sedamdesetih i osamdesetih u širokom rasponu tema – od urbanih figurativnih kompozicija i apstrakcija do ekoloških tema sublimiranih u simboličke kompozicije, hiperrealističke slike cvijeća, do kasnih kompozicija izvedenih na prijelazu iz osamdesetih u devedesete godine 20. stoljeća. Osim slika iz Zbirke NMMU-a, na izložbi su predstavljeni i radovi iz zbirki MMSU-a Rijeka, Gradskog muzeja Bjelovar, Gradskog muzeja Križevci i MSU-a Zagreb te privatnih kolekcija.

Istovremeno će u Galeriji Josip Račić izložba Danka Friščića „Metagalaktik 2 (i zaboravite sve što ste vidjeli)“, u autorskoj koncepciji Branka Franceschija, ravnatelja NMMU-a, prikazati ciklus recentnih i „nadograđenih“ slika izvedenih mahom uljem na kvadratnim platnima različitih formata između 2015. i 2022. godine. Kompozicije se nastavljaju na umjetnikovu otprije poznatu fascinaciju trash kulturom i žanrom znanstvene fantastike pa iako apstraktne, asociraju na prizore i vizije galaktičkih prostranstava i fenomena. Izložba u Galeriji Račić ostaje otvorena do 2. listopada 2022.

Ivo Friščić (Veliko Korenovo kod Bjelovara, 1937. – Zagreb, 1993.) prijemni ispit na ALU u Zagrebu polaže 1957., ali zbog materijalnih razloga napušta studij i zapošljava se kao nastavnik crtanja u Križevcima. Godine 1961. nastavlja studij slikarstva na ALU u Zagrebu gdje diplomira 1965. na slikarskom odjelu u klasi prof. Vjekoslava Paraća i upisuje specijalku iz grafike kod Marijana Detonija i Alberta Kinerta. Godine 1968. zapošljava se kao tehnički urednik u Izdavačkom poduzeću Naprijed u Zagrebu. Bavi se likovnom opremom knjiga. Od 1968. do 1972. suradnik je Majstorske radionice slikara prof. Krste Hegedušića. Za asistenta na ALU izabran je 1973., a 1978. postaje docentom. Iste godine dobiva nagradu za grafiku na X. zagrebačkoj izložbi jugoslavenske grafike te sudjeluje na 39. bijenalu u Veneciji. Dobitnik je brojnih domaćih i međunarodnih nagrada i priznanja za slikarstvo i grafiku.

„Cijeli Friščićev hibridni svijet počiva na prosudbi urbanosti, ekološkoj neravnoteži i ljepoti nezagađenih isječaka prirode i žene, kao i konačnosti čovjeka po sebi. Friščić nije tipični hiperrealist – objektivizirajući fotograf stvarnosti. Njegov realizam je halucinantan i fantastičan. Pokatkad u svojoj zatravljenosti blizak čak optici i estetici kiča, izraženoj totalnom kolorističkom i oblikovnom zasićenošću kompozicija, kao i fantazmagorijama koje kamufliraju i udvostručavaju hiperrealnu predmetnost, dovodeći je počesto do stanja simulacije koja otkriva dublju stvarnost … Stvorivši megaplastični i devastirani pejzaž otpada svijeta kao živog organizma u nastajanju i nestajanju, satkana i protkana isprepletenim crijevima i cijevima u zagađenoj halucinantnoj matrici – viziji, Friščić odašilje izokrenutu zrcalnu, zapravo ekološku poruku, danas posebno aktualnu kao odraz humanističkog pogleda na svijet koji žudi nutarnji sklad između čovjeka i prirode, prirodni ekvilibrij, koji izgleda nećemo više nikada uravnotežiti. To dovodi Friščića simbolskom antipodu; florealnom ciklusu 80-ih kojim hipervizualizira uglavnom ljepotu cvijeća i nage žene u cvijeću, u svojevrsnom primordijalnom pejzažu stvorenom, kako za koga, božjim nahođenjem ili evolucijskim zakonitostima nature po svrhovitosti. Priroda je promjenjiva sila, ali njezinim isječcima Friščić pridaje ljepotu, sklad i proporciju“, napisao je u katalogu Željko Marciuš.

Danko Friščić (Zagreb, 1970.) diplomirao je slikarstvo na ALU u Zagrebu, u klasi prof. Đure Sedera 1997. Od 2006. zaposlen je na ALU u Zagrebu, trenutno kao

izv. prof. art. pri slikarskoj katedri, a također obnaša i funkciju prodekana za

međunarodnu i međusveučilišnu suradnju. Član je HDLU-a u Zagrebu. Dobitnik je više nagrada, među kojima su i nagrade HDLU-a za najbolju izložbu 2014. u

Zagrebu („Brod Luđaka“ s Davorom Mezakom) i Nagrada Rovinjske likovne kolonije 2017. Izlagao je na 50-ak samostalnih i više od 150 skupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu (Rim, Pariz, Firenca, Torino, Beč, Prag, Berlin, Budimpešta, Ljubljana, Amsterdam, Gdansk, Istanbul, Ankara). Radovi mu se nalaze u mnogim privatnim i javnim kolekcijama. Živi i radi u Zagrebu.

„Izložba u Galeriji Račić predstavlja drugu konstantu slikarstva Danka Friščića: apstraktne kompozicije koje sugeriraju događanja u prostranstvima dubokog svemira, galaksije i vizionarske svjetove. I ova je tema nadahnuta popularnom kulturom, a posebice predodžbama generiranim u vizualizacijama koje

nam nude televizijske zabavno-obrazovne emisije na temu spoznaja o svemiru… Na izvjestan način Friščić ponavlja proces kojim je jedna struja slikara iz pedesetih godina apstrakciju razvijala redukcijom pejzaža. Dok se to kod njih odnosilo na prizore koje su vidjeli pred sobom, Friščić se referira na digitalno generiranu predodžbu o jednom od, kako astronomi vole reći, najljepših i najopasnijih razdoblja svemira ispunjenim spektaklom rađanja i umiranja zvijezda, sudarima galaksija“, zapisao je Branko Franceschi.

Aktualnost i duboka problemsko-tematska poveznica između slikarstva obojice Friščića daje potpuni smisao ideji da se upravo sada postave ovakva izložbena cjelina i dijalog. U nekim periodima slikarstvo Ive Friščića nije bilo adekvatno percipirano, ali danas se ovom retrospektivom pokazuje u autentičnoj, vizionarskoj suštini, izvan granica stilova, kao i diktata trendova.