Povjesničarka umjetnosti i kustosica Silva Kalčić pokrenula je još 2008. godine u Zagrebu projekt „Ploha / Površina / Plane / Surface“ u kojem je kao medij umjetničkog rada u prvom planu tzv. billboard standardno oglasno mjesto (dimenzija 504 x 238 cm) u javnom prostoru Zagreba, što je ujedno i tema izložbe. Projekt koji je započeo gotovo eksperimentalno, na kraju 2019. pokazao je svoju vitalnost i opravdanost pa je u novo desetljeće ušao s izložbenim panoima umjetnika Božene Končić Badurine, Borisa Šituma, Borisa Mrđenovića i Viktora Popovića.

Takve se izložbe, naime, mogu promatrati iz vizure pješaka, vozača ili putnika u tramvaju, na lokacijama standardnih, neosvijetljenih oglasnih panoa, primjerice, u Ulici kneza Branimira (preko puta Branimir Centra, na bivšem zidu grafita), Aveniji Marina Držića (kod Vukovarske ulice) i na Strojarskoj cesti (kod Autobusnog kolodvora) na istočnoj granici zagrebačkog središta, omeđujući parcelu na kojoj se intenzivno događa smjena industrijskih pogona, dakle vitalnog, produktivnog sektora, poslovnim i trgovinskim objektima, odnosno tercijarnim, uglavnom bankarskim i preprodajno-preprodavačkim sektorom. Plakati, billboardi, fotografski narativi obraćaju se mnogo široj publici od galerijske i upravo je to bila nakana autorice, da umjetnost ponovno iziđe među ljude iz zatvorenih galerijskih prostora.

U svim dosadašnjim ciklusima – a ovo je peti po redu – Silva Kalčić na suradnju poziva umjetnike čija je umjetnost društveno angažirana i koji su i inače u svojem djelovanju skloni prenošenju nekih poruka koje bi trebale širiti društvenu svijest, pokretati ljudima vijuge, empatiju i solidarnost ili određenu crtu društvenog aktivizma. Stoga su billboardi smješteni na lokacijama koje nisu samo povijesno-društveno opterećene mnogim značenjima i metaforama, već ih može zapaziti veći broj ljudi.

„Urbani krajolik grada danas postaje sve zasićeniji vizualnim reklamnim sadržajima, logotipima brendova i kompanija, transformirajući tako sliku javnoga prostora koji nerijetko postaje kontroliran i produkt moći. Kada se umjetnički rad u mediju billboarda infiltrira u javni prostor, on u gledatelju pokreće drugačiju misaonu struju nego što bi to činila oglasna reklama, stvarajući pritom i drugačiju vrstu dijaloga s gledateljem. Tako onda pasivna konzumacija reklamnih oglasa biva načas prekinuta billboardom koji konzumentu medijskog sadržaja ništa ne nudi niti govori što da kupi, već ‘djeluje na razini osvješćivanja’, poticanja na kritičko mišljenje i preoblikovanje svijesti“, pojasnila je autorica projekta Silva Kalčić.

Teško je uopće nabrojati sve istaknute hrvatske angažirane umjetnike koji su do sada sudjelovali u tom projektu, od fotografa, postkonceptualaca, grafičkih dizajnera i slikara. No svima je njima zajednička svijest da bez obzira na opću uspavanost ljudi i tipični sindrom „kruha i igara“ ipak treba promatrače malo bombardirati nekim porukama i idejama, izvan općeg šopingholičarskog ludila s reklamnih panoa. Možda neće svi razumjeti poruke ovih umjetničkih akcija, zapravo vjerujem da će većina promatrača imati tipični matakovićevski „Prot pikčers sindrom“, da im od jedne malo zahtjevnije poruke ili slogana pregori to malo već sasvim otupjelih neurona, ali to ne znači da moramo odustati od zanimljivih umjetničkih akcija i prepustiti se općoj apatiji.