U zagrebačkoj Kući za umjetnost Laubi do kraja kolovoza možete vidjeti radove jednog iznimno zanimljivog i svjetski afirmiranog umjetnika, s odabirom njegovih najboljih djela iz različitih ciklusa, i to u trenutku kada je još uvijek zvijezda na svjetskoj sceni, gdje se trendovi i umjetnici ponekad prebrzo i nelogično izmjenjuju.

Erwin Wurm (Bruck an der Mur, Štajerska, 1954.) austrijski je umjetnik i jedan od iznimno prepoznatljivih protagonista na globalnoj umjetničkoj sceni. Studirao je kiparstvo na bečkoj Akademiji za primijenjenu umjetnost, a 2013. je za umjetnički rad dobio Veliku austrijsku državnu nagradu. Živi i radi između Beča i Limberga, njegovi radovi su u brojnim muzejskim kolekcijama, među kojima se ističu MoMA (New York), Tate Modern (London), Centre Pompidou (Pariz), MUMOK (Beč), a izlagao je i u brojnim galerijama i muzejima širom svijeta. Prošlogodišnju izložbu u Taipei Fine Arts Museumu posjetilo je preko 260.000 ljudi, i to pod restrikcijama koje su bile na snazi zbog pandemije, a zgodno je istaknuti da je bend Red Hot Chili Peppers koristio njegove skulpture u videospotu za svoju pjesmu “Can’t Stop”.
U priopćenju za medije stoji da se „Wurmova razigrana kritičnost očituje i u djelima koje će ovoga ljeta predstaviti zagrebačkoj publici“, no radi se o umjetniku koji se u radovima vrlo slojevito referira na današnji svijet i potrošački način života. Ako u njegovim djelima želite vidjeti tek lepršavu zafrkanciju, to je u redu, no svakom upućenijem promatraču bit će jasno da se Wurm temeljito referira na ostavštinu avangardne dade i dadaističkog pokreta, posebice na razradu koncepata koje su nam u nasljeđe ostavili umjetnici Marcel Duchamp i Kurt Schwitters, od kojih je potonji revolucionirao pristup umjetničkoj instalaciji sa svojim „Merzbau“, alogičnim spojem skulpture, objekta i arhitektonskih elemenata u interijeru. Od objekata „Kuhinjski kabinet 1 i 2“, preko „Head TV“, gdje umjetnik zahtijeva duhovitu i istovremeno apsurdnu interakciju posjetitelja sa svojim radovima – primjerice, ubacivanje glave u kredenc ili stol – Wurm ne progovara samo o ispraznosti i ispražnjenosti današnjeg načina života većine ljudi, već i tomu kako se od prestižnih dizajnerskih komada namještaja može napraviti simbolična negacija tih objekata. Ili, nadalje, što nekima vrijedi skupi dizajnerski komad kada nemaju potreban ukus i senzibilitet da u tim komadima istinski estetski uživaju, već ih samo gledaju kao prestižnu, snobovsku investiciju.

Svoj slavni interaktivni rad „Narrow House“ (Uska kuća), koji zauzima veliki dio prostora Laube, Wurm je izlagao i na Venecijanskom bijenalu, a riječ je o maketi prave kuće koja je toliko uska da i prilično šlank osoba taman jedva kroz nju prolazi, s pravim namještajem u malom mjerilu, vrlo uskih dimenzija. U tom radu Wurm se referira na tjeskoban, malograđanski način života u austrijskoj provinciji, koji je predvidljiv i zacrtan prema stoljetnim pravilima i koji mladog čovjeka može doslovce i metaforički gušiti. Ali, jednako tako, umjetnik progovara i o današnjem idealu posjedovanja obiteljske kuće pod svaku cijenu, u kojoj opterećeni kreditima i hipotekama zapravo ne možemo opušteno uživati. Tako nas opet kuća doslovce guši.

Serija „One minute sculptures“, također izložena u Laubi, zahtijeva aktivnu participaciju posjetitelja, dok nas skulpture namještaja od bronce i poliuretana, kojemu su maskirane i prepravljene značajke „čvrstog“ predmeta, ponovno podsjećaju na to da su sve materijalne stvari prolazne, krhke i uništive, a mi oko njih „čvrsto“ gradimo vlastiti identitet. Ironija, groteska, apsurd i podsmijeh stalni su elementi Wurmova umjetničkog svjetonazora, kojima dadaistički britko potkopava suvremene tzv. simbole uspjeha, uključujući automobil Renault 25 u stvarnoj veličini, koji je djelomično lagano ukoso sprešan, iliti ausvinkl.

Jednako kao što mnogi ljudi, ruku na srce, mogu shvatiti suvremenu umjetnost samo ako se pošteno napiju, tako se i Wurm dvoznačno zafrkava u seriji skulptura / objekata „Bar“, gdje ironično nudi posjetiteljima da piju u društvu skulpture, uz osjećaj apsurda i tuposti.

Na izložbi – koja je prostorno odlično postavljena – prikazan je i izbor iz umjetnikovih videoradova u kojima se bavi temom tjeskobe pojedinca, neprilagođenosti i silne, frustrirajuće želje suvremenog umjetnika da napravi nešto do sada neviđeno. Izvrsno izbalansirani emotivni i metaforički slojevi Wurmovih djela, kao i otvoreni cerek na činjenicu da pomodna ekipica bolje percipira umjetnost ako izložbu nazove show, daje mnogim umjetnikovim djelima aktualni značaj i 30 godina od njihova nastanka.