U dubrovačkoj Galeriji Dulčić Masle Pulitika i Atelijeru Pulitika do 25. rujna otvorena je retrospektivna izložba svestranog umjetnika Stefana Brace Bravačića (Dubrovnik, 1926.-2013.), koji je primarno bio arhitekt, ali se uz arhitekturu bavio u kontinuitetu slikarstvom, grafikom, brodogradnjom i yacht-designom, a čak i komponiranjem jazzy skladbi. Materijali za izložbu sakupljeni su ljubaznošću i trudom njegove obitelji, Milice i Maje Bravačić.

Umjetnik koji je zadužio svojim opusom dubrovačku regiju, nije bio tipičan razigrani kreativac “koji se traži“, već je svim svojim inspiracijama pristupao iznimno pažljivo i promišljeno. Nakon osnovne i srednje škole u Dubrovniku, studira crtanje i akvarel kod profesora Samojlova i Strale te diplomira 1954. na Arhitektonskom fakultetu Tehničke velike škole u Beogradu kod profesora Nikole Dobrovića, značajnog dubrovačkog arhitekta moderne arhitekture. Nakon uspješnog bavljenja urbanističkim rješenjima s grupom mladih kolega s fakulteta, s kojima osvaja nagrade na natječajima, odlazi za Sarajevo gdje radi kao arhitekt, dizajner namještaja, oprema knjige, izložbe i poslovne prostore. 1959. vraća se u Dubrovnik s obitelji gdje radi kao projektant u “Arhitektu“, a potom kao slobodni umjetnik i član ULUPUH-a dizajnira kataloge, prospekte, plakate i bavi se kontinuirano slikarstvom, arhitekturom, brodogradnjom i komponiranjem glazbe. Svoj stvaralački i inovatorski duh posvećuje tih godina grafici, kada sam tiska radove u tehnici linoreza, a zatim i sitotisku. Prvu samostalnu izložbu imao je 1964. a od tada izlaže na grupnim izložbama. Član HDLU-a postaje 1971. godine. Intenzivno se bavi urbanizmom, arhitekturom, slikarstvom, a od 1981. do 1985. studira dopisnu školu za yacht design u Stanfordu (SAD) te diplomira i stječe zvanje “Yacht Architect“. Na drugoj samostalnoj izložbi 2002. godine u galeriji Stradun u Dubrovniku predstavlja radove u tehnici tempere, a zatim slijede i samostalne izložbe u istoj galeriji 2006. gdje izlaže slike u akrilu jarke palete te 2009., kada izlaže nove radove nastale u tehnici kolaža. U privatnom vlasništvu, u Europi i Americi nalaze se grafike, ulja i druge slike nastale tijekom dugog umjetničkog vijeka autora. Istaknimo i da 2010. godine sudjeluje kao kompozitor i izvođač na hrvatskom izboru za pjesmu Europe plasiravši se sa swing skladbom u samo finale.

Kustosica izložbe Vesna Delić-Gozze u predgovoru kataloga izložbe ističe kako je Bravačić “s lakoćom prelazio norme uvijek kad je bio potaknut izvanjskim motivom, pronalazeći početne reference u likovnim autorima, od Van Goghove kolorističke vitalnosti i Kleeova panteističkog povezivanja svekolike pojavnosti do Picassovih promišljenih konstrukcija geometrijskoga reda i Matisseovih umirujućih principa jasnoće, onako kao što je za likovnoga znalca neki prirodni fenomen mogao proizvesti konotacije, asocijacije i metaforičke prijenose na djela iz obilja povijesti umjetnosti“. Modernistički duh iz arhitektonskog dijela opusa jasno je prenosio u svijet slikarstva i grafike, reducirajući elemente pojavnog svijeta prema modernističkim uzorima s Bauhausa, ali i poslijeratne inačice geometrijske apstrakcije koja je sačuvala jedan važan sloj prepoznatljivosti motiva. Ostao je cijeloga života motivima djela vezan za pejzaž Mediterana i grada Dubrovnika, kao da se nije mogao odvojiti od njemu tako važnih toposa, niti se zasititi tih motiva. “Vedri svijet intenzivnih, kromatskih kontrasta, perspektivnih inverzija i dekorativnih stilizacija, djeluje na promatrača uvjerljivo… Od ranih slika pod utjecajem moderne, preko monokromatskog ciklusa linoreza inspiriranih dubrovačkim zidinama i vedutama sredinom šezdesetih te sitotiska sedamdesetih godina, umjetnikovo približavanje i udaljavanje od figuracije te koketerija s karikaturalnim i ilustrativnim, odlika je cjelokupnog stvaralaštva, uvijek inspirativnog i svježeg“, pojašnjava u pratećem tekstu kataloga magistra likovnih umjetnosti Milica Bravačić, navodeći kako su Stefana Bravačića još kao studenta arhitekture zvali “Mali Leonardo“, upravo radi njegovog duha, multidisciplinarnosti, vizionarstva i inženjerske analitičnosti. Od arhitektonsko-urbanističkih djela projektirao je dubrovačke hotele Adriatic I i II na Lapadu (1962.), hotelske objekte longitudinalnog paviljonskog tipa s fasadnim sistemom loggia koje je znalački prilagodio lokaciji, vremenu i prostoru te kao urbanist uklonio prometni kolaps iz jezgre Dubrovnika.