Lijepo je doživjeti situaciju kada već znate za nekog mladog umjetnika i pratite njegov rad na Instagramu, misleći kako prema zrelosti i inventivnosti radova ima iza sebe već nekoliko izložbi, a onda vas iznenadi poziv za njegovu prvu samostalnu izložbu. Davor Dmitrović, friški diplomant zagrebačke ALU, upravo u Galeriji Schira, u Preradovićevoj 13 u Zagrebu, ima izložbu radova u grafitu velikog formata „Dođe tako čovjeku“.
Davor Dmitrović (Virovitica, 1989.) ima već iza sebe solidan niz nagrada i grupnih izložbi, a nije jedan od onih umjetnika koje netko forsira ili mu neobjašnjivo potencira status i značaj. Nakon završetka Grafičke škole u Zagrebu upisuje studij filozofije na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Nakon tri godine studija, 2014., upisuje Akademiju likovnih umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu, Grafički odsjek. Godine 2017. provodi semestar na Umjetničkoj akademiji Latvije u Rigi. Nakon završenog preddiplomskog studija grafike, upisuje diplomski studij u klasi Josipa Baće. Tijekom studija dva puta prima pohvalu Vijeća ALU.
Dodijeljena mu je stipendija doktorskog studija na China Art Academy u Hangzhou, s početkom u rujnu 2019. godine. Izlagao je na petnaest grupnih izložbi u Hrvatskoj i inozemstvu od kojih su značajnije: Graphics open 2 (Budimpešta), 2nd International Triennial of Drawing (Katowice), 4. međunarodni trijenale autoportreta (Samobor, Galerija Prica), Venientes (Zagreb, Galerija Šira), Nesvrstani (Zagreb, Lauba), 1st International Symposium of Lithography (Lublin), Plati i nosi (Zagreb, Dom HDLU, dobitnik nagrade za najbolji rad), Nesvrstani 2 (Zagreb, Lauba).
Za svoje nove „tamne“ monokromne radove koji u jednom sloju sadrže i kovitlac apstraktnih linija na tragu Cya Twomblyja umjetnik će reći kako se taj ciklus radova bavi fenomenom dualizma: kako u pojavama i ljudima u životu, tako i u umjetničkom radu, odnosno u monokromu. „U radovima pokušavam stvoriti autentičan osjećaj dualnosti svjetlo-tama, dubina-plošnost, mirovanje-kretanje, i promatrača suočiti s tim fenomenom na način na koji ga doživljavam“. Radove koji su iznimno slojeviti odlikuje to što se istraživački bave ne samo granicama zanata i metiera, već u procesualnosti stvaranja mijenjaju umjetnika i promatrača podjednako: „U svojim refleksijama kriju dio površine, dok se drugi dio slike eksponencijalno naglašava. Time se gledatelj postavlja u ulogu tragača za ‘potpunim’, apsolutnim sadržajem. Na taj način površina koja isprva izgleda sasvim nadohvat oka, postaje neuhvatljivi i eluzivni fenomen, primoravajući tragača da naposljetku odustane od svog nauma i prihvati kao cjelinu ova suprotstavljena dva elementa suprotnih vrijednosti“ (Davor Dmitrović).
Tema dualizma nije nova u radovima mladog umjetnika. Njegov iznimno duhoviti ciklus grafika „Olimpenijada“, u kojima metaforički i simbolički koristi temu sporta kako bi pomalo frojdovski – ali autentično arhetipski – prikazao seksualnu napetost i međuovisnost između ženskog i muškog elementa – muškarac koji daje i žena koja prima/ili izbjegava i preskače mušku energiju – jedan je od najboljih ciklusa te vrste u cijeloj suvremenoj hrvatskoj umjetnosti, što Dmitrovića pozicionira kao dostojnog nastavljača linije Ivana Lesiaka. Umjetnik ističe kako je za njega od iznimnog značaja konkretno mjesto sastanka dvaju različitih fenomena. „Simbioza suprotnosti u klimaksu i naponu snaga kod ‘Olimpenijade’. Išao bih tako daleko da kažem – dva različita bića. Što se tiče mojeg novog monokromnog ciklusa, ako postoji svjetlo, automatski potvrđujemo da svjetlo ne postoji, odnosno potvrđujemo postojanje tame. Gdje je ona granica svjetla i tame i koja je to točka koja ih održava u odnosu u kojem jesu?“. Uostalom, ciklus „Olimpenijadu“ na Instagramu mu je „lajkao“ ugledni američki likovni kritičar Jerry Saltz, kritičar New York Magazinea, a Saltz zaista ima ne samo visoke kriterije, već je zatrpan tisućama radova nadobudnih umjetnika širom svijeta.
Davor Dmitrović jedan je od onih mladih umjetnika koji se za sebe izborio svojim radovima, bez ikakvih pomoćnih marketinških, klanovskih ili VIP longeta. Motivsko-stilski rasponi koje do sada pokazuju njegovi radovi, od duhovite i senzualne slike svakodnevice do tzv. ozbiljnih art istraživanja grafičkog medija, sigurna su mu ulaznica za dobru umjetničku karijeru u kojoj neće biti primoran raditi kompromise. A ono što mi se čini jednako značajnim jest kako precizno i dubinski sam obrazlaže svoju umjetničku sliku svijeta, s autentičnim poznavanjem filozofije i filozofskih principa. Bez folirancije ili zamagljivanja vlastitog rada – i bez iluzije o vlastitoj umjetničkoj veličini. Izložba u galeriji Schira može se pogledati radnim danima od 16 do 20 sati i subotom od 11 do 16 sati, do 27. lipnja 2019.
Komentari