U Umjetničkom paviljonu u Zagrebu, 27. rujna, otvorena je izložba „Magija skulpturalnog pokreta“ iznimno važnog i utjecajnog američkog modernog kipara Alexandera Caldera (Lawnton, Pennsylvania, 1898.-New York, 1976.) koji je u modernu i suvremenu svjetsku umjetnost inaugurirao pokretnu/mobilnu skulpturu, odnosno svoje jedinstvene mobile. Mobili su pokretna puna plastika nepravilnih oblika i zaobljenih kutova čija je masa neznatna, a konstruirani su tako da se nalaze u labilnoj ravnoteži te se pokreću od samog strujanja zraka. Umjetnik ih je najčešće radio od aluminija i čelika, a spajao ih je čeličnim žicama. Kako su lebdeći elementi mobila vrlo tanki, djeluju poput ploha povezanih linijama. U odnosu na klasičnu skulpturu, koju moramo obilaziti da bismo ju vidjeli sa svih strana – odnosno 360 stupnjeva – mobil se sam okreće pred nama i u tom se kretanju kao umjetnička kreacija potpuno ostvaruje.

Autorica izložbe je kustosica i ravnateljica Umjetničkog paviljona Jasminka Poklečki Stošić, koja ujedno potpisuje u katalogu izbor djela i likovni postav, a uz nju su suradnici na izložbi i autori tekstova u katalogu Olivier Kaeppelin i Phillipe Piguet.

Prvu skulpturu od žice Calder je izradio 1926. godine, 1928. u Parizu upoznaje Joana Miróa koji na njega u toj ranoj fazi stilski utječe, a 1930. u Parizu susreće Pieta Mondriana koji ga usmjerava prema apstraktnoj umjetnosti. Iste godine Calder prihvaća poziv u grupu “Abstraction-Création” (Hans Arp, Robert Delaunay, William Einstein, Jean Hélion, Mondrian, Anton Pevsner). Istaknuti dadaist Marcel Duchamp 1930. posjećuje Calderov atelijer i naziva njegove apstraktne skulpture mobilima, dok će utjecajni kipar Hans Arp 1932. Calderove statične skulpture kao kontrast nazvati stabilima. Godine 1936. izlaže na izložbama Cubism and Abstract Art i Fantastic Art, Dada and Surrealism u Museum of Modern Art, New York. Godine 1937. na poziv arhitekta španjolskog paviljona na Exposition Internationale des Arts et Techniques dans la Vie Moderne u Parizu izlaže Mercury Fountain. Rad je izložen uz Picassovu Guernicu i Le Faucheur Joana Miróa. 1948. Calder izlaže na 24. bijenalu u Veneciji u sklopu predstavljanja kolekcije Peggy Guggenheim. Godine 1952.Calder predstavlja SAD na 26. bijenalu u Veneciji. Dobitnik je prve nagrade za skulpturu. Tijekom posljednja dva desetljeća života (između 1954. i 1976.) izrađuje brojne monumentalne skulpture za javne površine te izlaže u Amsterdamu, Londonu, New Yorku i Parizu.

Na zagrebačkoj izložbi, na kojoj se umjetnik prvi put predstavlja na ovim prostorima, dobili smo vrlo dobar izbor i presjek njegovih mobila, stabila, radova na papiru u kombiniranoj tehnici (tuš, tempera, akvarel) te litografija iz svih značajnih faza njegovog rada. Netko će prigovoriti kako bi izložba bila možda više “čistunska” i elegantnija da su izložene samo skulpture, ali smatram da je ipak bilo nužno da se za potpuni uvid u njegovo razmišljanje o umjetnosti prikažu i crteži, na kojima se vidi postepeni prijelaz od utjecaja Joana Miróa preko dadaista pa do nadrealističkih impulsa.

Brojne su ugledne muzejsko-galerijske institucije posudile Calderova djela za zagrebačku izložbu, od pariškog Centre Pompidou do Fondacije Marguerite et Aimé Maeght, Saint-Paul de Vence (Francuska), Fondacija Solomon R. Guggenheim, Kolekcija Peggy Guggenheim, Venecija; GAM – Galleria Civica d’Arte Moderna e Contemporanea, Torino; Louisiana Museum of Modern Art, Humlebaek, Danska; Muzej Ludwig, Köln; Tate, London; Galerija Brame & Lorenceau, Pariz; Galerija Malingue, Pariz te Galerija Malingue, London. Navodim to stoga što ukazuje na uspostavljanje važnih međunarodnih kontakata s institucijama koje će nam i u budućnosti radi ovakvih ozbiljnih izložbi i dalje lakše izlaziti u susret, čime se Zagreb ponovno vraća na kartu značajnih umjetničkih centara. I koliko god ostajem pri tomu da neke izložbe u prošlosti Zagrebu nisu bile potrebne jer su strahovito opteretile proračun – poput Picassa – umjetnici poput Caldera važni su ne samo iz edukativnih razloga, već i stoga što se njegove radove u takvom broju na jednom mjestu rijetko može vidjeti. Posebna je vrijednost izložbe dokumentarni film o umjetnikovom životu i djelu u kojemu teoretičari umjetnosti, kustosi i drugi kolege umjetnici pojašnjavaju njegov put, ali i duhovite opaske samog Caldera o vlastitim radovima.

Izložba se može razgledati do 5. siječnja 2020. godine.