U Fotogaleriji Dubrava u Narodnom sveučilištu Dubrava u Zagrebu otvorena je izložba fotografija „Izvan okvira“ autora Ivana Mihaljevića, mladog fotografa i video-snimatelja. Ono što izložbu čini drugačijom od standardnih predložaka za portrete jest odabir atraktivnih portreta poznatih likova iz „Noćne more“ Željka Malnara, koje autor prikazuje kao poznata TV lica, ali i kao ljude s društvene margine koji su slojevito uklopljeni u naše društvo i medijsku scenu.

Život ljudi „izvan okvira“ inspirirao je Mihaljevića da portretira poznate televizijske likove iz našeg prvog reality showa, „Noćne more“ Željka Malnara, koja je kasnije imala nastavak u „Nemogućoj eMisiji“. Jaran, Cro Rom, Remzo, Laky, Cezar i Anđa, zahvalni su modeli. Njihova osebujnost, ekspresivnost i iskustvo pred objektivom bili su jamstvo da će Ivan dobiti točno ono što želi – visokoestetizirane, likovno zanimljive, unikatne portrete koji definitivno izlaze izvan okvira. No nikada model ili motiv / predložak nisu automatski značili da će fotograf dobiti solidne ili izvrsne fotografije; to je tek polazište. Sve drugo ovisi o oku fotografa, poznavanju zanata, svjetlu, kadriranju, osjećaju za kompoziciju.

Fotografije iz studija, kao i one iz realnog života, prikazuju sav kolorit životnih okolnosti ovih atipičnih modela, istodobno ljudi s margine, sputanih mnogim društvenim i osobnim limitima, ali i TV zvijezda s višegodišnjom slavom, koja im otvara sva vrata, od „običnog šaltera“ do najviših državnih institucija, jer oni su prema svim društvenim parametrima izvan okvira, što je i motiviralo mladog fotografa. Ovoj su izložbi u fokusu ljudi, potičući potrebu društvene uključivosti i jednakopravnosti svih, bez obzira na podrijetlo i osobne mogućnosti. 

Ivan Mihaljević (2000., Zagreb) fotograf je i video-umjetnik koji se od dječačkih dana zanima za vizualnu umjetnost. Tijekom srednje škole svoju prvu ljubav, violinu, koju je završio u klasi profesora Krunoslava Marića, pomalo zamjenjuje fotoaparatom i kamerom. Kad god je moguće volontira, fotografira, asistira i snima, učeći od starijih kolega. Već s petnaest godina vodi i prve filmske radionice na Međunarodnom dječjem festivalu u Šibeniku, a njegove fotografije objavljivane su u raznim časopisima i na portalima. Fotografija koju je snimio sa šesnaest godina odabrana je kao službena fotografija zaštićenoga domaćeg proizvoda Drniškog pršuta.

Uz fotografiju, veliki interes iskazuje i za video te snima i montira razne formate, a njegov prvi kratki film „Donne“ prikazan je na filmskom festivalu u gradu Firozabad u Indiji, na prestižnom azijskom festivalu Women of the World 2020 Film Festival, a film „Imagine“, prema poznatoj pjesmi Johna Lennona, dobio je pohvalu Palestinskog filmskog saveza za promicanje ljudskih prava. Kratki igrani film „Brundina“, psihološki triler temeljen na problemima nastalima tijekom izolacije u pandemiji koronavirusa, uvršten je u službeni program festivala Kathmandu World Film Festival u Indoneziji.

Osim vlastitih filmova, tijekom 2020. godine sudjeluje kao asistent kamere, drugi snimatelj ili čak i snimatelj na TV i filmskim produkcijama, među kojima se ističu kratki igrani film „Searching for KA“ – hrvatsko-egipatska koprodukcija, film „Džoker“ Branka Schmidta, TV emisije „Art Caffe“. Uz to, oblikovao je sliku i realizirao prijenose koncerata klasične i pop glazbe, kao što su Zagrebačka filharmonija, BeethovenFest, Maria Pires, Il Giardino Armonico, Zagrebački kvartet, Zagrebački solisti, Massimo, prvi hibridni koncert i drugi.

U pratećem tekstu kataloga izložbe likovna kritičarka Iva Körbler ističe kako fotograf u portretima navedenih protagonista – koji su zapravo fizionomijske studije koje postoje kroz cijelu povijest slikarstva, crteža, grafike i fotografije – uspijeva kombinirati dokumentaristički i portretni, izražajni element fotografskog pristupa, uz istovremeno dostojanstven, topao i ljudski rakurs: „Ukazujući na to da žive paralelne živote, uronjene u djelomice grotesknu, a djelomice zasluženu popularnost i slavu, dok ih socijalna kategorija u pravilu još uvijek čvrsto ‘drži’ uz tešku egzistencijalnu svakodnevicu, Ivan Mihaljević svojim foto-portretima jasno šalje poruku da se ‘pet minuta slave’ pretvorilo u zapaženu psihosocijalnu studiju iz koje možemo mnogo toga metaforički zaključiti o našem društvu – ali i medijima.“