“Za klimatske promjene znamo više desetaka godina i one uistinu utječu na vodene cikluse, ali postoje procesi poduzimanja preventivnih mjera da barem ublažimo efekte. Ne bih rekla da imamo dobro postavljen sustav obrana od poplava. Postoji jedna činjenica koju svi prešućuju. Prije desetak godina analizirala sam aktivnost Hrvatskih voda. Godine 1995. došlo je do privatizacije onog sektora vodoprivrede koji se bavi poplavama. Privatni sektor nije zainteresiran za obranu od poplava jer tu nema zarade. Rijeke su izgubile prostor za širenje”, rekla je Lidija Runko Luttenberger, okolišna inženjerka te profesorica na politehnici Sveučilišta u Rijeci.

Objasnila je i kako se kada krenu velike padaline, zbog betonizacije korita rijeka, a što je kod nas uobičajena praksa, voda iz  korita izlijeva.

Smatra i kako izgradnja nasipa može samo djelomično riješiti problem s poplavama.

“Prvo bi trebali donijeti politiku zaštite vegetacije. Nemilice uklanjamo zelenilo i šume da bi nešto gradili. Svi vidimo kako zelene površine nestaju i na tom prostoru se grade prilazne ceste i trgovački centri. Tlu uzimamo moć propusnost. Naša politika prema prirodnom kapitalu ne postoji. Nadalje, krčimo šume da prodajemo trupce, a ne događa se sistematsko pošumljavanje. Tlo bez zelenila se suši i ono onda djeluje kao beton”, objasnila je Runko Luttenberger za N1 televiziju.

Pita se i zašto regulatori dozvoljavaju takve gradnje i prekomjerno krčenje šuma.

“Primjerice, vodeni val koji je došao u Karlovac možda je uzrokovan gradnjom negdje drugdje. Hrvatska nikada nije donijela nacionalni plan korištenja zemljišta, kao ni plan prostornog razvoja da bi dobili okvire gdje se i kako smije graditi”, zaključila je Lidija Runko Luttenberger.

Analiza DW-a: U vodnom gospodarstvu RH malo je ekologa i šumara, a vodeći su građevinci, oni forsiraju profit