U ATELJEU JANJA GORA U PLAŠKOM VEĆ DESETU GODINU ODRŽAVA SE UMJETNIČKA KOLONIJA NA KOJOJ SUDJELUJU KERAMIČARI IZ CIJELOG SVIJETA

Keramička djela umjetnika iz Belgije, Njemačke, Nizozemske, Slovenije, Srbije, Francuske i Hrvatske bila su prošlog tjedna izložena na otvorenom, u srcu Like, povodom proslave deset godina rada umjetničke kolonije Ateljea Janja Gora u Plaškom. Atelje su početkom 2000-ih pokrenuli bračni par Danijela Pešut i Branko Šupica, kad su se iz Nizozemske, gdje su živjeli 12 godina, odlučili vratiti u rodnu Liku i krenuti ispočetka, a proteklih deset godina svakog ljeta organiziraju umjetničke kolonije, odnosno radionice na koje dolaze umjetnici iz cijelog svijeta.

“Naša je ideja bila povratak prirodi, a kako je moj otac rodom odavde, a Branko je odrastao nedaleko od Plaškog, odlučili smo se ovdje vratiti. U Nizozemskoj smo se oženili, dobili djecu i stalne poslove, ali nam je onda postalo dosadno. Branko je radio grafičku pripremu u tvrtki IMWB, a ja sam jedno vrijeme pohađala Kraljevsku akademiju u Haagu gdje sam dobila znanje i o cijeloj toj slikarskoj dimenziji umjetnosti, međutim, na kraju me privukla keramika”, kaže Danijela Pešut. No ideju da se bavi baš keramikom nije dobila na Akademiji u Haagu, već nakon jedne prometne nezgode.

“Dok sam se vozila biciklom na posao, lupio me auto, a prijateljica iz Dubrovnika koja se bavi keramikom donijela mi je glinu da napravim oblog za nogu. Ostala sam šest sati u tom komadu gline, a ostatak obloga bilo je moje prvo ‘zlodjelo’ od gline. Kad sam zarila ruke u glinu, jednostavno sam osjetila da je to to i glina me počela sve više zaokupljati. Shvatila sam da je to ono što mi je nedostajalo u umjetnosti, ta dubina, ta treća dimenzija”, priča Danijela Pešut. Eksperimentirati s glinom Danijela Pešut počela je još u Nizozemskoj, a nastavila u Hrvatskoj gdje su ona i suprug 2013., prema nacrtu koji im je donio prijatelj iz Belgije, izradili keramičku peć Janja-gama, po uzoru na tradicionalne japanske peći anagama, a posebna je po tome što keramici daje brončano-srebrenastu patinu. Peć doseže temperature više od 1300 stupnjeva, omogućavajući pritom stvaranje glazura od pepela izgorenog drveta koje u interakciji s elementima koji se nalaze u samoj glini dovode do nepredvidivih efekata i glazura. Intenzivni proces paljenja traje ponekad i do 40 sati uzastopnog ubacivanja drva suhe bukve u plamen peći, za što je potrebno između 5 i 8 kubika drva, a samo hlađenje peći traje i do pet dana.

“Jedini u regiji imamo takvu peć pa je ona sama za sebe postala atrakcija zbog koje nas zovu renomirani keramičari koji žele istražiti paljenje na drva na vrlo visokoj temperaturi. Dolaze nam umjetnici čak iz Poljske, a još 2005. radili smo izložbu japanskih šalica za čaj koje su izradili zapadnjački umjetnici”, kaže umjetnica koja je svoja djela izlagala i u Francuskoj gdje su ona i suprug posjetili selo nastanjeno isključivo keramičarima koji ondje žive i rade zbog čuvene okre. Ondje su je fascinirale različite tehnike koje umjetnici primijenjuju, no u svom ateljeu radi isključivo na prirodnoj bazi.

“Ništa ne radimo s umjetnim glazurama, već kopamo lokalnu zemlju i s njom eksperimentiramo. Palimo travu i tim pepelom, koji se topi na 1200 stupnjeva Celzijevih, radimo glazure u smjesi s kalinom ili bilo kojom drugom glinom, a boju dobivamo od biljaka”, objašnjava umjetnica koja tijekom godine organizira besplatne radionice za djecu čiji su radovi i sada bili izloženi tijekom održavanja kolonije.

“Ove godine demonstrirali smo jednu od tehnika paljenja keramike, takozvanu raku tehniku. Na kraju smo zapalili stojeću skulpturu loga našeg ateljea i tako obilježili početak stvaranja parka skulptura na otvorenom. Ideja nam je iskoristiti ovaj naš prostor kao trajni izložbeni park s radovima gostujućih umjetnika”, kaže Branko Šupica. On i supruga svake godine organiziraju i izložbe na temu vode, a inspiraciju im predstavlja i istraživanje kulture ilirskog plemena Japodi koje je nekad živjelo na prostorima Like.

“Atelje Janja Gora mjesto je stvaranja, mjesto potrage za izgubljenim japodskim blagom, mjesto nauke o zemlji, i njenom karakteru, mjesto sastajanja ljudi posvećenih umjetnosti i duhovnom razvitku. Naša je misija bila kreirati mjesto oslobođeno svih izmišljenih i nametnutih barijera poput vjere, nacionalnosti, rase ili socijalne pripadnosti. Jedini cilj je djelovanje na kreativnom oslobođenju i duhovnom razvitku, djelovanje na stvaranju i proučavanju održivosti i razvoja u skladu sa slobodnom voljom pojedinca, prirodom i silama svemira oko nas”, zaključuje Danijela Pešut.