Otkrivamo kako je nastajao istarski vinski kodeks koji je omogućio da od mnoštva neorganiziranih vinarija s početka 90-ih sustavnim ulaganjem i edukacijom te uvođenjem visokih standarda proizvodnje istarski vinari postanu predvodnici u vinarstvu Hrvatske, a Istra prepoznatljiva vinska regija

Istra već godinama u Hrvatskoj prednjači kada su u pitanju vinarstvo i vinogradarstvo pa je tako Istarska županija nedavno donijela i Strategiju razvoja vinarstva i vinogradarstva do 2030. godine. Tim potezom Istra je ponovo napravila par koraka naprijed za proizvođače vina i vinogradare u odnosu na ostatak Hrvatske. Cilj je te strategije, ukratko, jačanje brenda istarskog vina na svjetskoj vinskoj sceni. Prema popisu Turističke zajednice Istarske županije, u 2021. godini u vinske ceste Istre bilo je uključeno više od 110 vinara: 29 na Bujštini, 10 na Buzeštini, 21 u središnjoj Istri, 33 na Poreštini, 4 na Labinštini, 7 na Rovinjštini i 8 na Puljštini. Osim toga, prema dostupnim podacima, Istra danas ima oko 3200 hektara pod vinogradima i godišnje proizvodi više od 20 milijuna litara vina. No nije u Istri sve uvijek bilo tako idealno. Tek ustrajnim trudom, mudrim ulaganjima i pametnim potezima doista je i uspjela unazad 30-ak godina postati prepoznatljiva vinska regija na karti Europe i svijeta. Jedan od tih pametnih poteza bio je i „Libar od vina“.

Riječ je o kodeksu istarskih vinara koji je predstavila Turistička zajednica Istarske županije. Kako je istaknuo naš sugovornik i autor „Libra“ Denis Ivošević, danas direktor Istarske turističke zajednice, kodeks u početku nije bio obavezujući. Želeći od Istre nekako stvoriti brend, krenuli su od polazišta da se moraju usmjeriti vrhunskoj kvaliteti proizvoda. „Kako bismo bolje shvatili važnost kodeksa, svojevrsnog vinskog bontona odnosno pravila ponašanja kad se primaju gosti u podrum, morali bismo se vratiti u 1999. godinu. Tada je svijet vina izgledao sasvim drukčije, a pojam obilaska i posjeta vinskim podrumima u samim začecima. Iz današnje perspektive je sasvim normalno da kada dođete u vinski podrum, netko će vas dočekati, ugostiti, prezentirati imanje, da ćete degustirati, pojesti i sigurno ponešto i naučiti. Međutim, tada, krajem devedesetih godina, uz koju časnu iznimku, posjeti vinskim podrumima bili su po principu ‘snađi se druže’. U tom periodu smo počeli značajnije pozivati vinske novinare, stručnjake, izdavače, gourmet novinare, pa i uvoznike, stoga je bilo važno postaviti protokol prihvata gostiju i stručnjaka kako bi najbolje moguće prezentirali vinsku priču Istre“, rekao je Ivošević, koji je u vrijeme pisanja kodeksa vodio Upravni odjel za turizam i trgovinu TZIŽ.

Kodeks istarskih vinara sadrži podatke o tome što su vinske ceste, što Istra njima dobiva, ali i preporuke prema kojima nije dobro kritizirati druge vinare

„Kada iz današnje perspektive gledamo na razvoj vinskih cesta Istre, definitivno možemo reći da je to bio ogledan primjer kako postaviti jedan razvojni projekt na noge i osigurati mu svijetlu budućnost. Prvi korak u tom poslu bilo je osnivanje Vinistre – Udruge vinogradara i vinara Istre, a zatim je uslijedio inicijalni sastanak u Brtonigli 1994. godine, kada smo vinarima prezentirali ideju vinskih cesta te potom krenuli u izradu prvog službenog dokumenta, Pravilnika o vinskim cestama Istre. Pravilnik je bio prvi dokument s naznačenim minimalnim tehničkim uvjetima kako kvalitete vina tako i podruma. U startu nije imao stroge kriterije kako bismo privukli što veći broj vinara da se priključe projektu. Već 1996. izrađena je prva brošura ‘Vinske ceste Bujštine’ i svake naredne godine osnivali smo po jednu novu vinsku cestu – 1997. Poreštine, 1998. Buzeštine itd“, prisjetio se Ivošević.

Fokus je bio i na edukaciji kako bi se podigla stručna i profesionalna znanja ne samo vinara, već i svih onih koji se izravno ili neizravno bave vinom. Ubrzo je u periodu od 1996. do 1999. godine stasalo nekoliko generacija prvih hrvatskih profesionalnih sommeliera. Pokrenut je i sajam vina i vinarske opreme Vinistra u Poreču, otvorene su mnoge lokalne izložbe vina, a 1999. organiziran je prvi Wine day, obilježavanje Svjetskog dana vina. Istra je tako u vrlo kratkom periodu postala jedna od desetak vinskih regija svijeta koje su se pridružile tom pokretu i već prve godine zabilježila je izuzetan interes i veliki posjet, o čemu je Ivošević rekao: „Iz svega navedenog bilo je razvidno da je tema vina postala jako interesantna. O vinu se sve više govorilo i debatiralo, a poznavati vino značilo je biti dio jedne važne europske kulture, svojevrsni statusni simbol. Jasno, mi u turizmu smo od samog početka vjerovali u projekt i znali smo da će to biti ‘prva velika stvar’ koju je Istra proizvela. U Istri je tada već svima bila poznata mantra da je Istra toliko mala, ali i prevažna da bismo si dozvolili luksuz da proizvodimo bilo što osrednje kvalitete, nego treba biti vrhunske kvalitete. S jedne strane smo uvidjeli da se na jedan kvalitetan način kreirala vrlo potentna priča koja je dobila svoje obrise prvo u tome što je vino postalo atraktivni turistički produkt, a vrlo brzo kasnije, s obzirom na organski rast vina i cijele priče oko vina, danas vrlo lako možemo identificirati  da se radi o jednom vrlo propulzivnom segmentu turizma koji zovemo vinski turizam.“

Kao uzor u razvoju vinarstva u Istri pomogle su im i te kako eminentne i poznate vinske regije kao što su Friuli Venezia Giulia, Brda, Toscana, Piemonte, Champagne itd, a Ivošević je objasnio na što se pri izradi kodeksa posebno pazilo: „Isključivo na visoku razinu kvalitete usluga i servisa u vinskom svijetu, kakvu su dosegnuli naši uzori. Najbolja, najbrža i najučinkovitija škola je kada se staviš u ulogu kupca i na svojoj koži doživiš priču, emociju, iskustvo. To je od neprocjenjive važnosti jer si to osobno proživio i spoznao u čemu je razlika, što je dobro, a što nije. Ideja kodeksa bila je približiti se svjetskim standardima u prezentaciji, prodaji i marketingu vina tako da možemo ponuditi istu razinu kvalitete usluga i servisa kao i naši najveći uzori, da ta prezentacija bude u svim podrumima ujednačena u kvaliteti, ali s druge strane, opet tematski diversificirana s obzirom na raznolikost istarskog teritorija i vinarstva. Počeli smo prvo s onim što ne smijemo govoriti i činiti, kako bismo izbjegli negativna iskustva, a onda je nastavak priče bio u nadogradnji svakog pa i najmanjeg detalja u operacijama od samog dočeka pa do ispraćaja gostiju.“

Tako kodeks istarskih vinara sadrži podatke o tome što su vinske ceste i zašto je riječ o novom turističkom proizvodu, što Istra njima dobiva, koje su osnove smjernice i ciljevi, ali i neke vrlo ozbiljne preporuke i sugestije prema kojima nije dobro kritizirati druge vinare jer se time baca sjena i na vinske ceste i na turističku regiju u cjelini. Sugerira se da se ne hvali slijepo vlastiti podrum, pogotovo ako nisi vidio susjedne podrume ili, još bolje, one u susjednim zemljama. Još neke od smjernica su ne tretirati goste prema tome kako izgledaju, ne pravdati lošu kvalitetu vina ako gosti nisu zadovoljni, a poželjno je i posjet gostiju organizirati kao jednu cjelovitu priču, počevši od itinerera, prirodnih i drugih osobina teritorija, pa čak i posjeta vinogradu, do proizvodne orijentacije i ciljeva koji se žele postići, a bitno je i da se sam vinar ponaša reprezentativno, kao pravi domaćin. Kodeks čak navodi i kako je potrebno izbjegavati da podrum bude i skladište namirnica ili repromaterijala, treba ukloniti paučinu, pojačati svjetlost, ali i paziti na smrad obližnjeg gnoja ili blizinu krava i drugih domaćih životinja kako se ne bi pokvario dojam. Kodeks istarskih vinara prvi je stavio naglasak na vrstu i kvalitetu čaša za različita vina te njihovo serviranje i skladištenje, a navodi se i da treba slijediti važna pravila redoslijeda vina koja se nude na degustaciju. Počinje se s bijelim laganim vinima pa prema intenzivnijim, aromatičnijim i alkoholno jače strukturiranim bijelim vinima, slijede mlada, lagana crna vina pa prema starijim „velikim“ crnim vinima. Kodeks ističe i da prije svega treba primijeniti osnove uljudnog ponašanja i gostoljubivosti.

‘O vinu se sve više govorilo i debatiralo, a poznavati vino značilo je biti dio jedne važne europske kulture, svojevrsni statusni simbol’, kaže Ivošević

Kako smo spomenuli, kodeks je bio neobavezujući dokument, a njegovi tvorci nadali su se da će svejedno pridonijeti edukaciji istarskih vinara. „Kodeks kao dokument koji je proizvela i kreirala Turistička zajednica Istarske županije nije bio obvezujući dokument. On je više služio kao tzv. manifest koji sugerira kako najbrže moguće, putem tzv. shortcuta, doći do rezultata, a rezultat je bio kvalitetna prezentacija vinskog itinerera s osnovnim ciljem prodaje vina. Kodeks nije bio obvezujući jer kada nešto postaviš kao obavezno, uvijek se propituje zašto je baš to obavezno i zašto bi se toga trebalo pridržavati. Kodeks je bio jedan meni s jako puno sljedova, a svatko je mogao odabrati ono što je za sebe smatrao prihvatljivim. Recimo da je kodeks bio jedan od operativnih alata na putu do uspjeha.“ Pitali smo ga i što je u to vrijeme, kada su istarski vinari tek počinjali s proizvodnjom i brendiranjem, taj kodeks zapravo značio. „Kodeks je u svom naumu imao zadatak kroz predloženi protokol dočeka gostiju, ugošćavanja, prezentiranja i degustiranja, biti svojevrsni „edutainment proces“, odnosno, pokušali smo na zabavan način prezentirati svoju vinsku priču: od kulturno-povijesnog nasljeđa, tradicije i običaja pa do današnjeg suvremenog pristupa u proizvodnji, prezentaciji, prodaji i reklamiranju istarskih vina.“

Kada je 1994. godine osnovana Turistička zajednica Istarske županije, jedan od prvih projekata bio je „Vinske ceste Istre“, osmišljen u suradnji sa županijskim Odjelom za turizam i Odjelom za poljoprivredu. Cilj je bio promocijom istarskih vina obogatiti turističku ponudu i pomoći revitalizaciji unutrašnjosti poluotoka. Stoga je vinski kodeks istarskih vinara, poznat kao Libar od vina, i te kako zaslužan za vinarstvo Istre kakvo danas poznajemo. Pritom Ivošević naglašava da je kodeks samo jedan mali segment u cijelom procesu organskog rasta Istre kao prepoznatljive vinske regije: „On je mogao imati tercijarnu ulogu, onu koja se veže za prezentaciju istarskih vina i koja je spojila proizvodnju vina s prezentacijom Istre kao kvalitetne vinske regije.“ Krenuli su razvijati vinarstvo i vinogradarstvo temeljito i korak po korak, unaprjeđivali su sve segmente – od agrotehničkih mjera, enoloških znanja pa do velike potpore koju dobiva – i danas je zato Istra predvodnik u vinarstvu Hrvatske. Iako su im uzor sredinom devedesetih bile prepoznatljive vinske regije u Italiji i Francuskoj i znali su da ne mogu tako lako ući u prvu ligu vinskih regija, zahvaljujući pravim potezima – među kojima je i pisanje kodeksa istarskih vinara – Istra je postala prepoznatljiva vinska regija u svijetu.