Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u četvrtak je za nacional.hr analizirao situaciju u Ukrajini, posebno na bojišnici koja, kaže, za Rusiju postaje sve alarmantnija jer su njihovi napadi zaustavljeni i manjka im vojnika.  Ustvrdio je da Moskva grčevito traži izlaz iz za njih neočivane faze ratovanja te da zloglasni FSB provokacijama koje bi uzdrmale rusko društvo priprema stanovnike Rusije na proglašenje opće mobilizacije.

“Poslije početka aktivne faze djelovanja ukrajinskih vojnika na jugu Ukrajine pored Hersona, koja može ostaviti dio ruske vojske odsječene od ostataka okupatorske grupacije na desnoj obali Dnjepra, u Kremlju su se pojavili znaci nervoze vidljivi tijekom zadnjih 30 dana. Moskva je prepoznala da je njezin napad praktički svugdje zaustavljen.  Rusija ostaje s taktikom prekomjernog raketnog i artiljerijskog granatiranja kako pozicija ukrajinske vojske, tako i civilnih objekata. To je sve čime je ruska okupatorska armija do nedavno nanosila veliku štetu ukrajinskoj strani. Ali s dolaskom američkog sustava HIMARS i drugog teškog naoružanja, koji može iz daljine uništavati vojna skladišta i ogromne zalihe streljiva, ova ruska prevaga se sa svakim sljedećim danom počela topiti. To se odmah reflektiralo na stanje na bojišnici, ruska vojska polako je stala na svima pravcima svog napredovanja. Bez ogromne prevage u artiljerijskom gađanju postali su važni i drugi čimbenici vojne sposobnosti kao odlučujuće u bitkama dvije vojne snage. Kremlj je osjetio da ruskoj vojsci u Ukrajini nedostaje osobnog sastava. Ne zaboravimo da je već ubijeno 48 tisuća ruskih vojnika, a ranjeno više od 150 tisuća. To znači da je izvan stroja  200 tisuća za rat pripremljenih Rusa.”, piše Levčenko.

Napominje da Moskva već više mjeseci provodi prikrivenu mobilizaciju, ali da ona ne spašava Kremlj od poteškoća s manjkom vojnika. “Putin je donio odluku o povećavanju brojnosti pripadnika oružanih snaga do 2 milijuna i 40 tisuća osoba,  od kojih su milijun i 151 tisuća vojnici. Općenito, došlo je do povećanja brojnosti pripadnika oružanih snaga za  137 tisuća ljudi. Ali to opet ne spašava situaciju u kojoj se sada nalazi okupatorska vojska. Putin je uputio svoje prijatelje u Europi da traže hitno sklapanje mirovnog ugovora što nije dobilo međunarodnu podršku, osim zemalja članica NATO najviše ovisnih od ruskog novca i energenata ( Mađarska, Turska).”, podsjeća bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj.

“Putin je počeo neisprovocirani rat protiv Ukrajine kao posebnu vojnu operaciju da Rusija ne bi bila odmah isključena iz većine međunarodnih institucija, a drugo, da se ruska javnost ne uzruja da rat može donijeti opću mobilizaciju, a onda svaka ruska obitelj osjeti posljedice krvavog napada na Ukrajinu. Plan brzog zauzimanja većine ukrajinskih teritorija propao je i Putin se polako spremio za dugi rat. On je na tuđem teritoriju, uništava tuđe civile i infrastrukturu i to odgovara promišljanju agresivnog Kremlja o nanošenju stalne štete ukrajinskom gospodarstvu i stanovništvu. Ali situacija na jugu Ukrajine postaje za Moskvu alarmantna. Iz Donbasa i Krima prebacili su puno dodatnih vojnih snaga, ali to nije dovoljno. Moskva pokušava ucjenjivati situacijom sa nuklearkom Zaporižje, ali međunarodna zajednica ipak je pritisnula Kremlj i tamo je stigla tehnička misija iz međunarodne organizacije za kontrolu korištenja atomske energije. Zamjenik Putina u Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu Dmitrij Medvedjev počeo je prijetiti upotrebom nuklearnog oružja ako Krim postane metom ukrajinskog napada. Ali većina međunarodne zajednice nikad nije prihvatila pokušaj ruske aneksije poluotoka, što je bilo potvrđeno na drugom zasjedanju zemalja članica Krimske platforme. Tako krimski teritorij može biti legalnom metom ukrajinskog vojnog pritiska.  Sevastopolj i drugi mjesta poluotoka osjetili su eksplozije u vojnim bazama. Sigurni život pridošlih okupatora na Krimu je završen. I u takvoj situaciji Kremlj je počeo grčevito tražiti izlaz. FSB je dobio zadatak da mobilizira rusko društvo za aktivno sudjelovanje u ratu u Ukrajini koji je ušao u za Moskvu nepredvidljivu fazu. Tako je ubojstvo kćeri ideologa ruskog fašizma – rusizma Aleksandra Dugina postalo prvim korakom u pripremanju ruskog društva za sveopći rat s Ukrajinom. Sljedeći koraci moraju potpuno šokirati rusku javnost da bi poslije bilo moguće oglasiti u zemlji sveopću mobilizaciju. FSB je krenuo u pripremu krvavih provokacija koje bi potpuno uzdrmale rusko društvo. Izgleda da će Lubjanka uskoro koristiti scenarij rušenja eksplozivom stambenih zgrada kako  je to  bilo napravljeno točno 23 godine prije, u prvoj polovici rujna 1999. godine.” , kaže Levčenko.

Podsjeća da je tada Vladimir Putin tek preuzeo dužnost predsjednika Vlade od tadašnjeg predsjednika države Borisa Jeljcina. “Obitelj Jeljcin odlučila je da u ruskoj javnosti neprimjetni  šef FSB Putin postane nasljednik na tronu u Kremlju. Tada se većina ruskih političara svrstala oko predsjednika vlade Jevgenija Primakova, koji je prije vodio Obavještajnu agenciju. U borbi FSB sa obavještajcima pobijedili su prvi. Putin je garantirao Jeljcinu i njegovom okruženju da će oni i dalje voditi svoj biznis i nitko ih nikad neće dirati.”, podsjeća Levčenko.

“Ali ,ponovio se slučaj iz 1613. godine kad je ruski tron preuzela nova dinastija Romanovih. Mladi car Mihajlo Romanov zbog svoje slabe volje odgovarao je težnjama bogatih i utjecajnih ljudi Moskve. Oni su govorili da je on slabašan duhom i poslušan, a znači takav i treba biti kandidat za novog Moskovskog cara. Ali, podcijenili su situaciju. Za nekoliko godina samozatajni Mihajlo Romanov počeo je upravljati zemljom, a dinastija Romanovih ostala je na vlasti više od 300 godina, do 1917.  Tako je i neprimjetni  Putin za nekoliko godina postao bezalternativni vladar Ruske Federacije. Ali u rujnu 1999. godine imao je vrlo složeni položaj – da postane predsjednik države. Zato je Putin sa svojim prijašnjim zamjenikom Patruševim, koji je postao šef FSB, smislio plan kako da novoimenovani predsjednik Vlade postane poznatom osobom za svakog Rusa. Tako su od 4. do 6. rujna 1999. godine bile izvedene eksplozije u stambenim zgradama Moskve, Volgodonska, Bujnakska. Bilo je ubijeno 307 osoba, ranjeno više od 1700. Ove eksplozije bile su povodvza objavljivanje Drugog Čečenskog rata, makar ni jedan Čečenac nije bio pravno okrivljen u počinjenim zloćinima. Rat je ruska vojska, koju je osobno iz Moskve vodio Putin, dosta brzo dobila. Siguran put za mjesto predsjednika države Putinu je  bio garantiran. Tako je vrlo vjerojatno da u skoro  vrijeme FSB može smisliti neke krvave događaje unutar zemlje da bi okrivio ukrajinsku stranu za terorističko djelovanje na ruskom prostoru. Mogućnosti za manipulaciju na svom teritoriju FSB ima bezbroj. Najgore od svega je da će poginuti mnogo ljudi da bi uvjerili rusko društvo u neophodnosti oglašavanje sveopće mobilizacije za rat u Ukrajini.”, zaključuje Levčenko.