Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao ulogu Kine na međunarodnoj političkoj sceni, u kontekstu ruske invazije na Ukrajinu.

“Tijekom boravka kineskog predsjednika u državnom posjetu Ruskoj Federaciji bile su oglašene izjave dva šefa država o stanju bilateralnih odnosa i stavovi oko važnih međunarodnih pitanja, prije svega rata u Ukrajini. Peking je verbalno javno demonstrirao naklonjenost režimu Putina makar u izjavama kineskog predsjednika uvijek treba čitati između redaka. S jedne strane Peking je svjestan da sada nisu najbolji odnosi sa SAD-om i demokratskom Europom, a s druge pak strane, gubitak američkog i europskog tržišta za Kinu označavat će kraj stabilnog razvoja nacionalne privrede i  stagnaciju a možda i kolaps mnogih grana gospodarstva, prije svega naprednih i inovativnih tehnologija i proizvoda široke potrošnje. Gospodarski i politički rat Kine protiv SAD-a i Europe može označavati i punu stagnaciju odnosa sa Japanom, Južnom Korejom, Australijom i Novim Zelandom. Nekoliko godina Kina bi možda i mogla nekako zaobići ova najbogatije tržišta, ali čak u srednjoj godišnjoj perspektivi može dobiti privredni kolaps. Rusija nudi neku svoju zamjenu trgovinskim partnerima Pekinga na Zapadu, ali privredni kapacitet Moskve je petnaest puta manji od financijskih mogućnosti zapadnog svijeta i to bi Kinu jednostavno bacilo na koljena.

Zato Peking igra na kartu maksimalnog proširenja gospodarskih odnosa sa RF, polako pretvarajući Rusiju u sirovinski dodatak Kine, a s druge strane maksimalno pokušava zadržati gospodarske kontakte s industrijski i inovativno razvijenim Zapadom. Peking smatra vrlo štetnim birati između Moskve s jedne strane i Washingtona i Bruxellesa s druge. Jasno da zapadni svijet nikad nije bio Pekingu politički blizak, ali rušenje gospodarskih veza s Europom i Amerikom za Kinu bi bio strateški poraz. Predsjednik Kine govorio je u Moskvi riječi koje su bile ugodne uhu Putina, ali to sasvim ne znači da će biti oštro nastrojen na sastancima sa zapadnim partnerima. Kina je spremna mnogo i jeftino uzimati rusku naftu, plin i ugljen, a da zauzvrat daje svoje proizvode u elektronici i lakoj industriji, namjerava produžiti vojnu saradnju s RF, ali ne da se uvući u ratnu konfrontaciju sa čitavim zapadnim svijetom, koji se ispred ruske agresije neočekivano snažno ujedinio. Crvena linija u ovom slučaju bilo bi slanje kineskog vojnog naoružanja i opreme za rusku vojsku koja je sada u dosta teškoj logističkoj situaciji. Peking, međutim, nije previše zainteresiran da Moskva potpuno izgubi rat, ali ako i dođe do slabljenja Rusije, Kina isto može profitirati.

Putin se svaki put nepromišljeno oslanja u svojoj agresivnoj retorici na povijesne činjenice koje u principu vrlo slabo poznaje ali pri tome želi uvijek okrenuti sve na svoju stranu. Recimo, više puta je rekao da je ranije Krim bio u sastavu Rusije i sada mora tako biti vraćen RF-u, želio to Kijev ili ne. Ali pritom zaboravlja da, koristeći ovu činjenicu, polagati svoje pravo na Krim može i Turska koja je njime vladala više od 300 godina, dok je Rusija ondje bila manje od 170 godina. Kremlj zaboravlja da tako Njemačka može zatražiti povratak grada Kaliningrad koji u je u stvari 700 godina bio Kenigsberg. Japan i do sada pravno može zatražiti povratak niza otoka u otočju Kurile koje je poslije Drugog svjetskog rata dobio SSSR. Ali što je najzanimljivije, suglasno povijesnim činjenicama, Kina može zatražiti povratak svojih bivših teritorija, koje je prigrabilo Rusko carstvo sredinom 19. stoljeća. Naime, godine 1858. i 1860. bili su potpisani neravnopravni (a to osuđuje međunarodno pravo) dogovori o granici između Ruskog carstva i vladajuće kineske dinastije Cin, prema kojima je Kina izgubila teritorij, i to više od 1,8 milijuna kvadratnih kilometara u korist Rusije. To je sve od jezera Bajkal i na istok do Tihog oceana. To je jedna od najvećih teritorijalnih pljački u povijesti čovječanstva. Tako su Vladivostok, Habarovsk, Ulan-Ude sve bivši kineski gradovi. I u kineskim udžbenicima do sada se to označava kao povijesni kineski teritorij. Tako predsjednik Xi može koliko god želi govoriti Putinu stvari o nekom najvećem za cijelo stoljeće prijateljstvu, ali ako u RF počne proces dezintegracije, zna se tko povijesno može pretendirati i na koji teritorij. O tome je sam Putin uvijek brbljao i nešto želio dokazivati, a sada će se to njemu obiti o glavu.

Tako će Vladimir Putin morati ekonomski plesati oko kineskog yuana, politički prosjačiti za neku vrstu kineske vojne pomoći, a na kraju stoljetno prijateljstvo može završiti kolapsom Ruske Federacije koja svime ugrožava i ponižava susjedne narode navodno kao povijesno podjarmljene Rusima. Putin je također morao izjaviti da podržava kineski mirni plan. Još prije mjesec dana Marija Zaharova deklarirala je da ovaj plan nije prihvatljiv za Moskvu. Sada vidimo drastične promjene. Makar ovaj plan ima 12 točaka, najbitnija je ta da na završetku rata mora biti uspostavljen princip teritorijalne cjelovitosti država. To znači da Ruska Federacija mora vratiti Ukrajini sav privremeno okupiran teritorij, uključujući Krim. Ako Peking stvarno misli na to što je rekao, onda to zaslužuje na posebnu pažnju. Međutim, Putin je uz podršku kineske mirne inicijative izjavio da treba računati na nove teritorijalne realije, čitaj kao rusku okupaciju dijela ukrajinskih teritorija. Do kraja nije jasno je li to otvoreno rekao uz prisustvo kineskog predsjednika Xija ili odvojeno za rusku javnost. U svakom slučaju mi nismo čuli za kinesku reakciju na ove bahate riječi, a to već sije sumnju u iskrenost mirnih planova Pekinga. Još je ostalo malo vremena da do kraja shvatimo poziciju Kine. Ako ona želi dati diplomatsko pokriće ruskim privremenim okupacijama tuđeg teritorija, onda nema šanse da dobije makar nekakvo odobrenja Kijeva. Ali ako Kina ipak bude insistirala na provedbi principa Statuta UN-a, a to su principi nedodirljivosti granica i teritorijalnog suvereniteta svake zemlje, tu će dobiti razumijevanje ne samo Kijeva, nego i većine članica međunarodne zajednice koje su glasovale za Rezoluciju UN-a o teritorijalnoj cjelovitosti Ukrajine.

Na kraju treba razumjeti da Kina razmišlja ne samo o stoljetnom prijateljstvu s Rusijom, nego i o stoljetnoj teritorijalnoj pljački kineskih teritorija koje je počinilo Rusko carstvo. Ako se je Putin tajno obvezao da će vratiti Vladivostok, Habarovsk i Ulan-Ude, možda će na taj način pridobiti potpunu naklonjenost Pekinga, ali će zasigurno izgubiti glavu unutar ruskog društva. On to dobra zna kao i predsjednik Xi”, napisao je Levčenko.