Bivši veleposlanik Ukrajine u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u novoj je analizi za nacional.hr opovrgnuo rusku propagandističku tezu da je Krim “kolijevka ruske civilizacije”. Prenosimo tekst veleposlanika Levčenka:

“Takozvani ‘stalni predstavnik republike Krim kod predsjednika Ruske Federacije’ Georgij Muradov izjavio je da će zadiranja u Krim za zemlje Zapada završiti katastrofom, jer je poluotok, po njegovom mišljenju, „kolijevka ruske civilizacije“. Da to kaže neki polupismeni propagandist s kremaljske televizije bilo bi razumljivo. Za ruske šoviniste, gdje raste jedna breza, tamo je Rusija. Ali znamo što je Muradov predstavnik okupacijske administracije na Krimu. Bio je poslan iz Moskve da bude podpredsjednikom ruske okupatorske vlade Krima. U svojoj biografiji piše da je doktor povijesti, pa bi morao baratati bar početnim, ali objektivnima saznanjima tijeka svjetske i nacionalne povijesti, premda je duboki ruski šovinist. Etnički je, pak, samo napola Rus, a otac mu je Armenac, kao i ministru vanjskih poslova RF Sergeju Lavrovu koji je, da bi bio više povezan sa svojim etničkim porijeklom, tajni vlasnik najvećih rudnika zlata u Nagornom Karabahu, koji je Armenija okupirala u prvoj polovini devedesetih godina prošlog stoljeća, a sada ga Azerbajdžan vojnim akcijama polako vraća u svoj državno pravni prostor. Muradov je u dosta bliskim odnosima s Lavrovim, ne samo po etničkom porijeklu, nego i zato što je svojedobno bio veleposlanik na Cipru, a Lavrov u to doba šef diplomatske misije RF u UN u New Yorku.

Vidimo da svi okupacijski službenici na Krimu koriste falsificiranu tezu kao je, navodno, poluotok uvijek bio ruski. Takve velike gluposti osim Moskve i Peterburga nitko od povjesničara neće se usuditi reći. Ali ovi pseudopovjesničari već duže svom narodu u drugim zemljama prodaju priču da je Rusija uvijek bila prisutna u Krimu, a to apsolutno nije točno. Prva je velika laž da je „Krim koljevka ruske civilizacije“. Misli se na 988. godinu, kada se Veliki Kijevski knez Volodimir pokrstio u Krimu i uzeo za ženu Annu, kćer Bizantskog cara Vasilija II. Poslije toga, knez Volodimir vratio se u Kijev i pokrstio svo stanovništvo Kijevske države Rus. Pri tome u Kijevu, Černigivu, Perejaslavu i drugim gradovima gdje je živio titularni narodm Rusim sve je prošlo brzo i bez ekscesa, ali je u Novgorogu, Pskovu i Smoljensku bilo puno buna i kijevska vojska morala je prisiljavati lokalno stanovništvo, koje sebe nazivalo “Ruskije” da primi Kristovo učenje. Tako Muradova treba podsjetiti da u to doba Moskve, od koje Rusija vodi svoju povijest, nije ni bilo – osnovana je tek 1147. g. – dok je Kijev, od kojega svoju povijest računa Ukrajina, osnovan 482. godine, što je 665 godina ranije.

Lažov povijesti Vladimir Putin želi predstaviti da je Kijev kolijevka ruskog naroda, a ne zna da su Ruskije formirani kao mješavina domaćih naroda finsko-ugarskog porijekla na teritoriju sadašnje RF i djelomično lokalnih istočnih plemena Balta sa Slavenima koji su došli na ovo tlo sredinom 8. stoljeća iz Poljske. A to su plemena Vjatiči koji se preselili u bazen rijeke Moskva i južnije, Sloveni u regiju oko sadašnjeg Novgoroda i Tveri, Kriviči oko sadašnjih Pskova i Smoljenska. U to doba je već 300 godina funkcionirala prva Kijevska država koja je ujedinila autohtona slavenska plemena u srednjem toku rijeke Dnjepar. A to su bili prvi slavenski savezi Anta i Sklavina i njihovi potomci, plemena Poljana, Drevljana, Siverjana, Volinjana, Bijelih Hrvata, Uljiča i Tiverca. Tako ni Vladimir Putin koji vuče svoje porijeklo iz regije Tveri, ni Muradov, ni Lavrov koji su postali propagandisti šovinističke politike Kremlja, nemaju nikakav odnos prema Kijevu i velikom knezu Volodimiru Krstitelju. Stanovništvo prostora oko rijeke Moskve primilo je kršćanstvo tek 200 godina nakon Kijeva i etnički nema nikakve veze s Ukrajincima kao direktnim potomcima prvih autohtonih Slavena – Anta i Sklavina.

Drugo, u posljednjih 3200 godina, kad točno znamo koji su narodi živjeli na Krimu, Rusko carstvo okupiralo je poluotok tek 1783. g. I samo poslije te godine Peterburg počeo preseljavanje na Krim stanovnika iz dalekih ruskih gradova i sela. U sastavu Ruskog carstva Krim je bio 134 godine, do pada Carstva 1917. g. Poslije je tri godine trajao građanski rat, kada je vlast više puta prelazila iz jednih ruku u druge. 1921. Krim je postao autonomna republika u sastavu Ruske Federacije, i bio je to do 1954., a to je 33 godine. Ali od 1941. do 1944. poluotok je bio pod nacističkom okupacijom, što je minus od još tri godine – sve zajedno 164 godine. Krajem veljače i sredinom ožujka 2014. RF je okupirala poluotok svojom vojskom i pokušala proglasiti aneksiju poslije navodnog referenduma koji je proveden u dvije nedjelje, pod cijevima ruskih automata.

Za uspoređbu, plemena Kimerijaca gazdovala su u Krimu pet stoljeća – od 12. stoljeća prije naše ere do 7. stoljeća prije Krista. U to doba u planinski dio poluotoka dolaze također plemena Tavra sa teritorija sjevernog Kavkaza. Po njima je poluotok često imao naziv Tavrida. Poslije tijekom više 900 godina na Krimu bili su većinom plemena Skita. Početkom 3. st. njih su istisnula pridošla germanska plemena Gota. Kimerijci i Skiti su plemena iranskog porijekla. Krajem 4. stoljeća nove ere u Krimu se pojavljuju Huni, kao prvi tursko govorni narod koji je došao iz dalekih ravnica Azije. Od kraja 6. do kraja 9. stoljeća na Krimu bili su dominantna tursko govorna plemena Hazara, a to je tristo godina. Oni su ostavili jedan i do sada autohtoni narod Krima – Karajime. Poslije pada Hazarskog kaganata u Krim nakratko dolaze Mađari koji su putovali u Dunavske ravnice, i Pećenige kao jedan od tursko govornih nomadskih naroda. Od kraja 10. st. do sredine 12. st. istočni Krim i kanal između Crnog i Azovskog mora kontrolirala je kneževina Tmutarakanj koja bila je pod upravljanjem Kijeva i Černigiva 150 godina. Poslije su Krimom 200 godina vladala tursko govorna nomadska plemena Polovca. Oni su bili preci sadašnjeg glavnog autohtonog naroda, Krimskih Tatara, koji je u svoju etnogenezu uzeo i narode koji su došli tijekom upada mongolskih hordi u prvoj polovici 13. stoljeća. Poslije mongolskog osvajanja Krim postaje dio države Zlatna Horda sa centrom u gradu Saraj-Batu što je bio osnivan u donjem tijeku rijeke Volge. U 1449. g. stvara se Krimski Kanat koji se odvojio od Zlatne Horde, a osnovali su ga Krimski Tatari. Ova država funkcionirala je 324 godine, do ruskog osvajanja. Treba također napomenuti da se još od 6. stoljeća prije Krista na obali Crnog mora u Krimu formiraju grčki gradovi-države od doseljenika iz starogrčkih država. Oni su bili povezani sa matičnim teritorijama mnogo stoljeća. Ovdje dolazila i vojska Rimskog carstva, a kasnije je bio jak utjecaj Bizantskog carstva. Južni morski dio Krima bio je od sredine 13. st. do 1475. g pod vlašću Genove i Venecije. U južnim gorskim regijama Krima u to je doba od potomaka germanskih Gota bila formirana kneževina Feodoro. U 1475. g. teritoriju ove kneževine, kao i gradove pod kontrolom Genove i Venecije, preuzima turska vojska koja je tu ostala do kraja 18. stoljeća.

Od 1954. do 2014. godine Krim je bio sastavni dio Ukrajine, s centrom u Kijevu, kao nekad u od 10. do 12. stoljeća. Tako je Krim bio pod Kijevom ukupno 210 godina, a, recimo, pod Skitima 900 godina, Krimskim Tatarima 324 godine kao Krimski Kanat i njihovima direktnim rođacima Polovcima još 200 godina – zajedno 524 godine. Tako rusko vladanje Krimom s manje 170 godina u zadnjih 3200 godina nije neka vječnost. To bi doktor povijesti Muradov trebao znati, da ne spominjemo još i potpune povijesne neznalice, Putina i Lavrova.”