U 41. periodičnom izvješću Ureda visokog povjerenika UN-a za ljudska prava navodi se da Ukrajina navodno ograničava vjerske slobode. UN kritizira Ukrajinu zbog navodnog nedostatka “dovoljnog opravdanja” za zabranu vjerskih organizacija, posebice Ukrajinske pravoslavne crkve Moskovskog patrijarhata (UPC MP).

U izvješću od 31.12.2024. navodi se da takve mjere “krše međunarodne standarde”. Uostalom, “nacionalna sigurnost nije dovoljan razlog za ograničavanje vjerskih sloboda prema međunarodnim ugovorima”. Kako se navodi, prema izmjenama zakona o vjerskim organizacijama zabranjeno je djelovanje stranih vjerskih organizacija povezanih sa zemljama agresorima, kao i njihovih ukrajinskih partnera.

Konkretno, zakon izravno zabranjuje djelovanje Ruske pravoslavne crkve (RPC). Ako sud utvrdi da je ukrajinska vjerska organizacija povezana sa zabranjenom stranom organizacijom, može je odlučiti raspustiti. Istodobno, to utječe na sposobnost pojedinaca da prakticiraju svoju vjeru ili uvjerenja s drugima i prijeti održivosti zajednice u cjelini. U izvješću se navodi da zakon dopušta raspuštanje organizacija ako se njihove ovlaštene osobe proglase krivima za zločine, posebno one koji ugrožavaju nacionalnu sigurnost, ili su uključeni u ponavljane činjenice širenja propagande ideologije “ruskog svijeta”.

LEVČENKO ‘Sirija je sad jako važna, jer je Rusija dugo nametala svoj utjecaj preko Assada’

Prema Uredu visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava, takve nejasne formulacije ne pružaju jasno razumijevanje zahtjeva zakona i mogu nametnuti odgovornost čitavim vjerskim zajednicama za postupke pojedinaca.
S tim u vezi, Ministarstvo vanjskih poslova Ukrajine, nakon razmatranja 41. periodičnog izvješća, izjavilo je da odbacuje zaključke u vezi s izmjenama i dopunama Zakona Ukrajine “O zaštiti ustavnog poretka u području djelovanja vjerskih organizacija” kao iskrivljavanje stvarnosti. Naglašeno je da zakon koji se spominje u izvješću ne predviđa zabranu niti jedne od postojećih crkava u Ukrajini. Njime se samo sprječava podređivanje vjerskih organizacija u Ukrajini vodećim centrima koji se nalaze u državi koja je izvršila ili provodi oružanu agresiju na Ukrajinu ili je privremeno okupirala dio njezina teritorija, kao i vjerskim organizacijama koje podržavaju oružanu agresiju na Ukrajinu.

LEVČENKO Ako Trump želi dovesti Putina za pregovarački stol, onda Moskvi mora oduzeti petrodolare

Mora se uzeti u obzir da Moskva sustavno koristi vjeru kao oružje u svom agresorskom ratu protiv Ukrajine. Ruska država preko Ruske pravoslavne crkve pod svojom kontrolom osvećuje zločine protiv Ukrajinaca i veliča zločince koji ih čine. U tom kontekstu, ukrajinska država čak ima obvezu zaštititi svoje građane od destruktivnog utjecaja agresorske države, posebice korištenjem vjerskih organizacija, koje su u Ruskoj Federaciji stopljene s državom i izravno su deklarirale svoj cilj uništenje Ukrajinska državnost, kultura i identitet. Ukrajinski zakon teži legitimnom cilju, nužan je u demokratskom društvu, predviđa demokratsku proceduru u kojoj sud ima zadnju riječ, najmanje opterećuje, jer ne opterećuje savjest vjernika, već ih samo udaljava. od pritiska Ruske pravoslavne crkve, koja je, kako ističe Rezolucija, PS SE, “ideološki nastavak zločinačkog režima”.

Ne smijemo zaboraviti da je upravo Rusija tijekom svog napadačkog rata počinila brojne zločine protiv vjerskih sloboda, među kojima su, posebice, namjerna ubojstva vjernika i vjerskih osoba, uništavanje vjerskih objekata i svetišta na cijelom teritoriju Ukrajine, te progon vjerskih zajednica koje ne pripadaju Rusiji na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. Službeni Kijev očekuje da će Promatračka misija UN-a u svojim izvješćima nastaviti dokumentirati ruske zločine nad ukrajinskim vjernicima, vjerskim zajednicama i vođama te crkvenom imovinom. A već postoje stotine i tisuće slučajeva.
Stoga se zaključci UN-a odnose na zakon koji ne dopušta podređivanje vjerskih organizacija u Ukrajini upravljačkim centrima koji se nalaze u državi agresoru. Takva zabrana ne predstavlja ograničenje vjerskih sloboda, jer se ne tiče vjerskih pitanja.

Ova zabrana uvedena je iz razloga nacionalne sigurnosti jer Moskva koristi Rusku pravoslavnu crkvu za promicanje rata i širenje ideologije ruskog fašizma – rusizma. Država Ukrajina jamči svojim građanima slobodu vjere, ali ne može zanemariti svoju dužnost da ih zaštiti od svih oblika agresije. Prijelaz vjerskih zajednica UPC MP u Ukrajinsku pravoslavnu crkvu (PCU) dobrovoljna je i neovisna odluka vjernika. Mora se shvatiti da su tijekom pune invazije ruski okupatori u Ukrajini ubili 50 svećenika i uništili oko 700 crkava različitih vjerskih zajednica.

Zakon ne spominje zabranu UPC MP ili bilo koje druge vjerske organizacije. Riječ je o zabrani Ruske pravoslavne crkve, koja je nastavak Putinova zločinačkog režima i punopravni sudionik rata protiv Ukrajine. Ova crkva ne samo da blagoslivlja, već i posvećuje oružje za masovno uništenje ukrajinskog stanovništva. Stoga je Ruska pravoslavna crkva zabranjena u Ukrajini, a onim vjerskim organizacijama koje su njezin dio daje se svaka prilika da je napuste.

Istodobno, proruski oligarsi koji su pobjegli iz Ukrajine u inozemstvo pokušavaju na svoju stranu privući Ukrajince iz nove dijaspore. Za to tamo ruskim novcem stvaraju paralelnu ukrajinsku zajednicu. Konkretno, pokušavaju namamiti Ukrajince koji govore ruski. Utjecaj moskovskog pravoslavlja na ukrajinske emigrante očituje se na različite načine, a takvi pokušaji posebno su izraženi u Njemačkoj. Svećenici Moskovske crkve iz Ukrajine uključeni su u društvene centre, gdje stvaraju centre vjerskog života, gdje privlače ljude. Postoje napori da se među ukrajinskim emigrantima stvore centri za organiziranje prosvjeda protiv politike njihove zemlje. Ova situacija postaje izazov za ukrajinske zajednice koje postoje u inozemstvu desetljećima, pa čak i stoljećima. Odupiru se manipulaciji potrebama i osjećajima Ukrajinaca u mreži ruskog utjecaja u Europi.