Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u ponedjeljak je za nacional.hr analizirao je potencijalno članstvo Ukrajine u NATO-u.

“Članstvo Ukrajine u NATO-u jamči sigurnost na europskom kontinentu. Dvadeset i jedna zemlja članica Saveza već je pismeno podržala ideju da Ukrajina postane članica Organizacije. Ovaj proces se nastavlja. Ali ako na srpanjskom samitu u Vilniusu ove godine neće biti donesena odluka da će nakon završetka rata s Rusijom Kijev odmah dobiti poziv za članstvo u Savezu, predsjednik Ukrajine Volodimir Zelenski neće ići na ovaj samit, jer bi to bilo protiv interesa apsolutne većine ukrajinskog naroda, koji snažno podupire brzu provedbu smjera o euroatlantskim integracijama.

Odbijanje da se Ukrajina pridruži NATO-u dovest će do rata velikih razmjera u Europi. Ako se danas ne obrani Ukrajina, Europa će se sutra morati braniti ogromnim naprezanjem snaga i svim raspoloživim sredstvima. Trenutno nema dokaza da vodstvo Ruske Federacije razmatra mogućnost revizije svog pristupa odnosima s vanjskim svijetom. Naprotiv, ruski dužnosnici i dalje optužuju države članice EU-a i NATO-a, kao i njihove saveznike i partnere, za neprijateljski i agresivan stav prema Moskvi. Rusija je zemlja koja se pretvorila u egzistencijalnog neprijatelja zapadnog svijeta, cilj Kremlja nije samo potpuno uništenje ukrajinske države, već i uništenje Europske unije i NATO-a. Samo konsolidacija Zapada, uključujući Ukrajinu, može zaustaviti drsku rusku agresiju i kazniti je za sustavno kršenje međunarodnog prava. Ruske teritorijalne ambicije nastavljaju se protezati na zemlje članice NATO-a. To se posebno odnosi na baltičke zemlje (Litva, Latvija, Estonija), koje Moskva i dalje smatra sastavnim ‘dijelom bivšeg SSSR-a i Ruskog carstva’. Ništa osim pridruživanja Ukrajine Savezu neće zaustaviti agresiju Rusije na Ukrajinu i nastavak neprijateljstava nakon bilo kakvog privremenog primirja. Stoga će odbijanje da se Ukrajina pridruži NATO-u Moskva smatrati valjanim mandatom za osvajanje ne samo Ukrajine, već i za nastavak agresije na druge zemlje. Rusija je godinama pokušavala spriječiti Kijev da uđe u NATO kako bi imala moćnu odskočnu dasku za ofenzivu na Europu. Ukoliko Ruska Federacija ne bude kažnjena za agresiju na Ukrajinu, to će je isprovocirati na još jedan pokušaj ‘zakašnjele osvete’. Čak i u slučaju najuspješnijeg rezultata završetka rata za Ukrajinu, Rusija nakon nekog vremena može započeti novi rat. Stoga će nepozivanje Ukrajine u NATO imati ozbiljne negativne posljedice za sigurnosnu arhitekturu na europskom kontinentu. To će biti jasan pokazatelj da Putin ima pravo veta na širenje Saveza. Članstvo Ukrajine u NATO-u u bliskoj budućnosti samo će ojačati Sjevernoatlantski savez i dugoročno pomoći u sprječavanju agresivnih namjera Rusije. Potrebno je shvatiti da je Ukrajina potrebna NATO-u kao država članica Saveza, a ne kao neki privilegirani partner. Nikakva bilateralna ili multilateralna sigurnosna jamstva Ukrajini neće jamčiti potpuni trajni mir, sigurnost i stabilnost i neće moći obuzdati imperijalne apetite Kremlja. Naprotiv, oni će uvijek iritirati Rusiju. Dakle, bilo kakvi sporazumi o sigurnosnim jamstvima imaju pravo postojati samo pod uvjetom jamčenja članstva Ukrajine u NATO-u. Uostalom, jedino je članstvo u NATO-u postaje pravo jamstvo sigurnosti za Ukrajinu, za njezine saveznike i za cijeli europski kontinent.

Strah zemalja NATO-a da isprovociraju Rusiju otvaranjem puta Ukrajini u članstvo doveo je do rušenja temeljnih normi globalne sigurnosti. Unatoč činjenici da je Ukrajina već dobila usmene pozive za članstvo u NATO-u, nikada nije bilo govora o stvarnom odobrenju i prihvaćanju takve prijave. Ukrajina je jedina zemlja partner NATO-a koja je sudjelovala u svim operacijama Saveza od 1990-ih (Sea Shield, Afganistan, misija obuke u Iraku itd.). Prije punopravnog članstva Ukrajine, svrsishodno je da zemlje članice NATO-a u bliskoj suradnji s Ukrajinom, stvore privremeni mehanizam sigurnosnih jamstava, koji bi trebao biti implementiran sada i neposredno nakon rata. NATO bi trebao ojačati svoje istočno krilo s obzirom na veliku vjerojatnost izravnog sukoba s Rusijom. Stoga Ukrajina, koju predstavlja prava borbena vojska i zapadno oružje, može postati punopravno i vrlo moćno krilo saveza. Potrebno je potpuno se odmaknuti od filozofije “posebnog partnerstva” ili “dubinske suradnje”, koja se u novim realnostima današnjice potpuno iscrpila. Ovu formulu odnosa treba promijeniti u dijalog, čiji će glavni cilj biti stjecanje članstva Ukrajine u NATO-u.

Kijev je spreman nastaviti doprinositi vojnim misijama Saveza i biti predan njegovim demokratskim vrijednostima. Ukrajina je već ispunila većinu kriterija definiranih za kandidate u Akcijskom planu za članstvo. Došlo je vrijeme kada europska zajednica treba izgraditi novu sigurnosnu arhitekturu u kojoj je Ukrajina punopravna članica NATO-a. Odgađanje rješavanja ovog pitanja može biti smrtna presuda za postojeće međunarodne odnose i sigurnosni sustav na europskom kontinentu. Odluke saveznika na samitu u Bukureštu 2008. godine, na inzistiranje tadašnje njemačke kancelarke Angele Merkel, pokazale su se kobnim i otvorile su polje za agresiju Moskve koja traje i danas”, napisao je.