Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u petak je za nacional.hr komentirao situaciju u Ukrajini, s posebnim naglaskom na sporazumu o izvozu žita na svjetsko tržište.

“Rusija je morala otkazati vojnu paradu u Sevastopolju na dan svoje ratne mornarice. Moskva se više ne može bahato ponašati u odnosu na oružane snage Ukrajine, koje su dobile nova naoružanja od zapadnih saveznika. Na Crnom moru polako se mijenja strateška situacija. Još mjesec ranije, Moskva se ponašala na okupiranom ukrajinskom području Crnog mora kao da je kod sebe kući. Rusija je stavila svoju Crnomorsku flotu duž ukrajinske obale, i na taj način je blokirala sve ukrajinske crnomorske luke. Osim toga, ruski ratni brodovi stalno su ispaljivali rakete po obližnjim ukrajinskim gradovima, Odesi i Mikolajivu, a također i po čitavom ukrajinskom teritoriju. Balističke i krstareće rakete gađale su gotovo sve ukrajinske gradove i objekte nacionalne infrastrukture. Naravno, nešto je od ovih raketa srušila ukrajinska protuzračna i proturaketna obrana. Ali, ovo je ličilo na borbu između boksača i vreće za udaranja. Jedan neandertalac te bez povoda tuče do smrti, a ti ne možeš čak ni odgovoriti. Kijev se je više puta obraćao saveznicama, govoreći da je ovo neljudski i da Ukrajina mora nešto dobiti od suvremenog teškog naoružanja, kako bi se nekako suprotstavila neprijatelju.

Prvi udarac ruska mornarica dobila je kad je izgubila svoju najveću krstaricu “Moskvu”. Ovaj admiralski brod bio je deklasiran u klas podmornice koja sada čuva morsko dno s ogromnim naoružanjem, koje može koristiti samo protiv hobotnica i meduza. Dalje je bio ukrajinski pogodak naftne platforme u sredini mora. Ona je bila u ukrajinskim vlasništvom do 2014. godine, kad je Krimski poluotok bio okupiran od strane ruske vojske. Makar je ova platforma bila dosta bliže ukrajinskoj obali u Hersonskoj regiji, ruski specijalci drsko su je zauzeli i proglasili svojom vlasništvom. Ukrajinci su pogodili platformu iz raketnog sustava kraćeg dometa, da ne bi Kremlj mislio da može bez kazne crpiti ukrajinsku naftu s morskog dna. Za par dana ruski okupatori bili su istjerani s otoka Zmija. Tamo su izgubili sustav protuzračne obrane i raketni bacač koji bi mogao pogoditi bilo koji cilj u dometu 50 kilometara. Na takav način bio je potpuno deblokiran promet između luka Odese i Dunava. Poslije oslobađanja otoka Zmija ukrajinski brodovi dobili su mogućnost uplovljavanja u ušće Dunava i pretovara žitarica na željezničku prugu, da bi se potom ovaj važni teret opet tovario na brodove u rumunjskoj crnomorskoj luci Konstanca i bugarskoj luci Varna i produljio do Istanbula, pa dalje za svjetska tržišta koja su u velikoj potražnji za ukrajinskim zrnom.

Kad Moskva shvatila da više ne može potpuno blokirati luku Odesu i kad se vidjela opasnost za ruske ratne brodove, da mogu biti pogođeni raketnim višecjevnim bacačkim sistemom HIMARS, Kremlj je sjeo za pregovarački stol, odnosno, bio je spreman razgovarati o deblokadi transportiranja ukrajinske hrane prema svjetskim potrošačima i to crnomorskom rutom. U početku, Rusija je tražila potpuno ukidanje europskih sankcija i to bi bio kompromis za puštanje ukrajinske hrane za izgladnjele zemlje. Kasnije, kad je Moskva izgubila kontrolu nad otokom Zmija i naftnim poljem u moru, onda je ipak ostala na uvjetu međunarodnih dozvola potpunog izvoza vlastite hrane i umjetnih gnojiva na svjetske tržnice.

Turska i Ujedinjeni narodi stali su kao posrednici odgovarajućeg sporazuma, koji je faktički spreman za potpisivanje u Istanbulu u prisutnosti turskog Predsjednika Erdogana i Glavnog tajnika UN-a Guterresa. Ukrajinci sa svoje strane traže garancije da, kad budu deminirane luke u Odesi i one pored nje, da ne bi ruska vojska upala tamo sa svojim morskim desantom. Turska i UN bit će kao neki jamac toga, ali mi imamo puno loših iskustava u dogovarima s moskovskom stranom. Budimpeštanski memorandum o državnoj cjelovitosti Ukrajine, zatim, 200 ukrajinsko-ruskih sporazuma gdje se spominje nacionalni suverenitet Ukrajine nad čitavim teritorijem bili su grubo narušeni Ruskom Federacijom. Čak i kad su bili dogovoreni zeleni koridori u Mariupolju, ruska vojska koristila je to da olakšano upadne na ukrajinske položaje. Hoće li to opet zloupotrijebiti, ostaje otvoreno pitanje. Imat ćemo garancije Turske i UN-a, ali za Moskvu to može i ne mora biti odlučujuće. Ako Moskva procijeni da može iskoristiti ovu pogodnost za upad u Odesu, ona to može lako zloupotrijebiti. UN je dosta bespomoćan, a da li će se Turska usuditi u kritičnoj situaciji vojno reagirati – ostaje drugim otvorenim pitanjem. Davanje garancije i njezino ispunjavanje dvije su različite stvari. Ali, opasnost gladi u siromašnim zemljama svijeta nekako tjera Ukrajinu na ovaj rizičan posao. Mi znamo kako su umirali od gladi naši ljudi u Mariupolju, za vrijeme ruske blokade. Ne želimo da i u svijetu budu mnogobrojnih ljudskih žrtava”, napisao je Levčenko.