Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u nedjelju je za nacional.hr analizirao posjet afričke delegacije Rusiji.

“Moskva se osjeća nelagodno otkako je krenula prva faza ukrajinske protuofenzive. Da bi nekako uzeo pauzu, Kremlj je zamolio svoje afričke prijatelja da pokrenu mirnu inicijativu (nakon one prve Viktora Orbana, potom Kine pa Indonezije) koja bi odvlačila pažnju na ratištu, a možda bi Ukrajinu uvukla u neke nepotrebne pregovore. Još je jedan cilj bio da se malo progura međunarodna prisutnost na godišnjem međunarodnom Peterburškom ekonomskom forumu. Apsolutna većina zemalja, uključujući i one koje su Moskvi dosta naklonjene, odbile su mogućnost dolaska višeg rukovodstva svojih država. Tako forum ne bi nosio naziv međunarodni, već neki interno ruski. Tako su najviši predstavnici šest afričkih zemalja navodno došli na mirne pregovore, ali su i Moskvi dali podršku da ovaj forum nije bi bio poljuljan od više zemalja kao pseudo međunarodni.

Tako je Moskva, izgleda, sama inicirala da Afrika izađe s nekom mirnom inicijativom i da to iskoristi u svojim ciljevima. Jesu li afrički lideri bili svjesni svega ovog , lideri koji su zamolili Kijev da ih primi ispred Peterburškog foruma, nitko vam otvoreno neće reći. Takvu inicijativu poduprla je i Kina koja ima ogromni utjecaj na afrički kontinent. Kineski mirovni plan propao je kao apsolutno neozbiljni pokušaj rješavanja pitanja rata i mira u Ukrajini. Afrički lideri, kao i Peking, nisu se usudili ovo nazvati ratom, a on je najveći nakon 1945. godine. To da je ova delegacija igrala na polju Moskve čak svjedoči i to što se nitko od afričkih lidera nije usudio nekako osuditi rusko raketiranje Kijeva u vrijeme njihovog službenog boravka u Ukrajini, u njezinom glavnom gradu. Predsjednik JužnoAfričke Republike Ramofosa samo je rekao da ih ovo raketiranje samo uvjerava da što hitnije treba pronaći mirno rješenje za obje strane. Tako Rusija na zapovijed šefa Kremlja sofisticiranima raketama bombardira teritorij zemlje osnivača Ujedinjenih naroda, a afrička delegacija ostaje pri stavovima skidanja optužnice međunarodnog kriminalnog suda za napravljene zločine s Putina i slabljenja međunarodnih sankcija prema Moskvi. Šef ureda južnoafričkog predsjednika za javnost čak je rekao da on osobno nije čuo grmljavinu od uništenih ruskih raketa. Nije ni zahvalio ukrajinskoj strani koja je uništila sve sofisticirane ruske krstareće rakete ‘Kalibar’ i šest opasnih hipersoničnih projektila ‘Kinžal’, koje Moskva smatra neuništivima. Možda, da ukrajinska proturaketna obrane nije uspjela, onda bi ovaj komunikator s javnošću čuo ne samo zvuk ovih raketa, a možda i njihove udarce. Tada bi, kad bi možda ostao živ, promišljenije govorio i ocjenjivao ruski podmukli napad i raketiranje Kijeva.

Kad je delegacija afričkih diplomatskih posrednika stigla u Peterburg, dobila je lekciju od Putina tko je kriv u ovim krvavim događanjima. Šef Kremlja čak nije do kraja htio poslušati što predlažu afrički lideri, možda zbog toga što im je sam smislio ovaj mirni plan i bilo mu je očajno dosadno ponovno ga slušati, kao neki međunarodni prijedlog. Nekoliko minuta nakon što je predsjednik JAR-a započeo svoju prezentaciju u ime svih članova afričke delegacije, Putin je svojim kolegama na sastanku počeo dijeliti savjete. Vođa kremaljskog čopora rekao je da je ovaj rat započela Ukrajina još 2014. godine, a Rusija je samo koristila članak 51. Statuta UN-a o pravu na samoobranu. Ovaj moskovski politički Pinokio počeo je prodavati laži o nekom samoopredjeljenju stanovništva Donbasa i Krima, koje je on nazvao nekim posebnim narodom i navodno ih je Rusija zato morala podržati. Ukrajina je sa Zapadom, navodno, obmanjivala poštenu Rusku Federaciju nekim sporazumima iz Minska i na kraju je opet napala Rusiju 2022. godine. Što se tiče ruske krađe ukrajinske djece – to su laži, jer to je bila humanitarna akcija spašavanja. Pri tome je Putin rekao da potpuno podržava mirni plan afričkih zemalja, makar nijednom riječju nije spomenuo spremnost Moskve da svoju vojsku povuče s teritorija Ukrajine, što ovaj plan i predviđa. Vraćati pokradenu djecu isto nema smisla jer je to humanitarna akcija, a što se tiče povlačenja taktičkog nuklearnog oružja sa teritorija Bjelorusije, što je bila važna stavka ovog plana – u odgovoru opet nema ničega. Samo tijekom Peterburškog foruma Vladimir Putin je izjavio da je Rusija počela s transportom prvih nuklearnih elemenata na bjeloruski teritorij i ako treba može upotrijebiti nuklearno naoružanje, makar to ne želi raditi. Takav je stav Kremlja. Ukrajina je zemlja agresor, Rusija se brani od Kijeva i kolektivnog zapada. Za krađu tuđe djece Putin mora dobiti orden, a ne potjernicu za uhićenje. Sve je te nebuloze visoka afrička delegacija progutala i otišla u optimizmu ‘produžiti svoju mirovnjačku inicijativu’.

Kremlj je glumio da podržava afričku inicijativu i gnjevno je osuđivao Kijev koji nije dao podršku, makar je Putin u realnosti rekao sve obrnuto, a ruski ministar vanjskih poslova Lavrov izjavio je da on podržava afrički mirni plan ali da se Ukrajina mora suočiti s novom realnošću i shvatiti da njenih pet privremeno okupiranih regija sada teritorij Ruske Federacije. Kako se vama čini moskovska kombinacija s afričkim mirnim planom, u sjenci s Kinom?  Tako su lažov Sergej Lavrov s velikim lažovom Vladimirom Putinom u stvari stavili sve točke nad ‘i’.  Da na kraju sve bude smješnije, na istom Peterburškom forumu Putin je izjavio da su ruske rakete ‘Kinžal’ uništile pet kompleksa ‘Patriot’ – pri tome da ih Ukrajina ukupno ima samo dva i koji i do sada neoštećeni stoji na dežurstvu mirnog ukrajinskog neba. Tako Putin bodri rusko društvo, manipulira afričkim liderima, okrivljuje u početku krvavog rata Ukrajinu i zemlje zapada. Ali, ostaje pitanje za Peking – kako tamo ocjenjuju ovu prljavu igru Kremlja. Kinesko veleposlanstvo u Ukrajini sigurno je čulo za raketni ruski napad na Kijev na dan boravka afričke delegacije koja je došla u potrazi mira i deeskalacije, a dobila je ruske najbolje sofisticirane i ubojite projektile.  Tako na kraju imamo afrički diplomatski ples uz rusku balalajku i Peterburške bubnjeve. Hoće li biti i kineski aplauz ili zviždanje možda uskoro ćemo vidjeti i čuti, ali realnije ništa. Kina uglavnom voli raditi u tišini”, napisao je.