U Astani, glavnom gradu Kazahstana, održan je godišnji summit Šangajske organizacije za suradnju (ŠOS) na kojem su sudjelovali predsjednik Narodne Republike Kine, čelnici drugih država-članica i predsjednik Rusije.

To je subregionalna međuvladina organizacija formirana 2001. godine. ŠOS uključuje 10 zemalja članica: Indiju, Iran, Kazahstan, Kirgistan, Kinu, Pakistan, Rusku Federaciju, Tadžikistan, Uzbekistan, a sada se pridružila i Bjelorusija. Ukupna površina zemalja članica ŠOS-a je 62% površine Euroazije, a stanovništvo je 41% ukupne populacije planeta, tamo se proizvodi gotovo trećina svjetskog BDP-a. Prethodnik ŠOS-a bila je “Šangajska petorka” – Rusija, Kazahstan, Kirgistan, Kina i Tadžikistan. Približavanje ovih zemalja diktirano je prije svega sigurnosnom prijetnjom njihovim pograničnim područjima od glavnog izvora nestabilnosti u središnjoj Aziji — Afganistana, gdje je u to vrijeme trajao građanski rat. Postupno se krug pitanja proširio na sfere vanjske politike, gospodarstva, zaštite okoliša itd. Godine 2001. u Šangaju je održan šesti sastanak “Šangajske petorke”, na kojem je sudjelovao i Uzbekistan. Šefovi šest zemalja najavili su formiranje ŠOS-a. Glavni ciljevi Deklaracije usvojene na summitu bili su potpora i osiguranje mira, sigurnosti i stabilnosti u srednjoj Aziji, te razvoj suradnje na političkom, trgovinsko-gospodarskom, znanstveno-tehničkom, kulturnom i drugim područjima. Još jedan dokument usvojen u to vrijeme, Konvencija o borbi protiv terorizma, separatizma i ekstremizma, prvi je put utvrdila definiciju separatizma i ekstremizma kao nasilnih, kažnjivih djela. Njegovo potpisivanje povezano je sa zabrinutošću Kine zbog separatističkih prosvjeda u blizini njezinih granica sa središnjom Azijom, domorodačkih Ujgura, muslimana koji govore turski jezik i koji žive u zapadnoj Kini. Glavni ciljevi i zadaće ŠOS-a su: jačanje međusobnog povjerenja, prijateljstva i dobro susjedstva; razvoj multidisciplinarne suradnje u cilju podupiranja i jačanja mira, sigurnosti i stabilnosti u regiji, promicanje izgradnje novog demokratskog, pravednog i racionalnog političkog i gospodarskog međunarodnog poretka. Države članice ŠOS-a suglasile su se pridržavati se načela međusobnog poštivanja suvereniteta, neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti i nepovredivosti državnih granica, nenapadanja, nemiješanja u unutarnje poslove, neuporabe sile ili prijetnje silom u međunarodnim odnosima, odustajanje od jednostrane vojne prevlasti u susjednim područjima; mirno rješavanje mogućih nesuglasica između država članica i ne ugrožavanje ŠOS-a prema drugim državama i međunarodnim organizacijama.

Proširenje na račun Bjelorusije karakterizira putanju rasta ŠOS-a. Od svog osnutka, blok srednjoazijskih zemalja pretvorio se u pan-euroazijsku organizaciju sa sve većim ambicijama. U svojim ranim godinama, organizacija se usredotočila na rješavanje granica Kine sa svojim sjeverozapadnim susjedima nakon raspada Sovjetskog Saveza i nastojala je proširiti svoj utjecaj dok je umanjila sve zabrinutosti u Moskvi. Kasnije se naglasak u ŠOS-u promijenio na borbu protiv terorizma, gospodarski razvoj i regionalnu sigurnost. Ovogodišnji summit pokazuje da Peking sve više dobiva na težini u regiji kojom tradicionalno dominira Rusija. Šef NR Kine doputovao je u državni posjet glavnom gradu Kazahstana, a zatim će otputovati u službeni posjet Tadžikistanu. Vrijeme će pokazati kako Rusija i Kina dijele svoj utjecaj. Očito je da i Peking i Moskva nastoje promovirati ovu organizaciju kako bi osigurali svoj utjecaj u ovoj regiji i globalnom jugu, a ne da Zapadu daju priliku da je pridobije na svoju stranu. Promjena dinamike u odnosima između Kine i Rusije postala je poticaj za ŠOS. Nakon godina u kojima je Rusija koristila blok za ublažavanje kineskog utjecaja u regiji i blokirala kineske inicijative poput Razvojne banke ŠOS-a i Zone slobodne trgovine, Kremlj je sada krenuo u bližu suradnju s Kinom. Ruski interes za ŠOS nastao je tijekom izolacije Moskve od Zapada. Moskva također počinje shvaćati da ima sve manje argumenata za smanjenje utjecaja Kine i da ŠOS može poslužiti kao vrijedan forum za potkopavanje zapadnih tvrdnji da je rat u Ukrajini Rusiju pretvorio u međunarodnu pariju.

Proturječja između Indije i Pakistana uvijek će biti prepreka organizaciji, ali zategnuti odnosi između Pekinga i New Delhija postali su još jedan faktor koji koči razvoj ŠOS-a. Prošlogodišnji summit u Indiji bio je virtualan zbog nevoljkosti New Delhija da poželi dobrodošlicu Xi Jinpingu, a ovogodišnji je summit bez indijskog premijera. Narendra Modi, čelnik najveće svjetske demokracije, nakon pobjede na parlamentarnim izborima preskače događaj, što ukazuje na nelagodu u kojoj se nalazi ŠOS. Sve više antizapadna orijentacija ŠOS-a otkako je pozdravio Iran, a sada i Bjelorusiju, također izaziva zabrinutost među nekim članicama koje žele održati dobre odnose sa Zapadom, uključujući bivše sovjetske republike u srednjoj Aziji. To dovodi zemlje u vrlo neugodan položaj. Na kraju krajeva, te se države pridržavaju više vektorske diplomacije. Čak i Kina, koja je glavni pokretač širenja ŠOS-a, traži izravniji način interakcije sa srednjom Azijom bez uplitanja Rusije.

Kako su se odnosi Kine i SAD-a naglo pogoršali, Peking je sada manje zabrinut da bi ŠOS mogao biti označen kao antizapadna organizacija. Proširenjem ŠOS-a Kina i Rusija žele pokazati da imaju puno pristalica svog pogleda na svijet u kojem SAD-u nije mjesto u Euroaziji. Putin je prošlog mjeseca iznio svoju viziju “novog sustava bilateralnih i multilateralnih jamstava kolektivne sigurnosti u Euroaziji” uz pomoć organizacija kao što je ŠOS, te dugoročni cilj “postupnog smanjenja vojne prisutnosti stranih sila “u euroazijskoj regiji”.

Putin na ovom summitu pokušava iskoristiti želju drugih zemalja za suradnjom u rješavanju aktualnih regionalnih problema. Tijekom summita Putin je održao niz bilateralnih sastanaka, uključujući i s kineskim liderom Xi Jinpingom, predsjednikom Turske Redjepom Tayipom Erdoganom i v.d. predsjednika Irana Mohammadom Mohbarom o problemima borbe protiv međunarodnog terorizma, što čini se paradoksalnim s obzirom na svrhovitu kampanju ruskog terora protiv civilnog stanovništva Ukrajine. Uz postojanje političke volje, summit ŠOS-a mogao bi doista pridonijeti brzom kraju ruske agresije na Ukrajinu. Danas su rusko gospodarstvo i obrambeno-industrijski kompleks kritično ovisni o zemljama ŠOS-a. Jedan susret Xi Jinpinga i Putina na summitu mogao bi biti dovoljan da se okonča ruska avantura u Ukrajini. Ali to se nije dogodilo.