Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao nove izjave iz Kremlja o spremnosti za mirovne pregovore.

“Moskva ponovno govori o spremnosti za mirovne pregovore. Kako je rekao glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskvo, Moskva pritom ‘ne stavlja nikakve preduvjete’. Jasno je da je Moskva u velikim problemima na ukrajinskim ratištima. Kremlj je napokon shvatio da nema nikakve šanse pobijediti u ovom konvencionalnom ratu, zato je počeo aktivno koristiti frazeologiju o mogućnosti upotrebljavanja nuklearnog oružja. Imali smo više prijetnji od bivšeg ruskog predsjednika, a sadašnjeg zamjenika Putina u Vijeću za nacionalnu sigurnost i obranu Ruske Federacije Dmitrija Medvedeva”, piše Levčenko.

Dodaje da je Moskva primitivno krenula u pokušaj aneksije privremeno okupiranih ruskom vojskom teritorija Ukrajine. “I evo, spremna je svim sredstvima braniti pokradeni teritorij, uključujući i nuklearno naoružanje. Nezakonito proglasivši četiri ukrajinske regije kao, navodno, svoj teritorij Kremlj je poslao zabačenog i već rijetko kome potrebnog pijanca Medvedeva da  testira svijet na ruske nuklearne prijetnje. Tako Moskva razmišlja – ako je svijet progutao nezakoniti pokušaj ruske aneksije ukrajinskog Krima onda i za ove regije može dobiti suglasnost na teritorijalnu krađu. Putin polazi od činjenice da bi malo tko u svijetu želio krenuti u nuklearni rat. Sam je Putin u razgovoru s francuskim predsjednikom Macronom isto prijetio da nije obavezno gađati nuklearnim oružjem glavni grad. U slučaju Hirošime i Nagasaki – to su bili manje značajni gradovi. Samo, Putin mora znati da za naredbu upotrebljavanja nuklearnog oružja on sam postaje legalna meta. Prvo odmazda osobno Putinu i ustvari njegova osobna eliminacija, a onda sve ostalo što ide nakon što Rusija pređe ovu crvenu liniju. Takva moraju biti pravila opasne igre koju započeo gazda Kremlja”, ističe Levčenko.

Podsjetio je da je Ukrajina u prvoj polovici devedesetih godina Rusiji dala svoj nuklearni potencijal, koji je bio isti koji posjedovala Ruska Federacija, kao i strateško naoružanje uključujući međukontinentalne rakete i bombardere. Rusija je, dodao je, uz prisustvo i pismene potvrde Washingtona, Londona, Pariza i Pekinga dala garancije teritorijalne cjelovitosti Ukrajine.

“Što sad imamo? Moskva prijeti Kijevu i svijetu nuklearnim oružjem koje je svojedobno dobila iz Ukrajine, raketira mirne ukrajinske gradove balističkim raketama, koje nose strateški bombarderi, djelomično opet dobiveni od Ukrajine. Zato Kijev traži da Washington, London, Pariz i Peking napokon discipliniraju Moskvu i od nje zatraže završetak rata u Ukrajini uz oslobođenje svih privremeno okupiranih ukrajinskih područja, uključujući Krimski poluotok. Ipak, SAD, Velika Britanija, Francuska i Kina su zemlje jamci teritorijalne cjelovitosti Ukrajine, nakon što je Kijev dragovoljno napravio u povijesti čovječanstva neviđen korak prema nuklearnom i konvencionalnom razoružavanju. Ali, za taj je korak Ukrajina od pet država nuklearnog kluba  tražila samo jednu važnu stvar koja propisana u svima sadašnjima međunarodnim dokumentima – princip nepovredivosti granica. To su vrlo jednostavne ali bitne stvari koje su ugrađeni u Statut Ujedinjenih naroda – čija je Ukrajina zemlja osnivač za razliku od Rusije – Povelju OESS-a i sve temeljne međunarodne ugovore. Ako je Moskva napokon shvatila da se, kao stalna članica Vijeća Sigurnosti UN-a, gdje je na nezakoniti način preuzela ovo mjesto od SSSR, mora boriti za mir i trijumf međunarodnog prava i odlučila krenuti putem pregovora o završetku svog agresivnog rata u Ukrajini – to može biti samo za pohvalu”, piše.

Bivši ukrajinski veleposlanik ističe da predmet ovih pregovora može biti samo povratak na prema statusu quo. “Da Moskva, prije svega, kući pošalje cijelu okupatorsku vojsku iz svih privremeno okupiranih regija Ukrajine, a to su poluotok Krim, Lugansk, Donjeck, Zaporoška i Hersonska oblast. Ratne odštete i međunarodni sud nad ratnima zločincima mogu biti predmetom pregovora, kao i da Kijev dobije nove međunarodne garancije nepovredivosti državnog suvereniteta i teritorijalne cjelovitosti Ukrajine. Spremnost Kremlja za takvu vrstu pregovora može biti samo za pozdraviti. Ali, ako Moskva misli da će pregovarati bez obveza deokupacije svih ukrajinskih teritorija i bez isplate značajnih vojnih odšteta, jer je ukrajinskom gospodarstvu nanijela ogromne gubitke, bez međunarodnog suda nad ratnim zločincima koji su ubijali i mučili brojne nevine ukrajinske građana – onda je to samo zamagljivanje situacije da bi kupila vrijeme za produžetak agresije nakon skupljanja novih snaga”, ističe.

Pita se što bi se dogodilo da su svi 1944. godine krenuli pregovarati s Adolfom Hitlerom o završetku rata. “Što mislite, kad bi završio Drugi svjetski rat, i koji bi bili njegovi rezultati? Bi li Njemačka tada postala demokratska zemlja koja je prošla proces denacifikacije? Mislite da bi Berlin postao stup zajedničke europske politike kao što je sada da je Hitler bih ostao na vlasti? Svima je jasno da su sadašnji ruski neofašisti – rusisti, koji su na vlasti u Kremlju, vrlo slični onima u Berlinu iz prve polovice četrdesetih godina prošlog stoljeća. Putin i Hitler kao braća blizanci s vremenskom razlikom od 80 godina. Ili Adolf kao djed sa živahnim unukom Vladimirom. Samo još nije jasno kako će svoj životni put završiti ovaj Zloglasni unuk. Kako završio djed, svi dobro znamo”, zaključio je Levčenko.