Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr analizirao situaciju u Ukrajini, posebno se osvrnuvši na napade na civilno ukrajinsko stanovništvo, ciljeve Rusije, kao i nedavnu izjavu bivše njemačke kancelarke Angele Merkel i postupke mađarskog premijera Viktora Orbana.

“Ruska vojska za svog je protivnika izabrala ukrajinsko civilno stanovništvo, s obzirom na to da na ratnim poljima ne može pobijediti oružane snage Ukrajine. Žrtvama ruskih bombardiranja postaju kuće civila, bolnice, domovi kulture, škole, kazališta, dječji vrtići. Osim toga, Kremlj svojim stalnim raketnim napadima ciljano uništava energetsku infrastrukturu Ukrajine. Moskva je svojoj vojsci postavila zadatak da ukrajinske građane ostave bez svjetla, grijanja i vode. Kremlj je željan od Ukrajine napraviti jedan ogromni Mariupolj. Ali, to su radnje genocidnog karaktera i ratni zločin protiv čovječanstva i ljudskosti. Članak 2. međunarodne Konvencije o genocidu opisuje ga kao ‘stvaranje nemogućih uvjeta za život s ciljem potpunog ili djelomičnog uništenja grupe ljudi’. Tako Moskva samo demonstrira svoju antiljudsku politiku i sada je svima jasno da nikad nije pripremala neko navodno ‘oslobođenje’, kako su o tome govorili ruski propagandistički mediji, nego jednostavno – nikad nisu cijenili ljudske živote. To je ideologija sadašnje poluljudske, a u stvari neandertalske ideologije koja vlada u Moskvi i cijeloj Rusiji. Europski parlament i Parlamentarna skupština zemalja članica NATO-a, desetak europskih država priznalo je da je Ruska Federacija zemlja sponzor terorizma. Moskva sada protiv ukrajinskih građana najviše koristi energetski terorizam. Također, pisma s dijelovima životinja adresirana ukrajinskim diplomatskim predstavništvima u dvadesetak europskih zemalja također su usmjerena na sijanje straha i postali su – poštanski terorizam. U Kremlju to objašnjavaju neophodnošću da prisile Kijev da pristane na ruske uvjete postizanja mira, a u stvari – sadašnja linija fronte treba postati međudržavnom granicom i ogromna količina ukrajinske teritorije postati legalnim dijelom Ruske Federacije. Takvo nešto nitko u Ukrajini i Europi ne usuđuje se podržati, samo Viktor Orban opet predlaže da treba hitno sjesti za pregovarački stol i tu on praktički podržava moskovske uvjete postizanja mira. On nastavlja galamiti da su europske sankcije protiv Rusije bomba, a stidi se i plaši doći u Kijev da vidi kako je to realno živjeti pod bombama i raketama. Kad je njemački predsjednik Walter Steinmeier bio je u službenom posjetu Ukrajini, morao je ići u sklonište u gradu Černihivu pa je realno ocijenio kako je to živjeti pod ruskim raketnim terorom i promijenio je svoj stav u odnosu na moskovsku agresiju”, piše Levčenko.

Dodaje da bi mađarski premijer Viktor Orban također mogao ocijeniti da u glavnom gradu Ukrajine stalno padaju ruske rakete, kako su uništeni cijeli gradovi Borodjanka i Buča, kako ukrajinska vojska uništava borbeni potencijal ruskih okupatora, koji bi, po riječima ruskih propagandista, nakon Ukrajine trebali krenuti dalje na Berlin, Budimpeštu i Beč.

“A tada bi stvarno u Mađarskoj mogle padati ruske bombe, i to ne zbog toga što su Rusiji uvedene europske sankcije, već zato što Ukrajinci nisu uspjeli zaustaviti ruskog agresora bez odgovarajućeg naoružanja koje Budimpešta uvijek blokira, baš kao i financijsku pomoć Europske unije od 18 milijardi eura. Tu pomoć Ukrajina je jedva dobila, uz mađarske ucjene”, nastavlja.

Bivši ukrajinski veleposlanik ističe da je ruski predsjednik Vladimir Putin ‘narastao u monstruma’, i to uz pomoć nekoliko europskih lidera, koji su uvijek podilazili njegovim željama. “Najviše vidimo katastrofalne posljedice politike Angele Merkel. Ona je njemačkom gospodarstvu Putina predstavljala kao respektabilnog političara, a sada Moskva govori da bi poslala vojsku na Berlin. Angela Merkel je u svoju obranu izjavila da se namjerno držala Minskih sporazuma da bi Ukrajina imala vremena pripremiti se za rat sa Rusijom. To je čak zbunilo serijskog lažljivca Putina, koji je takav stav bivše njemačke kancelarke ocijenio neiskrenim i pokvarenim. Kijev takvom nečem također neće pljeskati. Dobro se sjećamo da Angela Merkel nikad nije pritiskala Moskvu zbog privremene okupacije dijela ukrajinskih teritorija. Ona je sebe pozicionirala kao posrednicu između okupatora i žrtve agresije. I uvijek se bojala da ju Moskva ne bi okrivila u njenom previše pro-ukrajinskom stavu, da svi ukrajinski prostori koje su prigrabili Rusi moraju biti vraćeni.Sada je teško reći je li Angela Merkel navodno pomagala Ukrajini ‘da kupi mirno vrijeme’. Ali, ono što je sigurno je da Berlin tada nije ni prstom ‘mrdnuo’ kako bi pomogao Ukrajini da se pripremi za eventualni ruski napad. Takva izjava bivše kancelarke zvuči manje smiješno a više tužno”, dodaje.

Poručuje da, po svemu sudeći, ruski vojnik neće ni u Berlin, ni u Budimpeštu ni na Balkan, gdje je također trebao bio voditi osvajački apetit Kremlja. “Rusija gubi svoje najbolje postrojbe u Ukrajini, ukrajinska vojska svakodnevno iscrpljuje ruske snage koje su izgubile vojni potencijal za konvencionalni napad na Europu. I sada, uz vojnu pomoć saveznika, ukrajinska vojska trebala bi još s ukrajinskih prostora potisnuti ruskog agresora. Berlin napokon daje oružje i financijsku pomoć Kijevu. Samo, zapelo je s tenkovima Leopard i sustavom proturaketne obrane Patriot. Ukrajinci uz pomoć Patriota trebaju zaštiti civilne objekte u gradovima, a s Leopardima prinuditi rusku vojsku da se što brže vrati kući. A Berlin važe i nečeg se boji. Službena Budimpešta, ne smatrajući opasnima kremaljske izjave o mogućim ciljevima dolaska ruske vojske na mađarsko tlo, i dalje igra na strani Putina. Valjda je Orban dobio neke osobne garancije od vladara Kremlja. Niz balkanskih zemalja pomaže Ukrajini oružjem sovjetske proizvodnje koliko može, a Beograd ne želi uvesti sankcije prema državi agresoru. Tamošnji radikali čak sanjaju dolazak ruskih vojnika, koji bi im pomogli u regiji širiti, uz ruski, također srpski svijet. Sadašnje zaoštravanje situacije na Kosovu potpuno  je moskovski scenarij. Ali, Europa i SAD nemaju namjeru plesati na rusku balalajku. Tako čekamo normalizaciju koja je u interesu svih – osim Kremlja. Ali – tu zemlja sponzor terorizma može dobiti po prstima”, zaključio je Levčenko.