Predsjednik Ukrajine i premijer Velike Britanije potpisali su bilateralni sigurnosni sporazum između dviju zemalja. Sigurnosne obveze Ujedinjenog Kraljevstva prema ovom dokumentu primjenjivat će se sve dok se Ukrajina ne pridruži NATO-u. Međutim, ako Ukrajina uđe u NATO prije isteka mandata, sigurnosne obveze prestaju i bit će uključene u NATO sustav, navodi u komentaru u nedjelju bivši ukrajinski veleposlnik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko.

Sigurnosni sporazum s Britanijom snažan je korak prema pobjedi Ukrajine, a nije jedini: u skoroj budućnosti očekuje se sklapanje sličnih sporazuma s drugim zemljama. A to može biti nekoliko desetaka zemalja. Navedeni sporazum najviše pažnje posvećuje obrani i sigurnosti. Spominju se konkretni iznosi, uključujući 2,5 milijarde funti koje Velika Britanija daje za potporu Ukrajini u 2024. godini, a postoji i obveza da će ti iznosi zadovoljiti potrebe Ukrajine u narednim godinama sporazuma. Posebno se spominju pitanja pomorske sigurnosti i obrambene suradnje. Uostalom, Velika Britanija predvodi pomorsku koaliciju u pružanju pomoći Ukrajini u razvoju vojne flote i zaštiti trgovačkih brodova. U sporazumu se spominje i suradnja u slučaju ponovljenog napada punog opsega Ruske Federacije.

Podsjetimo, na summitu NATO-a u Vilniusu u srpnju 2023. zemlje G7 dogovorile su okvirni dokument o “sigurnosnim jamstvima” za Ukrajinu, prema kojem se pretpostavlja da će specifični bilateralni sporazumi sa zemljama koje se slažu osigurati sigurnosne obveze Kijevu, očekuje se kasnije potpisati. Ovaj sporazum je postao prvi u području sigurnosnih sporazuma koji implementira navedene ugovore. Potpisivanje sigurnosnog sporazuma s Ujedinjenim Kraljevstvom značajan je korak prema postizanju sigurnosnih jamstava od strane partnera, ali nije jedini. U pripremi su slični sporazumi i s drugim zemljama, posebice SAD-om.

Sigurnosna jamstva za Ukrajinu korisna su i za druge zemlje: najočitija prednost je slabljenje Rusije i uspostava pravednog mira u Ukrajini, čime će se izbjeći sigurnosni rizici za zemlje istočne i srednje Europe. Osim toga, tu su i gospodarske koristi, budući da će bliska obrambena suradnja između Ukrajine i njezinih partnera omogućiti širenje proizvodnje oružja, što će povoljno utjecati na gospodarsku klimu na kontinentu. Zbog toga pokušaji Moskve da spriječi podršku Ukrajine kod međunarodnih partnera ne uspijevaju, o čemu svjedoči kontinuirana konsolidacija Zapada po pitanju suprotstavljanja oružanoj agresiji Ruske Federacije. Stoga ne čude pokušaji diktatora iz Kremlja da prevari međunarodnu zajednicu pretvarajući se da želi započeti mirovne pregovore. Ukrajina je od svih zemalja najzahtjevnija za mir na vlastitoj zemlji. Kijev nije započeo ovaj rat i nije sam dao razloge za napad. Na pragu 2021/22. Ukrajina je zajedno sa svojim partnerima uložila maksimalne napore kako bi spriječila eskalaciju ruske agresije. Međutim, Putin se oglušio i započeo rat pravih razmjera, destabilizirajući ne samo regiju, već i cijeli svijet. Rusija nije odlučna vratiti mir. Putin predlaže sklapanje mira ne na načelima važećeg međunarodnog prava, principa UN-a i OESS-a, već na konceptima koji su postojali početkom i sredinom 1990-ih godina prošlog stoljeća u banditskom Sankt Peterburgu.

Tada su svoji prvi milijuni zaradili Vladimir Putin, Dmitrij Medvedev i drugi predstavnici kremaljskog vrha koje je šef Kremlja doveo u Moskvu da formiraju “peterburški vučji čopor” koji gotovo četvrt stoljeća terorizira Rusiju. Odnosno, u eri banditskog Peterburga, Putin, Medvedev, Bortnikov ponašali su se na isti način kao Prigožin, koji je odslužio 9 godina u strogom zatvoru i otvorio lanac restorana u gradu za novac kriminalaca. Glavno načelo banditskog Peterburga je da je u pravu onaj tko je jači. Upravo je to načelo šef Kremlja odlučio primijeniti u odnosima s Ukrajinom i drugim susjednim državama, bezobrazno izjavivši da međunarodno pravo treba “poboljšati”, odnosno razbojničkim predodžbama o životu. Putinovu demagogiju podržali su mađarski i slovački premijer, talijanski ministar obrane, izjašnjavajući se o važnosti postizanja mira, ne pojašnjavajući da Putin predlaže razbojničke metode pregovora. Dakle, onaj tko podržava bivšeg bandita, a sada predsjednika Ruske Federacije, zapravo i sam postaje bandit. Mađarsko, slovačko i talijansko društvo to bi trebalo znati. A laže Kremlja da je Kijev odustao od mirovnih pregovora krajem ožujka 2022. samo su pokušaj da se izbijeli njegova agresivna politika prema Ukrajini.

Pokušaj mirovnih pregovora u Istanbulu nije uništio britanski premijer, već masovni ratni zločini Ruske Federacije u Buči i Irpenju. Nastavkom oružanog terora protiv Ukrajine, Putinova vojska nastavlja uništavati mogućnosti za dijalog. Putin se oglušio na upozorenje Kijeva o nemogućnosti pregovora s njim u slučaju pokušaja aneksije ukrajinskog teritorija. Kremlj nastavlja nastojati uništiti Ukrajinu, Moskva nije spremna razgovarati ni o čemu osim o predaji Kijeva. Dakle, trenutno ne postoji opcija za “mir” s Putinovim režimom. Pseudo izjave u informacijskom prostoru o navodnoj spremnosti Rusije na pregovore nisu ništa drugo nego podlost i smicalica Kremlja.

Cilj njegove strategije je oslabiti podršku Ukrajini, posijati sumnje i proturječnosti među saveznicima Kijeva i kupiti vrijeme za pripremu nove eskalacije. Podsjetimo, tijekom krvavog Drugog svjetskog rata u siječnju 1943. saveznici iz Anti hitlerovske koalicije dogovorili su se o načelu bezuvjetne predaje Njemačke, što je značilo odbacivanje kompromisa sa Zlom. Danas ratni uvjeti nalažu sličnu logiku: sada se ruskog agresora može samo poraziti, a ne pregovarati s njim.