Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u srijedu je za nacional.hr komentirao stanje u toj zemlji, s naglaskom na Lugansk i Lugano.

“Lugansk i Lugano dvije su točke u kojima se sada bore dva stava o pitanjima rata i mira. Lugansk je u ova četiri mjeseca postao simbol rata, smrti, ruske agresije i ruševina. S druge strane, Lugano je postao mjesto diskusije za obnovu Ukrajine nakon teškog rata, mjesto za formiranje koncepcije povratka cijelog ukrajinskog gospodarstva na tračnice mirnog razvoja, obnove i rasta blagostanja. Između Luganska i Lugana nije samo velika udaljenost, riječ je o dva različita pristupa ljudskog saznanja u rješavanju bitnih pitanja filozofije ljudskog postojanja. Filozofije rata, ubojstva, ponižavanja ljudskog dostojanstva i vizije izlaska iz provalije uništenja, gladi i smrti”, piše Levčenko.

Lugansk je, nastavlja Levčenko, najistočniji ukrajinski veliki grad, koji je još 2014. godine zauzela ruska vojska. “Pola Luganske regije od te je godine u stanju privremene okupacije. Iz okupiranog Luganska iz jednog državnog muzeja povijesti razvitka regije bila je ukradena stara pravoslavna ikona. Nekim čarobnim činom ona se našla u rukama Milorada Dodika. Ukradeni eksponat iz muzeja u rukama bosanskog političara, koji nije uspio ništa bolje smisliti već  ju pokloniti ruskom ministru vanjskih poslova Sergeju Lavrovu. Zbog ogromnog skandala ruski ministar morao je ikonu vratiti Miloradu Dodiku, samo što Dodik ikonu nije vratio ukrajinskoj državi. Razumijete moralno političku vezu. Godine 2014. ruska  je vojska okupirala Lugansk, tamo dolaze tzv. dragovoljci iz Republike Srpske i evo – pravoslavni ljudi kradu ukrajinsku pravoslavnu ikonu iz državnog muzeja, pa ju poklanjaju tim navodno pravoslavnim ljudima koji su okupirali ovaj ukrajinski pravoslavni grad. Tu je nevjerojatna sprega amoralnosti, lopovluka, agresije i lažne vjere”, dodao je Levčenko.

Poručuje da je Kremlj važnim smatrao pokoriti cijelu najistočniju ukrajinsku regiju, koja je s tri strane okružena ruskom granicom preko koje ju je i napala ruska vojska. “Samo je zapadni pravac povezivao regiju sa ostalim dijelom Ukrajine i to ne toliko u geografskom smislu, koliko u geopolitičkom i svjetonazorskom. Za 180 dana svakodnevnih neljudskih bombardiranja i granatiranja, ogromne prevage u teškom naoružanju ruska vojska je zauzela 90 kilometara ukrajinskog prostora. To su ljudi, zemlja i sve što je na njoj sagrađeno je ljudskim rukama. Dio lokalnog stanovništva je pobjegao,  dio je poginuo u ovo strašno vrijeme, dio će neko vrijeme živjeti u uvjetima ruske okupacije, koja im nije donijela investicije i razvojne projekti, nego moskovsku televiziju, kremaljske novine i ruske udžbenike i programe za škole, u kojima promocija ruskog svijeta ide uz spaljivanje ukrajinskih knjiga i zabranu spominjanja svega što je imalo ukrajinsko. Ruski mrak spustio se na teritorij Luganska”, istaknuo je.

Naglasio je da švicarski Lugano nije samo simbol prosperiteta, bogatstva prirode i ljudskih duša. “Sada je on, na kratko, bio simbol nade da će nakon ovog krvavog rata koji Ukrajina jednostavno mora, uz pomoć svojih međunarodnih saveznika, izdržati, zemlja krenuti putem renoviranja ruskim bombardiranjem i raketiranjem urušenog gospodarstva, izgradnje nove napredne infrastrukture i realizacije niza razvojnih projekata. Na Konferenciji za pitanja renoviranja Ukrajine nakon vojne agresije Ruske Federacije sudjelovali su predstavnici 40 zemalja i 20 međunarodnih organizacija. Premijer ministar Ukrajine Denis Šmigalj predstavio je plan renoviranja države. Očekuje se da će za 10 godina zemlja iskoristiti 750 milijarde dolara da bi postigla porast GDP-a više od 7 posto i napredovanja u Indeksu perspektiva ekonomske složenosti i Indeksu ljudskog kapitala Svjetske banke. Dvije trećine neophodnog novca Ukrajina planira dobiti od partnera u obliku potpora, kredita i privatnih investicija. Veliki dio novaca mora doći nakon konfiskacije zamrznutih ruskih aktiva kao kompenzacija za nanijetu ogromnu ekonomsku štetu tijekom ruskih bombardiranja i privremene okupacije ukrajinskog teritorija. Nije slučajno da je baš u Luganu niz moskovskih propagandista koji na kremaljskoj televiziji siju laž i prijetnje zapadnom svijetu, koji je po njihovom mišljenju truo i nepošten, imali svoje luksuzne vile na slikovitoj obali jezera, koji su zaplijenjeni. Sada im je odmor garantiran negdje na jezeru Bajkal ili u šumama Sibira. Trebaju dokazati da vole svoje”, piše Levčenko pa zaključuje:

“Na žalost, Lugansk nikako ne može postati Lugano. Danas je to propast civilizacijskog karaktera. Ali ukrajinska država smatra da će privremenoj ruskoj okupaciji Luganska i regije doći kraj. U ovom smislu najbolja zapadna investicija u Ukrajinu je suvremeno teško naoružanje, ne u manjoj količini koliko ima ruska vojska. Da bi nešto razvijao moraš prije svega zaštiti svoje. Golima rukama – čak i s velikom voljom i željom za pobjedom – to je jednostavno nemoguće uraditi.”