Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u subotu je za nacional.hr analizirao

“Od 15. do 17. ožujka 2024. godine u Ruskoj Federaciji i na okupiranim teritorijima pod kontrolom Putinovog režima održavaju se tzv. “predsjednički izbori”. Ruska diktatura odavno nema nikakve veze s demokracijom, pogotovo s procedurom otvorenih i konkurentnih izbora. Nema sumnje da će Putin opet biti proglašen “pobjednikom” izborne utrke. Zahvaljujući nezakonitoj manipulaciji Ustavom Ruske Federacije, totalnoj propagandi i uništavanju bilo kakvih oblika političke konkurencije, Putinov režim je na vlasti već gotovo četvrt stoljeća. Ruske izborne kampanje odavno su se pretvorile u farsu i imitaciju samovolje. Posljednji relativno konkurentni predsjednički izbori u Ruskoj Federaciji bili su davne 1996. godine, iako su i njihovi rezultati najvjerojatnije bili namješteni.

Ruski izborni sustav općenito ne zadovoljava međunarodne demokratske standarde, jer zanemaruje jednakost, tajnost glasovanja, slobodno izražavanje volje, ravnopravno predlaganje kandidata, otvorenost izborne kampanje, slobodu vođenja kampanje, nepristranost prema sudionicima izbora. Vladimir Putin ne održava vlast slobodnom voljom naroda, već manipulacijom ruskog Ustava, propagandom, uklanjanjem svake političke konkurencije i korištenjem političkog nasilja, uključujući ubojstva istaknutih neovisnih političkih osoba.

Putin nema pravo sudjelovanja na izborima od 15. do 17. ožujka 2024. godine. Već je iskoristio priliku da dva mandata zaredom bude predsjednik Ruske Federacije. Ruski ustav nije predviđao mogućnost trećeg, a de facto i petog predsjedničkog mandata, pa su 2020. u njega uneseni amandmani koji su dopuštali “iznimku” samo za jednu osobu – Putina. I priroda ove odluke i proceduralne povrede počinjene tijekom izmjena i dopuna Temeljnog zakona dovode u pitanje mogućnost priznavanja Putina kao legitimnog predsjednika Ruske Federacije nakon isteka njegovog mandata, dobivenog 2018. godine. Putinov režim ne bježi od gangsterskih metoda i fizički eliminira političke protivnike.

Godine 2015. ubijen je Boris Njemcov, a 2024. Aleksej Navaljni. Ruska diktatura odavno nema nikakve veze s demokracijom, a pogotovo s procedurom otvorenih i konkurentnih izbora. Tijekom izbora ne postoji kontrola međunarodnih institucija nad organizacijom izbornog procesa i tijekom glasovanja, a mogućnosti promatranja za ruske građane su ozbiljno ograničene. Na izborima za šefa ruske države već dugo nema intriga. “Pobjednik” izbora 2024. odavno je unaprijed određen. Niz oporbenih kandidata nije mogao sudjelovati na izborima, uključujući i one koji su ispunjavali sve formalne uvjete za kandidaturu.

Kremlj je bio prisiljen povući s izbora čak i svog “oporbenog” kandidata B. Nadeždina, čija je miroljubiva i antiratna retorika dobila neočekivano visoku podršku među Rusima i mogla stvoriti stvarnu alternativu Putinu. Kampanja za Putina je totalna i apsolutno dominantna. Rezultati izbora mogu se dovesti u pitanje na formalnoj osnovi u skladu s klauzulom 1.4 članka 85 Saveznog zakona “O izboru predsjednika Ruske Federacije”, koji predviđa mogućnost sudskog poništenja rezultata izbora, ako ” kandidat, priznat kao izabran, koristio se prednostima službenog položaja, a navedena povreda ne dopušta otkrivanje prave volje birača”. Ruske vlasti nisu toliko zabrinute zbog Putinove podrške koliko zbog odaziva na izbore. Dakle, “slikat će” ne samo potporu aktualnoj vlasti, nego i samu izlaznost.

U prvom desetljeću 2000-ih godina ruske su vlasti uložile goleme resurse u podcjenjivanje svake političke aktivnosti građana Ruske Federacije. Sada, naprotiv, pokušava postići što veću izlaznost na izbore. Još na Putinovim izborima 2018. bilo je nemoguće utvrditi rezultate glasovanja u desecima regija Ruske Federacije. Odnosno, Rusija ima nelegitimnog predsjednika najmanje 6 godina. Prema svim kanonima civiliziranih zemalja, Putina se ne bi smjelo zvati drugačije nego “de facto šefom Ruske Federacije”. Ruske vlasti i na sadašnjim “izborima” pribjegavaju krivotvorinama. Odlučeno je produžiti izbore za nekoliko dana, proširiti mogućnosti elektroničkog glasovanja koje niti jedna stranka ne može kontrolirati ni na koji način. Nelegitimnost bilo kakvih objavljenih rezultata dodatno potvrđuje nezakonitost i prisilno sudjelovanje milijuna građana Ukrajine s privremeno okupiranih područja na takozvanim “izborima za predsjednika Ruske Federacije”. Izbori na okupiranim područjima druge države u suprotnosti su s dva temeljna međunarodna dokumenta – Općom deklaracijom o ljudskim pravima i Međunarodnim paktom o građanskim i političkim pravima.

Centralno izborno povjerenstvo (CIP) Ruske Federacije objavilo je “posebnost” provođenja “izbora”, koji su izravno u suprotnosti sa saveznim zakonom “O predsjedničkim izborima Ruske Federacije” i stvaraju preduvjete za lažiranje. Konkretno, CIP je dopustio glasovanje ne samo s ruskom putovnicom, već i s ukrajinskim osobnim dokumentima, da akreditira novinare “po posebnom redu”, kao i da mogućnost premještanja glasačkih listića i drugih dokumenta “na sigurno mjesto” u slučaju prijetnji. Osim toga, lokalna povjerenstva smiju skratiti vrijeme glasovanja i ne objavljivati ​​podatke o članovima izbornih povjerenstava. Kako bi umjetno povećao izlaznost na privremeno okupiranim ukrajinskim teritorijima, Kremlj aktivno deportira Ukrajince nelojalne Rusiji i zamjenjuje ih Rusima. Dakle, oko 50.000 Rusa iz depresivnih regija Ruske Federacije već je dovedeno u Mariupolj.

Međunarodna zajednica nije priznala rusku aneksiju Krima 2014. i okupaciju četiri regije Ukrajine 2022. godine. Narušavanje suvereniteta Ukrajine, nemogućnost slobodnog izražavanja volje i uključivanje građana Ukrajine u glasanje, često pod prijetnjom oružja, najznačajniji su razlozi nezakonitosti izbornog procesa. Prvi korak prema formalnom nepriznavanju Putina učinila je Parlamentarna skupština VE u preporukama europskim vladama u listopadu prošle godine, priznajući nelegitimno “nuliranje” Putinova mandata na vlasti. Ista preporuka dana je prošlog mjeseca na sastanku ministara vanjskih poslova EU. O sličnoj se inicijativi raspravljalo i u američkom Kongresu. Brojni zastupnici Europskog parlamenta i drugi političari također su pozvali na nepriznavanje rezultata ruskih predsjedničkih izbora, a time i Putinov legitimitet. Čelnici zemalja G7 na online samitu 24. veljače 2024. usvojili su izjavu o nepriznavanju “izbora” koje Rusija sada provodi ili će ikada provesti na okupiranim ukrajinskim teritorijima.

Putina traži Međunarodni kazneni sud zbog sumnje da je počinio teške ratne zločine. Nalog za njegovim uhićenjem raspisan je točno godinu dana prije tzv. “izbora”. Međunarodni kriminalac ne može biti predsjednik države. Jedini logičan i pošten politički odgovor međunarodne zajednice bit će odbijanje priznanja Putina kao legitimnog vođe Rusije. Baš kao što se ne priznaje legitimitet Nicolasa Madura u Venezueli i Aleksandra Lukašenka u Bjelorusiji. Gotovo šezdeset zemalja UN-a osudilo je pokušaje Ruske Federacije da organizira nezakonite predsjedničke “izbore” na privremeno okupiranim područjima Ukrajine. U zajedničkom priopćenju navodi se kako je “održavanje izbora na teritoriju druge države članice UN-a bez njezina pristanka očito kršenje načela suvereniteta i teritorijalnog integriteta. Prema međunarodnom pravu, takvi izbori nemaju pravnu snagu””, napisao je.