Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko u utorak je za nacional.hr komentirao situaciju u Ukrajini, posebno se osvrnuvši na nedostatak naoružanja ukrajinske vojske, kao i sporost u zapadnoj pomoći. Govorio je Levčenko i o stanju u Severodonjecku, gradu koji bi mogao postati ‘novi Mariupolj’.

“Ukrajina vodi teške borbe za obranu Severodonjecka. Rusi ovdje imaju četiri puta više tenkova i oklopnih vozila, sedam puta više avijacije i helikoptera te deset puta više artiljerije. Ruska vojska ima neograničenu količinu streljiva, što im omogućuje da u jednom napadu topništvo koriste i do šest sati. Ta je topovska vatra nekoliko desetaka puta  jača nego u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja ili obrani Vukovara. Ali čak je i tamo bilo odgovornih zapovjednika za prekomjerno granatiranje. Za granatiranje civila i uništenje gradova Mariupolja, Severodonjecka, Volnovahe i Borodjanke sve odgovorne u ruskoj vojsci moramo pravno surovo kazniti, a duhovno ih raspeti  i otpraviti u pakao, gdje će vječno gorjeti u pećima tvornica Azovstal i Azot”, piše Levčenko.

Podsjeća da Ukrajina od saveznika traži teško oružje. Bez njega, dodaje, jako će teško zaustaviti napad ruske vojske, a kamoli iz privremeno okupiranih ukrajinskih područja istjerati rusku vojsku. “Vojni analitičari iz NATO-a i općenito stručnjaci s vojnih akademija na Zapadu to dobro znaju, ali to slabo komuniciraju svom političkom vrhu – da slabašna vojno-tehnička pomoć Ukrajini završetak rata vodi u neizvjesnost što se tiče vremenskog okvira, ali i broja ljudskih gubitaka i ogromnih materijalnih šteta. Postavlja se pitanje da li neke utjecajne zemlje članice NATO-a tako rade zbog neinformiranosti odnosno opasnosti ruske vojne pobjede na ratištu, neučinkovitosti rada svojih logističkih službi ili političkog poigravanja kako bi Ukrajina molila za vojnu pomoć, kao siromah koji traži komad kruha da ne bi umro od gladi. Moramo priznati da se retorika o neophodnosti davanja vojne potpore Kijevu promijenila na bolje. Ali, dostava teškog naoružanja traži puno brži pristup rješavanju tog pitanja. Zbog odugovlačenja slanja pošiljaka s teškim naoružanjem Ukrajina ima prekomjerne gubitke vojnika i civila, te infrastrukture – materijalna šteta broji se u milijardama dolara”, poručuje Levčenko.

Ističe da je dovođenje Kijeva na prosjački štap, što se tiče suvremenog i efikasnog oružja, politički amoralno, strateški neprihvatljivo te vojno apsolutno ubitačno. “Naravno, ako ste na poziciji na kojoj možete čvrsto zaustaviti rusku vojnu agresiju. U slučaju da želite pripomoći ruskoj invaziji, onda će doći do razgovora o političkoj neutralnosti, nelagode u slučaju slanja naoružanja, koje samo može produbiti rat, ogorčenosti ratom u Ukrajini koji diže cijene namirnica i goriva unutar zemalja. Samom ratu netko je dao naziv rat u Ukrajini, a ukrajinska strana postaje odgovorna za nastale ekonomske probleme koji su u stvari posljedica isključivo najjveće vojne agresije od 1945. godine od druge u svijetu po snazi pripremljene vojske Ruske Federacije. Pri tome, zemlja agresor komotno se osjeća u Vijeću Sigurnosti UN-a i nizu drugih međunarodnih organizacija. Moskva međunarodnoj zajednici daje savjete kako izbjeći krizu plasiranja namirnica na svjetska tržišta i najugroženijim nacijama. To je kao da vrag dijeli savjete kako doći u raj”, piše.

Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj dodaje da se još jednom oglasio Henry Kissinger, bivši američki državni tajnik. On sada, ističe Levčenko, traži način da Rusiji pronađe mjesto u svjetskoj politici. “Zemljopisno, Rusija će ostati na istom mjestu i za to ne treba proživjeti gotovo sto godina. Povijesno, Ruska bi Federacija mogla produžiti svoj državni vijek. Bivšeg američkog državnog tajnika brine  da li bi rezultat ovog osvajačkog rata, koji je najveći nakon Drugog svjetskog rata, slučajno bio nekakvo stradavanje Moskve. Ukrajinci  se iz svih snaga bore na ratištu s nadmoćnim protivnikom, a geostrateg Kissinger je u brizi da Moskva ne bi upala u neke nevolje zbog pogreške, kako je to nazvao francuski predsjednik Emmanuel Macron”, ističe Levčenko.

Poručuje da se ovaj rat mora završiti porazom agresora. “Ako to većina shvaća, onda Ukrajini treba isporučiti tisuću haubica kalibra 155 milimetara, 500 suvremenih tenkova, dvije tisuće oklopnih vozila, 300 raketnih sistema , tisuću bespilotnih letjelica… Da ne govorim o potrebi za borbenim zrakoplovima, gdje Rusi imaju ogromnu prevagu i, naravno, sustavima protuavionske i raketne zaštite. Rusija svakodnevno bombardira cijeli teritorij Ukrajine svojim balističkim projektilima, koji često do temelja uništavaju gospodarske objekte i strateške tvrtke, dok Kijev na raspolaganju ima zaostali sustav protuzračne odbrane”, poručuje Levčenko.

Na kraju je rekao da ruska vojska u Severodonjecku topništvom gađa svaki milimetar grada, dok ukrajinska vojska na raspolaganju ima još samo malu količinu artiljerije kojom bi odgovorila na rusko uništenje mirnog stanovništva ovog grada, kao i stambenih objekata, kojih gotovo više i nema – kao u Mariupolju. “Strani vojni stručnjaci samo nagađaju kada će grad pasti, umjesto da od zapadnih vlada traže vojno-tehničku potporu Ukrajini kako bi ona što brže prelomila situaciju na bojišnici. Tako napokon i mora biti, samo mi je iskreno žao da zbog kašnjenja vojne pomoći Severodonjeck jednostavno može potpuno nestati kao grad. Ali, to će biti na savjesti nekih ishitrenih političara i  analitičara. Svijet politike je žestok i sebičan”, zaključio je Levčenko.