Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizirao je protekle ruske izbore, koji su u regijama Rusije i na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine održani uz brojne prekršaje i uz suštinsku odsutnost promatračke misije OESS-a.

“Očekuje se da će se Putinova ‘inauguracija’ održati 7. svibnja, nakon lažnih izbora u ožujku 2024. Putin je diktator i uzurpator predsjedničkih ovlasti. Putinova diktatura vlada Rusijom gotovo četvrt stoljeća. Za to vrijeme ustav je više puta kršen i mijenjan, samo da bi se očuvala vlast samo jedne osobe.

Moderna Rusija je totalitarna država u kojoj je oporba uništena, ljudska prava se sustavno krše, a neovisni mediji ne postoje. U takvim uvjetima u Rusiji su alternativni izbori nemogući – ovo što smo vidjeli samo je fikcija, imitacija volje naroda kako bi se sačuvali ostaci iluzije da ljudi ipak na nešto utječu. Putinov ostanak na vlasti jamči nastavak rata, produbljivanje ekonomske krize i pogoršanje sigurnosne situacije u regiji.

Izbori za predsjednika Ruske Federacije, koji su održani u regijama Rusije i na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine, održani su uz brojne prekršaje i uz suštinsku odsutnost promatračke misije OESS-a. Niti jedna mjerodavna međunarodna organizacija nije delegirala promatrače na ove pseudo izbore, a takozvani “međunarodni stručnjaci” bili su razni “Putinovi prijatelji” i ruski propagandisti sa stranim državljanstvom, posebice sudionici “Svjetskog festivala mladih-2024”, koji je Rusija održala u selu Sirius u Krasnodarske regije Ruske Federacije.

Prisutnost Ukrajinaca koji žive na privremeno okupiranim područjima na izborima osigurana je sudjelovanjem ruskih okupacijskih snaga i organa sigurnosti koji su vršili pritisak na civile. Zbog toga je Europski parlament rezultate izbora priznao nelegitimnim.

Od 2014. godine Ruska Federacija provodi nezakonite referendume i izbore na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine – području Krima, dijelovima regija Donjeck i Lugansk u Ukrajini, a od 2022. – na području regija Herson i Zaporožje u Ukrajini. Time se krše norme međunarodnog prava, suverenitet i teritorijalni integritet Ukrajine. Nijedno izabrano tijelo ili izborna funkcija Ruske Federacije, koja je izabrana na osvojenom ukrajinskom teritoriju, ne može se priznati kao legitimna.

I prije predsjedničkih izbora u Rusiji u ožujku 2024. neki zapadni političari već su pozvali svjetsku zajednicu da ne prizna legitimitet Putina kao sljedećeg predsjednika Ruske Federacije, a 15. ožujka 55 zemalja UN-a i glavni tajnik UN-a Antonio Guterres osudio je pokušaje Rusije da organizira izbore na okupiranom ukrajinskom teritoriju, ocijenivši ih nevažećima. 17. travnja 2024. u rezoluciji PSSE-a “Smrt Alekseja Navaljnog i potreba suprotstavljanja Putinovom totalitarnom režimu i njegovom ratu protiv demokracije” zabilježena je odredba kojom se Putinova vladavina priznaje kao diktatura, kao i ne priznaje njegov legitimitet kao predsjednika Rusije.

S obzirom na totalnu cenzuru i nedostatak slobode govora, nemoguće je osigurati ravnopravnost predsjedničkih kandidata u Ruskoj Federaciji. Ruski ustav nije predvidio mogućnost trećeg (de facto – petog) predsjedničkog mandata, što nije spriječilo Putina da napravi potrebne promjene za još jedan mandat. Njihova priroda dovodi u pitanje mogućnost da Putin bude priznat kao legitimni predsjednik Ruske Federacije nakon isteka mandata dobivenog 2018. godine. Vodstvo Ruske Federacije, bojeći se konkurencije, uništilo je opoziciju i alternativne jake vođe.

Kremlj je čak uklonio s izbora “svog oporbenog” kandidata B. Nadeždina, čija je mirotvorna i antiratna retorika dobila neočekivano visoku podršku među Rusima i mogla predstavljati stvarnu prijetnju moći Vladimira Putina. Režim ne bježi od gangsterskih metoda i fizički eliminira političke protivnike. Godine 2015. ubijen je Boris Njemcov, a 2024. Aleksej Navaljni, što je označilo početak velikog terora. U pozadini inauguracije i kompilacije ovlasti ruske vlade pred “novoizabranim predsjednikom”, zaoštrili su se sukobi između različitih skupina utjecaja u Kremlju. Danas se vodi borba klanova za položaje, moć i financijske tokove.

Ideolozi Kremlja inauguraciju V. Putina smatraju prilikom da se pokaže moć i odlučnost Rusije u borbi protiv “zapadnih neprijatelja”. Utjecajni imidž šefa ruske države temelji se na potrebi da se zemlja zadrži u pozadini velikih korupcijskih skandala, posebice u Ministarstvu obrane, nedostatku odgovarajućeg odgovora vlade na prirodne katastrofe, uništavanju proizvodnih pogona i značajne gubitke u neizazvanom ratu u Ukrajini.

Kremlj planira iskoristiti inauguraciju kako bi pokazao prevladavanje Putinove međunarodne izolacije i priznavanje njegovog “legitimiteta” od strane međunarodne zajednice. V. Putin je vrlo zainteresiran za maksimalni angažman čelnika stranih država, posebice ODKB-a i čelnika međunarodnih organizacija, na njegovoj inauguraciji. Time se nada potvrditi svoj legitimitet i pokazati “podršku” nastavku rata protiv Ukrajine. Kremlj neće moći provesti takve planove, budući da je Putinova Rusija već postala “toksična” za strane vođe i ima podršku samo među sličnim diktatorskim zemljama.

Kremlj ne skriva da pokušava povratiti sfere utjecaja unutar SSSR-a, pa Zapad mora odlučiti o strategiji interakcije s Rusijom. Nedostatak reakcije može stvoriti iluziju nekažnjivosti za Putina i njegovo okruženje, te dati signal drugim čelnicima koji planiraju vojnu agresiju na susjedne zemlje da međunarodne posljedice takve agresije nisu toliko totalne da ih barem ne pokušavaju ponoviti to u njihovoj sredini.

Režimi “osovine zla” prate međunarodnu reakciju na rusku agresiju, a u slučaju nekažnjivosti i Moskva i njeni “saveznici” mogu aktivirati destruktivne akcije usmjerene prema drugim regijama svijeta. Takva pozicija stvara stvarne prijetnje globalnoj sigurnosti i negativno utječe na društveno-politički i gospodarski krajolik zemalja globalnog juga i post sovjetskog prostora. Putin i njegovo okruženje svjesno i redovito pribjegavaju neodgovornim ucjenama nuklearnim ratom i globalnom katastrofom za zemlje EU.

Daljnje očuvanje agresivnog i revanšističkog Putinovog režima predstavlja izazov bez presedana za Europu i druge regije svijeta koje mogu postati objekti ruske agresije. Stoga će samo potpuna demontaža Putinova režima dati Rusima nadu za normalan život i priliku za izgradnju Rusije budućnosti”, piše Levečnko.