Bivši ukrajinski veleposlanik u Hrvatskoj Oleksandr Levčenko za nacional.hr analizirao je deset godina od pripajanja Donbasa.

“Krajem veljače 2014. godine Ruska Federacija započela je vojnu invaziju na ukrajinski Krim, a od početka ožujka 2014. započela je s agresivnim terorističkim djelovanjem na području ukrajinskog Donbasa. Ruske specijalne službe dugi niz godina rade na formiranju mreže svojih agenata na području ukrajinskog Donbasa. Moskva je uspjela uspostaviti kontrolu nad lokalnim vlastima, policijom, sigurnosnim službama i poslovnim ljudima masovnim podmićivanjem, izdvajanjem značajnih sredstava za proruske aktivnosti u regiji i pružanjem povjerljivih informacija.

Kako se kasnije doznalo, veliki broj lokalnih ukrajinskih dužnosnika i šefova policije, tužiteljstva i sigurnosne službe Ukrajine primalo je financijsku pomoć Kremlja. Zbog toga su vodili promoskovsku politiku u regiji, a kad je Kremlj dao nalog da se sabotiraju sve odluke Kijeva, počeli su to provoditi podržavajući proruske prosvjednike te progoneći i fizički uništavajući proukrajinske aktiviste i one dužnosnici koji su ostali lojalni Ukrajini. Ruska propaganda obećavala je stanovništvu Donbasa prosperitet ako regija odluči pristupiti Ruskoj Federaciji i navodno, duhovni preporod. “Ruski mir” promoviran je u Donbasu kao jedina moguća opcija za humanitarni i politički razvoj regije. Ali, kako se kasnije pokazalo, ta ideologija i politika Moskve je ukrajinskom Donbasu donijela samo razaranje, smrt, siromaštvo i bijedu.

Prošlo je 10 godina od pseudo referenduma o odvajanju takozvanih „DNR“ i „LNR“ od Ukrajine. Ti događaji nisu imali nikakve veze s očitovanjem volje, nego slični lažnom referendumu na Krimu koji je održan početkom ožujka, niti istim događajima u ljeto-jesen 2022. na privremeno okupiranom području Ukrajine. U kontekstu događaja iz 2014., definicija “narodni”, koju je Moskva koristila za samoproglašene “republike”, “gradonačelnike” i “guvernere”, postala je zapravo sinonim za pojam lažnog i nelegitimnog. Rusija je ukrajinske regije koje je okupirala nazvala “republikama”, ali ih je zapravo pretvorila u rezervate u kojima žive stanovnici lišeni građanskih prava. Takozvana proglašena “nezavisnost” postala je farsa, jer su formacije “DNR” i “LNR” sve vrijeme bile pod kontrolom Moskve. Lako su se odrekli svoje “neovisnosti” 2022. godine, kada ih je Rusija odlučila pripojiti, opet navodno kao “rezultat narodne volje”.

Podsjetimo, “DNR” i “LNR” bili su okupacijski, marionetski režimi koje je Ruska Federacija uspostavila na teritoriji koju je okupirala u pojedinim područjima Donjecke i Luganske oblasti Ukrajine. Od 18. siječnja 2018. upotreba izraza “DNR” i “LNR” u Ukrajini je protuzakonita. Prema zakonu, riječ je o okupacijskoj upravi Ruske Federacije u okupiranom dijelu Donjecke i Luganske oblasti. Sve do 2022. Ruska Federacija nije službeno priznavala suverenitet “DNR” i “LNR”, ali im je pružala vojnu, ekonomsku, političku i diplomatsku podršku. Od 13. travnja 2014. do 30. travnja 2018. u Donjeckoj i Luganskoj oblasti provedena je protuteroristička operacija s ciljem zaustavljanja terorista. Potom je pokrenuta akcija Ujedinjenih snaga.

Dana 10. travnja 2014. pristaše “DNR” najavile su održavanje referenduma 11. svibnja. Nakon objave rezultata pseudo referenduma po krimskim obrascima već 12. svibnja 2014. objavljeno je priopćenje o pozivu za razmatranje pitanja ulaska “DNR” u sastav Ruske Federacije, te prijedlozima najavljeno je i ujedinjenje s takozvanom “LNR”. Dana 24. svibnja 2014., po nalogu Moskve, „DNR“ je podnijela teritorijalne zahtjeve protiv Kijeva za druge južne i istočne regije. Glavno tužiteljstvo Njemačke je 20. travnja 2024. godine priznalo “DNR” kao terorističku organizaciju.

Proglašenje “LNR” također se dogodilo u pozadini separatističkog pokreta koji se intenzivirao nakon pobjede Revolucije dostojanstva u Ukrajini krajem veljače 2014. godine. Dana 9. ožujka lokalni separatisti održali su skup za odvajanje Donbasa od Ukrajine i napali skup Ukrajinaca koji je slavio 200. obljetnicu rođenja T. Ševčenka. Istraživanja javnog mnijenja pokazala su da oko 24 posto stanovnika Luganske regije želi ujedinjenje Ukrajine s Rusijom, dok se 51 posto protivi odvajanju regije od Ukrajine i pripajanju Rusiji. “LNR” je 27. travnja 2014. godine proglasila grupa ljudi koja je uz potporu nekoliko stotina prosvjednika zauzela zgradu uprave službe sigurnosti u Luganskoj oblasti. To se dogodilo 20 dana nakon sličnog proglašenja “DNR”.

Vladimir Putin je još 2008. godine dao izjavu da, ako se provede prozapadni kurs koji su najavili predsjednik Juščenko i ukrajinska vlada, Rusija neće ostati nepristrani promatrač, već će podržati sve proruske snage u Ukrajini. Kremlj je ovu prijetnju realizirao nakon pobjede na Euromajdanu, kad su čelnici bivše ukrajinske vlade i Janukovič, koje je kontrolirala Moskva, protivno sporazumima pobjegli u Rusiju, umjetno stvarajući vakuum vlasti u Ukrajini.

Putin je od ruske Dume dobio odobrenje da uvede svoje trupe u Ukrajinu. Počela je provedba nove faze plana destabilizacije Ukrajine. U istočnu Ukrajinu poslani su ruski politički tehnolozi i diverzanti. Naoružavanje domaćih kolaboracionista vršeno je pod nadzorom ruskih vojnih instruktora. U svibnju 2014. manje od 30 posto stanovništva u regijama Lugansk i Donetsk željelo je pridružiti se Rusiji. Ista je situacija bila i na Krimu. Međutim, Rusi su dali svoje vođe i oružje manje od 30 posto stanovništva regije, a moskovski politički tehnolozi i diverzanti su sve organizirali.

Na tragu antiukrajinske propagande, prema unaprijed razrađenom planu ruskih stručnjaka, umjetno su stvorene kvazi državne tvorevine “DNR” i “LNR” u kojima su ubrzo ključne pozicije zauzeli ruski građani, a lokalni, umjereniji čelnici nasilno su smijenjeni s vlasti. Ali sve ima svoj početak i kraj. Nakon 10 godina ruske vladavine u ukrajinskom Donbasu, obrambene snage Ukrajine definitivno će osloboditi sva područja regije Donjeck i Lugansk od ugnjetavanja Moskve, uspostaviti ustavni poredak i vratiti mir, sigurnost i prosperitet u ukrajinski Donbas”, napisao je.